ponedjeljak, 24.03.2008.

zaboravljen blog....lijepa uspomena

pozdrav ako me jos iko cita ovdje dosla sam priopcit da je ovaj blog zatvoren...tj gotovo je s njim cure ne pisu nikako a i meni se vise neda..... ostavit cemo ga da zivi jer je uspomena jedna koja ce se uvijek pamtiti.... zao mi je kaj nema nasg pravog bloga al za to sam ja kriva i zao mi je zbog toga al opet imamo i ovo malo uspomena....... eto to bi bilo sve za zadnji post od mene...ko zna mozda jednog dana opet otvorim ovu stranicu i napisem nesto....

pozzzz svima samo od jedne, anchy, pusa

ponedjeljak, 10.03.2008.

Da ljubav mržnju pobjedi,da razum srce ubjedi,da oprosti na uvredi,ova duša zna,jer kad sve stavim pred sebe, saberem i oduzmem jedino što vrijedno je to smo ti i ja...

Znam pasce teske rjeci nemogu da ih sprjecim Al jos si moje nebo mog sunca sjaj Strah mi grudi steze i ide nam sve teze Pukla je nit sto duse veze to je kraj
Idi i ne ne brini za mene kad sve, zar ne, sve nizbrdo mi krene Idi jer znam kasno je za nas dvoje bice ti puno bolje bez mene pile moje
Neke sretne dane neke nase tajne O obecanja necu ni da te podsjecam nece biti lako al sudjeno je tako nocas da svojim putem svako podje sam...

Za koga ove suze padaju
kad ti ih ne cujes
i sumnjam da me pamtis
da mi ikad ime spomenes
I kome pruzam ove ruke
kada znam da nisi tu
i neces doci predosjecam

A zivot tece dalje
Moras htio ili ne
Da pomiris se jednom s tim
Da neces imati bas sve
Rastanka naseg sjecam se
Kad mi je rekla to nije to
Pitala dali ljutim se
Da joj ne uzmem za zlo


Eto tuzan je moj post,al zivot je takav...pomiris se sa svime i kad vidis da ne ide dalje jednostavno pustis ma koliko god tesko bilo....proci ce.... neki kazu nikad nije kasno za povratak,e pa ja tako ne mislim...postoji i ona nikad ne reci nikad....osjetis da vise nista ne dobivas, a jako malo dajes,iako zelis dati puno,vise, najvise....davno sam naucila da se sve vrti oko raznih osjecaja,osjecaja straha,osjecaja izdaje , pa i onog osjecaja da si barem nakratko i barem ponekad samo moj prijatelj....zasto ljudi toliko lazu o sebi i svojim stavovima..zasto glume neki savrseni zivot...nece ga pretvoriti u stvarnost, zasto vise niko ne slusa savjete onoga koji ipak zna sto govori. zasto neki ljudi totalno promijene stav i ponasanje... zasto je tako tesko reci nekome da ga volis ili ga zamoliti za oprost, zasto je nekima cilj povrijediti i oneraspoloziti svoje bliznje.. zasto su ljudi izgubili svoju iskrenost ili je pretvorili u kako oni to kazu stvarnu istinu,a zapravo okrutnost....
za kraj tjesim se. A tebi hvala na mislima. Svjesno ili ne, udaljili smo se, ne cujemo se, ne vidimo se...

Jer zivot nas je rasuo svijetom, kao bisere i mozda se i sretnemo, ko zna kad i ko zna gdje

subota, 01.03.2008.

kako je zavrsio dugo ocekivani lezba party (solo cure izlazak)

Prica izmisljena
likovi stvarni (nazalost)...
svaka slucajnost je namjerna


Subota je 3.1.2008. 15:13
svi spavaju i odmaraju za jedan od jako dugo ocekivanih izlazaka...pripremaju se psihicki i fizicki za drvo tekile na stolu nasem.. Jedino anchy pise post. Maja sad trenutno jede isto ko i novopecena frendica rusek ona jede picu, khm, pardon pizzu...svima je u mislima samo jedno, pa cak i petrishi..... alkohol... (Jbg zeleni) zvisio si u njenoj glavi................

15:15
sve je jos uvijek isto...lol...

a sad cu pocet pricu u buducnosti....ljudi u buducnosti smo 5 sati....
U busu smo vozimo se za orsay nas drugi doma...koraljka je obukla opet nesto profinjeno ali crno tako da je se bolje uoci na svijetlu, petrisha se trese od uzbudenja jer napokon ce nakon tako dugo vremena cak i popit nesto alkoholno,a anchy ko anchy nabacuje fake smile na lice a u glavi misli....alkohol.....ines,ines mila curica doma cuva seku....hehe...i gleda ju ubojitim pogledom jer je ona kriva sto ne moze veceras na lezba party izgrizla se do krvi od zivcanoce...

20 :35
ulazimo u orsay...prazno je jos...nalazimo mjesto....sjednemo...narucimo naravno...alkohol.....navinu se cajke i udri...rusek prva na noge...plese i plese..nema joj kraja...uziva....petrishi treba malo vremena da se privikne opet na ovakav zivot...al dobro joj ide....koraljka svakih 5 min nosi cugu za stol..voli konobarit....fulala je skolu.....cure polako pocinju divljat...cijeli orsay je na noge ustao...ulazi maja...tisina...muk....pogleda sve i dode do peruska i kaze daj jednu cistu votku....u taj tren svi nastavljaju sa slavljem.....


11 : 00
kustosija se umorila a vrapce jos nije...moraju prihvatit poraz ipak smo mi najbolji...

11 :15
narucuje se zadnja cuga u orsayu i sprema se za euphoriju....petrisha tvrdi da nije pijana a vec je 5 popila,al neka,jos se nije digla, al zato rusek je polako vec otporna postala al ju je taman supilo....maja jos jede...donjela si je hrane sa barisinog rodendana....a i rucak od podne si je strpala u torbicu...

11 :30
krecemo u euphoriju...maja u tramvaju navila plavi orkestar i plese valcer u tramvaju dok petrisha se njise od alkohola.... kad odejdnom zazvoni joj mobitel....zeleni zove......petrisha se nece javit......i zvoni zvoni...maja skuzi da petrisha ima super melodiju na mob i gasi svoj plavi orkestar i plese valcer na njenu melodiju..

12:00
ulazak u euforiju
tekila se ispija
svi na podiju
dolazi zeleni i decki
mi ljute
iza njih ines
krv joj iz usta curi bijesna je
napada zeleniku i decke
ubija ih
i nastavljamo lezba party


2.3.2008. 05 : 00

ulazim u kucu i legnem u krevet i spavam....i vise se nikad ne probudim....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.