Tema je takva da iziskuje osvrt, a ne može biti nego nogometna. Naravno, sad ćemo malo o sinićnoj utakmici gledano iz perspektive običnog triljskog navijača neovisno o spolu.
Već od ranog popodneva mista u našem kraju su bila okićena raznim obilježjima, a na dresove se moglo naići uzduž i popriko kako na dici tako i na velikima. Iz sata u sat atmiosfera je bila sve jača, i već otprilike uru i po prije utakmica štekati isprid kafića su bili puni u iščekivanju istrčavanja Hrvatske i Hrvatske B na teren. Čast ostalim kafanama, ali nekako je najlipše (ko je uvatio mista) bilo sist isprid ‘Nadaline’, imali su daleko najbolji TV aparat i nisu se igrali s projektorima i sličnim polovičnim rješenjima; objektivno cijenim ljude koji ulože u posa.
 
Ne triba govorit da su uslijedile erupcije veselja nakon prvog i drugog gola za vrime susreta, jednako ko i uzdasi razočaranja nakon izjednačenja objektivno sinoć boljeg i marljivijeg suparnika. Zbog navijača na licu mista, ko i svih tamo, šteta šta naši nisu prošli dalje. koje bi to slavlje bilo, možda čak i jače od onog 1998. nakon 3:0 protiv Njemačke…
Ovako, Hrvatska B je prošla dalje i triba im čestitat na borbenosti, nekih 87 minuta su bili bolji. Teško se može nadat nečem konkretnijem plasmanu s reprezentacijom u kojoj:
- trener očito ne poznaje limite svojih igrača, kako fizičke tako i psihičke
- sustav igre traži da glavni napadač dođe na bok po balun, centrira sam sebi na peterac i brzo stigne tamo te svaki put zabije gol
- playmaker biži od baluna umisto da bude glavni distributer, i uz to još jedan igrač trče za njega, sveukupno smo onda slabiji za dvojicu
- zadnja linija primiče protivnika vlastitom golu umisto da ga odmiče bar na 30 m
- u 25 min naši momci već lipsali a socceroosi se taman zagrijali za ozbiljnu trku
- ni sudac nam nije moga više dat ruke nego šta je to bilo na terenu.
Reprezentacija iz 1998. nas je navikla na visoke domete, s tim da valja bit pošten i kazat kako je već plasman u Njemačku uspjeh - navdimo samo kako na ovom SP nema Danske, Irske, Belgije, Rusije, Rumunjske, Grčke, Bugarske, Škotske, Kameruna, Nigerije i Senegala, a to su sve reprezentacije koje bi imale šta reć i već su bili važni sudionici protekla 2-3 prvenstva. A i objektivno su mlazni avioni za ovo danas. Lako je bilo protiv Brazila nać motivaciju…
|
