Joj pa moj život je gotov! Ja ne mogu vijerovati da se to dogodilo! Pa to mi nije bilo ni u naj crnijim mislima! Radi se o tome da je B2 poginula! Možda mislite da se zajebavam ali to je stvarno istina! Pa ja neznam kako ču živjeti kad je ona otišla zauvjek! I to sve radi toga šta sam ja tvrdoglav! E pa uzet ču čekič i razbiti glavu pa više neče biti tvrda! Ja i ona smo bili vani! Ljepo mi bili na viškovu i kad smo se vračali doma posvađali se!! Ona je počela nešto govorit kad ču joj vratiti cd!! A ja neznam di je taj cd i ona se naljutila i ja sam ju poslo u tri.............i nisam sa njom pričo 5-6 minuta i onda je skužila da je pogriješila i počela mi se ispričavati i onda ja to nisam prihvatio i ona meni opalila šamar!! I ja sam se onda stvarno naljutio i reko da više nikad neču pričati sa njom i tako dalje!! I ona me molila da šta se ljutim odma i tako!! I ja onako ljut krenuo preko ceste i taman ispred auta prošo a ona krenula zamnom i nju je auto udario!! Držo sam ju na rukama onakvu svu krvavu i nikakvu taj čovjek koj ju je udario odmah je zvao hitnu!! Nisam mogo vijerovati ali to nije bio ružan san nego bolna istina!! Hitna je došla za 15 minuta jer su po cijelom gradu i po viškovu glupi semafori!! Da nije bilo glupih usranih semafora sada bi se dopisivo sa njom preko msn-a!! Cijeli dan sam bio u bolnici sa njom!! Nisu me pustili unutra di je bila na operaciji nego su me pustili da čekam vani u nevjerici i suzama!! 1 minuta mi je bila kao jedan sat! Imao sam jabuku u grlu a i sada mi je i jedva vidim šta pišem jer su mi oči pune suza! Sjedio sam tamo ko majmun i čeko doktore da mi nešto kažu!! Došao je doktor i pogledao me onako tupim pogledom i rekao da nije dobro i da nezna kako če završiti! Te riječi mi još uvijek odzvanjaju ali ne kao i neke druge!! Nisu me pustili u sobu a onda su došli i njezini starci! Također sa nevjericom da njihova kčer leži tamo u sobi sva razbijena a da sam za to ja kriv!! Nisu me htjeli pogledati!! Ni njima nisu dali da uđu u sobu!! Sijedili smo tamo oko sat i pol i onda je došo doktor i pitao ko je bio sa njom u trenutku nesreče! Ja sam reko da sam to ja!! Pozvali su me i rekli da policiji treba sve ljepo objasniti šta se dogodilo!! To sam i napravio!! I onda je došao isti onaj doktor i rekao da se probudila i da mene traži da dođem!! Došo sam i vidio ju svu zamotanu!! Srce mi je stalo!! Pitala me očeš mi sada oprostiti i naravno da sam joj oprostio!! Morao sam otiči!! Došli su njezini starci! I nakon 45 minuta su izašli!! Bili su u suzama!! Nisam znao šta pomisliti!!! Pitao sam doktora! On je rekao NAŽALOST PRMINULA JE!! E te mi riječi odzvanjaju cijeli dan!! Ja neznam kako ču ja dalje živijeti!! Nočas nisam oka sklopio! Cijelu sam noč mslio na nju i isti mi se film odigravao u glavi!! U školu neču iči!! Pred lice njezinih roditelja nemogu stati!! Vjerujte najgorem neprijatelju ovo ne želim!! Neželim nikome da mi neznam šta napravi!! Ne želim da mu se ovo dogodi!! Neznate kako boli!! Sada poslije ovog posta mi je mrvicu lakše!! Ali bol nikada neče otiči!! U to sam siguran!! I siguran sam da ju nikada ali baš nikada neču zaboraviti!
|
[/url] 
