I eto tako, dođe Božić i prođe, čeka nas još Nova Godina. Ove godine je ispalo idealno - blagdni su se namistili početkom radnog tjedna i na taj način umnogome pomogli kako odmoru od napornih (?) radnih obveza tako i osjećaju besmisla koji nastane nakon pražnjenja blagdanskih stolova od spize. Koliko god Božić bio topli obiteljski blagdan, toliko se u najvećem broju slučajeva pretjera s količinama hrane i pića za te dane, i svi smo toga svjesni ali iz godine u godinu ista priča.
Šalu na stranu, jedno od najlipših obilježja Božića je i to šta se tada u pravilu izražava solidarnost onima kojima se karte nisu namistile kao drugima, kako kroz lipu riča tako i kroz materijalna dobra. Pozitivna ocjena ide Gradskom poglavarstvu za podjelu božićnih paketa socijalno ugroženima, tako da i oni osjete da je blagdan tu, uz toplu ljudsku rič.
Slučajnost ili ne - baš dok ovo pišem - okončano je finale Kviskoteke, a pobjednik Robert Pauletić je osvojenih 100.000 kn odlučio darovati dječjim domovima. Svaka čast majstore! Ne samo da znaš nego imaš i srca.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Zadnjeg radnog dana pred vikend koji je pretgodio Božiću održana je posljednja sjednica Gradskog Vijeća Trilja na kojoj su nazočni izglasali proračun za iduću godinu u rekordnom iznosu od 24.985.000 kn. To je za cijelih 7 milijuna kuna više nego za tekuću godinu, a čak 8 puta veći proračun od onoga koji je donešen za 1993. godinu prigodom osnivanja općine Trilj prije gotovo 14 godina.
Nadamo se da će proračun biti mudro i korisno upotrijebljen, i to ne za fiktivne namjene nego za opću dobrobit. Ne bih volio da me u tom pogledu Poglavarstvo demantira svojim djelovanjem.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Vidim tu u komentarima kako se razvila polemika oko kafića, pri čemu svak ima svoje favorite. Ljudska je potriba sastajat i družit se, a pošto naš grad nema nekog javnog prostora niti središnjeg trga, funkciju sastajališta najčešće imaju kafići koje dobar dio nas posjećuje.
Dvi su stvari pritom sigurne:
1. o ukusima se ne raspravlja,
2. kafiće gazde drže da bi njima a ne gostima bilo u životu bolje.
Pa se vi dico svađajte oko ludosti... Bolji ste bili uvatit se knjige, učit strane jezike ili programirat. Bit inventar kafića i čekat ko će naletit da ti plati dec soka nikad nije kasno.
|
