duhovno duhoviti duh
srijeda, 08.11.2006.
NE MOŽE BITI MOJ UČENIK!
Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.
Lk 14,33
I danas teške riječi: Ne može biti moj učenik. Ne jednom, ne dvaput, već tri puta!
Najprije: Dođe li tko meni, a ne mrzi (čitaj: potpuno se odvaja od, osamostaljuje) svog oca i majku, ženu (i opet samo kod Luke!) i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, NE MOŽE BITI MOJ UČENIK!
Jednostavno, Isusu treba pristupati tako da mu "dopustimo" da On bude Bog, a ne da mi šefujemo. On zna što je dobro za nas makar se nama to i ne čini tako. Ipak, ovdje su mi nekako najviše u mislima svećenici, redovnici, redovnice. Zaplješčite čovjeku koji ostavi sve i, ne otvori bar na plaži, nego jednostavno - ostavi sve - i bude učenik. Njemu/njoj treba zapljeskati.
Drugi put: I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, NE MOŽE BITI MOJ UČENIK!
Zapisao je W. Hoffsummer kako su "ljudi jednom pošli na dalek put. Morali su ponijeti i svoje križeve. Mučili su se pod svojim teškim bremenom. Ali tješili su se mišlju: stići ćemo k svome cilju.
Ipak, jednome je njegov križ postao preteškim, predugačkim, pa ga je dobrano podrezao. Nakon duga hoda stigoše oni do jednog ponora. S druge se strane nalazila željena raost i blizina Božja. Ali, kako prijeći?
Svaki je polegnuo svoj križ, želeći načiniti brvno. I začudo, svačiji je križ imao potrebnu dužinu. Samo onaj koji se vlasniku činio predugačkim, nikako nije odgovarao: bio je prekratak te se survao u ponor."
Dodao bih samo: Bog svakome daje točno onakav križ kakav može nositi, ne prelagan, ne pretežak. Čuvajmo svoje križeve!
Treći put: Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, NE MOŽE BITI MOJ UČENIK!
"Ako si isprazan, ako se zanimaš jedino za svoju ugodu, ako sama sebe smještaš u središte postojanja drugih i čitava svijeta, nemaš se prava nazivati kršćaninom niti se smatrati Kristovim učenikom budući da je On označio granicu zahtjevnosti u predanju svakome "et animam suam", same svoje duše, čitava života" (sv. Josemaria, Kovačnica 141)
Kad zaboraviš da je u središtu Bog i tvoj bližnji, skrećeš s pravoga puta (to najprije vrijedi za mene).
Što se tiče odricanja, uvijek se razveselim kad ujutro sretnem neku nasmijanu časnu, a rastužim kad vidim namrgođenu. To vrijedi i za druge vjernike, samo oni nisu tako upečatljivi kao časne. Ako te tvoje odricanje ne raduje, nemoj se odricati.
I završio bih opet s Pavlom: A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom! (Fil 2,18)
