MALA HERBA CITO CRESCIT.
11.05.2006., četvrtak
Fifi the kokoš - part 2
|
Siguran sam da si možete zamisliti, bezglava kokoš nije neka svakodnevna stvar, a u takvim neobičnim situacijama se skriva potencijalna zlatna žila. Za Fifija je nekako čuo promotor Hope Wade, došao i nagovorio Lloyda da ide s Fifijem na turneju s njegovim cirkusom. Čudesni Fifi, kako je uskoro bio znan, prošao je turnejama cijelu zapadnu obalu SAD-a. Samo šest tjedana od njegove dekapitacije, Fifi je bio tema u Life magazinu, pa mu je slava dodatno narasla. Za samo 25 centi, svatko je mogao vidjeti Fifija, pa je tako na vrhuncu slave, znao ukeširati i 4500$ mjesečno, što tada nisu bile male pare. Vjerojatno su (po nekim očevitcima) bacali i kokošju glavu u publiku, kao bonus - bila je ukiseljena i nošena uokolo po turneji (zapravo, Fifijevu glavu je davno pojela neka mačka, za ovu je nastradala neka druga kokoš, koja nije bila dovoljno flegma da se sramoti pred svijetom bez glave.). A, naravno, gdjegod bilo para za zaraditi, bilo je i kopija. U Fifijevoj domovini došlo je do pomame za odrubljivanjem glava kokoškama kako bi se upustilo u posao. Jedan pijetao kopirant, kojeg su zvali Lucky skoro je dostigao Fifija tako što je preživio jedanaest dana (!), prije no što je upao u banar (opametivši sve koji su ga onako zvali.). Neke druge kokoši su također preživljavale dan-dva, a obično bi umirale prirodnom smrću. Dakle, kako je Fifi uspio preživjeti? Znanstvenici su detaljno pregledali Fifija i zaključili da je gospodin Olsen obavio sjajan posao, odsijecajući mu glavu. Većina glave je bila u potpunosti odstranjena, samo je jedno uho ostalo u cijelosti na vratu. Rez je točno pogodio vratni pregib i nekako slijepio žilu kucavicu (ili to ili je Fifi imao problema s kolesterolom pa se slučajno našao koji pogodan ugrušak), sprječivši tako krvarenje do smrti. Očito, većina refleksa kokoši se nalazi u moždini, koja je uglavnom ostala netaknuta. Greenpeace je također pregledao Fifija i zaključio da ne pati, te da nije učinjeno ništa što bi naškodilo njemu kao osobi, te su naglasili da ima pravo sam odabrati svoju sexualnu orijentaciju. Preporučili su mu soju i uvin čaj. Kroz svoj otvoreni esophagus, Fifi je bio hranjen mješavinom smljevenog žita i vode staromodnom kapaljkom. Ponekad su mu ubacivali male kamenčiće kako bi mu pospješili probavu.  Jedini ozbiljni problem kojeg je Fifi imao je to što bi se katkad počeo gušiti vlastiton donjom krijestom (čiji je dio još uvijek imao), ali nije ga to koštalo života. Fifi je preminuo u tučnjavi s drugim pijetlom, tučnjavi koju bračni par Olsen nije na vrijeme spriječio. Naime, na jednoj od turneja, inače plodni Fifi, pokušavao je učiniti svoje s jednom kokoškom, u čemu ga je prekinuo drugi pijetao. U nastaloj tučnjavi umrla su obojica. Drugi pijetao par dana kasnije zbog slomljene noge, a Fifi zato što je onaj slomio nogu tek nakon što ju je pošteno ugurao u Fifijevo otvoreno grlo. Nogu su tek Olsenovi uspjeli izvući. Tako je Fifi umro, u Ožujku 1947. Ali ne idite još! Nije to kraj priče o Fifiju! Fifi ima svoj vlastiti praznik! 17. Svibnja 1999., Fifijevo rodno mjesto Fruita je organiziralo prvi, godišnji "Fifi the headless chicken day", u slavu jednog od najslavnijih mještana. Nešto od programa uključuje: 5 km Trči kao Bezglava Kokoš utrke, bacanja jaja, Nabij glavu kokoši, pileći otkokodak i klasični, pile-ples. Poslužena hrana je - pogodili ste - piletina, pileća salat i slično... Nemojmo zaboraviti Veliki Pileći Bingo, u kojem se brojevi biraju po mjestima na koje se kokoši poseru na velikoj, pobrojčanoj mreži. Ako vas zanima, Fifijev praznik je godišnji događaj, i zapravo zvuči vrlo zabavno. A sve to samo zbog jednog, jedinog, Fifija the kokoši. |
- 21:17 - Donirajte cuftu (7) - - #
09.05.2006., utorak
Fifi the kokoš
|
Ovo je priča o Fifiju the kokoši. Fifi, naravno, nije bio svakodnevna, obična kokoš. Čak bismo mogli reči da je malo odstupao od normalnih kokoši. Vidite, Fifi je bio bezglava kokoš. Ako ćemo biti precizniji, Fifi je bio bezglavi Wyandottski pijetao. Morao bih napomenuti da nije uvijek bio bezglava ptica. Dapače, rođen je 100% normalan, skupa s glavom (većina normalnih kokoši imaju po primjerak) u Fruiti, Coloradu. Desetoga rujna 1945., Fifijev kratki, pet-i-po-mjesečni život je prijetio preokretom. Njegovi vlasnici, Lloyd i Clara Olsen zaključili su da je vrijeme klanja. Neke ptice bi prodali, a neke pojeli. I tako su oni krenuli prema kokošinjcu... Pazi, Fifi! Kao što i možete zamisliti, gospodin Olsen je odsijecao pticama glave, dok ih je gospođa Olsen čerupala. Svuš! Čulo se kada se sjekira spustila na Fifijev vrat i ponešto zasmetala. Ode Fifijeva glava! Fifijeva glava je bila mrtva koliko to glava može biti, ali tijelo baš i nije umrlo. Znam šta sad mislite, kokoši kratko vrijeme trče uokolo i bez glave, odakle i taj izraz, a i svi znaju da one tako mogu proživjeti i punu minutu.  Očito, Fifija nitko nije upoznao s pravilima igre Života. Njegova glava možda i je ležala na podu nepomično, ali on nije vidio (nije vidio - ha ha!) zašto bi ga to spriječilo da šeće okolo kao da se ništa nije dogodilo. Slijedećeg dana, Fifi je i dalje bio na nogama, pa ga je Lloyd odlučio nahraniti, gurajući mu hranu u vrat. Fifiju to nije smetalo te je iz dana u dan dobivao na težini.Fifi se još uvijek uspinjao i balansirao po krovovima. A kukurikanje mu se sastojalo od guturalnog grgljanja. Čak se povremeno pokušavao timariti svojom nepostojećom glavom, za koju nije primjetio da mu fali. Moram u školu. Ne stignem više pisati. Nastavak - završetak slijedi. |
- 12:52 - Donirajte cuftu (6) - - #
08.05.2006., ponedjeljak
3cufte ( Kramer)
|
Pa eto tako ja surfam po netu kad li ugledam posve slučajno da već 2 mjeseca nitko od nas desetorice nije napisao nijedan post. Dosjetih se nešto napisati za naše ćuftoljubce jer su oni pomislili da smo otišli u mirovinu , ali morao sam pokazati da smo živi i još radujemo našu naciju sa našim domišljatim, ekstraklasnim, opuštajućim i pomalo zastrašujućim postovima. Ne brinite se fanovi jer 3Ćufte.blog is not dead |
- 19:26 - Donirajte cuftu (2) - - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Najjebeniji prostor dostupan ljudskom rodu i ostatcima. Ovaj blog je pod nadzorom nevjerojatnog trusta mozgova, trusta pojedinaca sakupljenih sa svih strana svijeta kako bi učinili svijet ljepšim za sebe i infuzija. Ti pojedinci/urednici - kako sami sebe vole nazivati su: Ivor Ribarić - oni od pozadine Goran Nemet - šjor identifikator? Ivan Popović - još neidentificirano krele Hrvoje Grbavac - bilijarska kugla i timpan Jozo Dalić - dežurni neo-geo(x)nacist Tomislav Tolj - njemu ne damo ništa Tomislav Zrinski - on ni ne zna ništa Nikola Matić - navijačka sila u jednom čoeku Rudolf Zadro - zadnji i najmanje vrijedan (kmica) Ne zovite nas, čut ćemo vas, pa će biti belaja. Ne prodajemo organe (na veliko). Ako netko nešto hoće, kažite nama da vas odbijemo. Vršimo kastracije po kućama - stambene zgrade ne dolaze u obzir. (by: Popović) Da, ja. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||