Maškare, ča mogu maškare… Pivala je zemanom Ljupka Dimitrovska, a i sad se ta pisma može čuti kod nas u Dalmaciji manje-više na svim radio stanicama. Vrime je od maškara ili kako se to kod nas u Trilju i okolici kaže mačkara, pa je takva i zvučna kulisa. Dica već odaju po selima u predvečerjima, oni najmanjih školskih uzrasta su u akciji još u popodnevnim satima dok sunce još nije zapalo za obzor. Srića da je ove godine Uskrs sredinom travanja pa je dan već dovoljno oduljio za sve aktivnosti, a i vrime je od ovog tjedna izašlo naruku. Priroda se budi, toplije je uglavnom.
Nego da se vratimo mačkarama. Još ko dite sićam se noćnih pohoda po Košutama i Trilju kada bi obišli najveći dio sela i po ledu i po normalnom vremenu, s tim da kad nakon nekog vrimena čovik promisli kolike bi udaljenosti pješke tada prolazija bez umora a danas neće niko 100 m da prooda već se sida u auto ko da život o tome ovisi… Bilo je svita i darežljiva i škrta otprilike u omjeru 2/3 naprama 1/3 u korist onih koji bi dici udielili štogod i pustili ih u kuću da se ogriju kad su se već odlučili ići u mačkare. Uz bližu rodbinu i prijatelje, nekako bi najtoplije ipak bili dočekani u župnom uredu u Trilju, a župnici bi redovito okripili dicu čajem nevezano odakle su došli u svojem pohodu, s tim da bi im bio siguran i dobar dar od strane svećenika. Obzirom da je tada puno veći broj dice iša u mačkare – a svi su isticali kako ih župnici dobro prime – valjalo je to cijeniti, tim više šta nitko ne bi otiša od njih praznih ruku.
Šta se tiče onih malo većih, u svim selima je ostao običaj organiziranja povorki mačkara. Zna se i raspored po danima vikenda, i ritkost je da iz dva sela budu mačkare istog dana, iako je i toga znalo biti. Triba znati da to nije samo ići po mistu i kreveljiti se, već triba utvrditi raspored kretanja po selima diljem rute, organizirati ručak za sudionike, pobrigati se da sve prođe u redu i bez ozljeda – đava je alkohol u kombinaciji sa zimom – te na kraju uredno spaliti Krnju i potom se dobro zabaviti.
Krnje je kriv za sve loše!
Dva su tipa mačkara u Trilju i okolici – jedne tradicionalne s uobičajenim likovima iz nekadašnjeg načina života, uz dodatak Turčina ko nezaobilaznog lika; drugi vid mačkara su da se svak zamaskira u šta ga već volja pa šta ispadne. Oba tipa se u zadnje vrime sve više mišaju, iako ima sela koja još uvik posebno drže do tradicionalnih mačkara. Tako su (neovisno o tipu) poznate mačkare iz Graba, Vedrina, Strmendoca, Čaporica, Košuta i Vojnića, dok su i triljske imale važno misto u ciloj priči dok se iz raznoraznih razloga nisu prestale organizirat ili se prirede u mnoštvo grupa i grupica pa sve skupa ne ostavi nikakav dojam.
Pohvalno je to šta zadnjih godina svoje kolone umaškarane djece u povorke šalju mjesne škole te dječji vrtić na području grada, a i društvene udruge na području Trilja također dadu svoj prilog sudjelovanjem.
Ipak, ko može platit onaj prizor kad u iznenadnom naletu središtem Trilja protrču babe luge i zaspu sve izvan zatvorenih prostorija pepelom iz košara…
|
