U našem najčitanijem dalmatinskom listu izašao je razgovor sa našim sumještaninom, kojeg prenosimo u potpunosti.
Izgradit ćemo 800 hotela
Premda trenutačno imamo tek oko 200 malih hotela i visokokvalitetnih pansiona u agrodomaćinstvima, potpuno su ostvarive naše namjere da u Europsku uniju i tržište od 400 milijuna potencijalnih gostiju, uđemo s tisuću takvih hotela i najmanje 70 tisuća kreveta, u što će se potrošiti najmanje milijardu eura, pa će nam Provansa i Toscana gledati u leđa.
Mogu li mali obiteljski hoteli u skoro vrijeme postati kičma hrvatske turističke ponude? Hoće li nam, ulaskom u EU, do jučer neprikosnovene destinacije: Toscana, Provansa i Sardinija sa zavišću gledati u leđa? Može li ovaj turistički brand donijeti priželjkivane financijske multiplikativne učinke i tako od Hrvatske, danas najpoželjnije turističke destinacije, napraviti turističku velesilu? Je li država učinila sve što je mogla da tako trasira našu budućnost? Koliko je kapital prepoznao takvu turističku orijentaciju ove buduće članice EU-a?
To je samo dio pitanja na koja Šime Klarić, čelnik i rodonačelnik Nacionalne udruge malih obiteljskih hotela, bez imalo dvojbe, s bezbroj argumenata, odgovara potvrdno.
- Premda trenutačno u Hrvatskoj imamo tek oko 200 malih obiteljskih hotela i visokokvalitetnih pansiona u agrodomaćinstvima, potpuno su ostvarive naše namjere da u Europsku uniju i tržište od 400 milijuna potencijalnih gostiju, uđemo s tisuću takvih hotela i najmanje 70 tisuća takvih kreveta.
Preambiciozno?
- Apsolutno ne! Hrvatska danas raspolaže sa 926 tisuća kreveta, od čega je 113 tisuća u hotelima. Na male obiteljske hotele otpada oko deset tisuća. Najviše, čak 415 tisuća kreveta je kod iznajmljivača soba i apartmana. Takva struktura kapaciteta limitira budući razvoj. Zaokret je nužan, a njemu je najviše pridonijela naša udruga koja okuplja gotovo 200 vlasnika malih obiteljskih hotela i pansiona.
Povoljni krediti
Je li neozbiljno očekivati da se u dvije – tri godine izgradi 800 hotela i investira najmanje milijardu eura?
-Naprotiv! Naše analize govore da će se to apsolutno dogoditi. U ovom trenutku je u gradnji takvih 80 hotela. Posljednje dvije vlade stvorile su okvir za poduzetničku klimu u zemlji i poticanje takvih ulaganja. Do jučer potencijalni ulagači u takav obiteljski biznis do kapitala su dolazili uz enormno visoku cijenu koju nisu mogli platiti. Danas su nam na raspolaganju kreditne linije na 20 godina, uz kamatu od dva posto i poček od dvije godine. Na ruku nam idu i bankari i država. Državni dužnosnici napokon su shvatili da su poticaji, zapravo, investicije države koje im se, zapošljavanjem i drugim kolateralnim koristima vrate samo za tri mjeseca kad prorade takvi kapaciteti.
Pravili ste anketu među poduzetnicima?
- I više od toga. Naša je udruga, u suradnji s Erste bankom i nadležnim ministarstvom, organizirala edukativne seminare s potencijalnim ulagačima. Odazvalo im se čak 700 poduzetnika. No, mi ne računamo do tisuću hotela doći samo novom gradnjom. Pripremili smo ‘teren’ da se dio od oko 56 tisuća najambicioznijih vlasnika apartmana i pansiona transformira u hotel. Dakle, nema straha da ćemo promašiti cilj.
Kako ih motivirati na iskorak da napuste usputni zimmer frei, koji im donosi dopunsku zaradu, i otisnu se u profesionalno bavljenje ugostiteljstsvom i turizmom?
- Mali obiteljski hoteli u Hrvatskoj su najtraženiji proizvod na svjetskom turističkom tržištu. A ova zemlja, i to na moj poticaj, kao vlasnika prvog privatnog hotela u Dalmaciji, drugog u Hrvatskoj, te čelnika spomenute udruge, u samo nekoliko godina prepoznala je nešto što već 40 godina razvojno potiču Italija, Austrija i Francuska. I Provansa, i Toscana, i Sardinija, i sve te znane i manje znane destincije u tim zemljama teško će se konkurentski nositi s nama kad stanemo ‘na noge’.
Prijetite! Nije li to podcjenjivački gard prema konkurenciji?
- Za neupućene – da! Međutim, naše čisto i toplo more, netaknuta priroda, neprocjenjive kulturne i povijesne vrednote, neponovljiva eno-gastro mediteranska ponuda mamac su kojem ne mogu konkurirati izvikane destinacije. Druga je stvar što je njihov imidž stvaran pedeset godina. Oni nam jesu uzor, ali, mi ih želimo nadmašiti.
Pustolovni turizam
Kao vlasnik hotela Sv. Mihovil u Trilju i sami ste provjerili takvu pomalo nadmenu tvrdnju?
- Ne samo provjerio, već i dokazao. Obiteljski smo se, sa svojim hotelom sa 28 soba i drugim sadržajima upustili u pustolovni turizam. ‘Naoružani’ vlastitom konjušnicom i konjima, biciklima, kanuima i kajacima, uz izvanrednu logistiku proizvođača domaće ekološki čiste i autohtone hrane, približili smo Europi Cetinu, njen prelijepi kanjon, Kamešnicu i triljska brda, te ‘osvojili’ Pariz, London, Dublin i Muenchen.
Garancijski fond za spas od bankrota
•• Ima li koncept Vaše udruge ‘rupa’, zbog čega bi mogao propasti?
- Uvjeren sam, ne! Država ga je prepoznala. Nadiđena je i dojučerašnja psihološka barijera kada je javnost poduzetnike percipirala kao lopove. I lokalne vlasti, gdje su bile velike barijere, polako shvaćaju da od nas imaju koristi, pa pružaju potporu. Poduzetnici kreditnom programu ‘Poticaj za uspjeh’ prilaze bez straha. Udruga upravo razrađuje model koji će predložiti državi da se utemelji Garancijski fond. On bi bio izravna potpora poduzetnicima koji su, zbog ‘više sile’, došli u teškoće.
Činit ćemo što i Portugalci
•• Ne plašite se da bi takav koncept mogao ‘razvaliti’ krupni međunarodni kapital koji hrli na hrvatsku obalu?
- Slično je bilo i u Portugalu. Englezi su sve pokupovali, a kad su Portugalci ‘došli k sebi’, otkupili su sve do jednog prodanog hotela. Sličan trend je i u Španjolskoj. Učinit ćemo to mi. Strpimo se. Oni ne nam ne mogu konkurirati.
Domaće delicije•• Arambašiće, koštradinu, žabe, pastrve, pršut i sir učinili ste znamenitim?
-Takav koncept osmislio sam kao student turizma tražeći odgovor na pitanje kako to da tamo u nekoj zabiti u Austriji ili Italiji hoteli mogu raditi cijelu godinu, a mi to ne možemo. I mi u Hrvatskoj možemo postići da se svaka zarađena kuna od turizma na lokalnoj razini utrostruči.
|
