Legenda Čabo ne posustaje - nisam mu bezveze dava glas na izborima za županijsku skupštinu - jednako ko ni ostali naši sumještani okupljeni u udrugu Gaz koji su, zajedno s jednom talijanskom skupinom kojoj su predmet interesa gladijatori, pokazali na tehnobetonskoj rivi u dalmatinskoj prijestolnici kako je po pitanu baluna to nekoć izgledalo prije doseljenja Hrvata u ove krajeve.
U organizaciji Sportske udruge Gaz oskudno odjeveni igrači, Dalmati bosi a Rimljani u sandalama, 20ak minuta su ganjali loptu ka u oni zeman a sudac je bio sam car Dioklecijan kojeg je utjelovio spomenuti Marinko Čabo. Pokraj Dioklecijana u rimskoj je odori sjedila njegova žena Prisca, koja je novinarima rekla da ona vodi Dioklecijanove financije i da je sav novac kod nje.
Stari Dioklecijan izrazio je zadovoljstvo utakmicom koja je prošla bez težih ozljeda, a sudjelovalo je 10 Dalmata i deset Rimljana plus 23 rimska vojnika i centuriona. Sve su pratili bubnjevi i blicevi sa svih strana te kamere.
U igri koja mješavinom upotrebe ruku i nogu najviše podjseća na današnji irski (gaelski) nogomet, Rimljani su pobijedili Dalmate sa 3:2. Antička pravila dopuštaju igru rukom te su se protivnici svako malo laćali jedan drugog pa je morala intervenirati rimska vojska, a bilo je i "ozlijeđenih", koje su s terena su iznosili rudimentarnim karijolama i s obale bacali u more. A objektivno im nije bilo ni loše na onoj vrućini malo se potoćat...
Pobjednici su iz Dioklecijanovih ruku primili repliku s rimskoga groba u Gardunu pokraj Trilja, gdje je pronađena nadgrobna ploča s portretom sedmogodišnjega dječaka Gaja Laberija koji u ruci drži loptu. Lopta, sastavljena od 28 šesterokutnih dijelova, najvjerojatnije je bila šivana od komadića kože. Vrlo je slična današnjoj nogometnoj lopti pa je taj spomenik Međunarodni nogometni savez (FIFA) godine 1969. priznao kao prvi spomen igranja nogometa u svijetu.
|
