|
|
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
dizajn: By: Buntovnica008
voli užiway umri
al zapamti
samo jednom se živi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
love 4ever
...uvijek postoji netko..
..and you `l life 4ever..in the someone`s heart..
..everybody need some time..all alone..
Danas je utorak..
danas nije jučer..
danas se mostovi ruše..
danas carstva padaju..
danas gledam unaprijed..
danas gledam unazad..
danas nisam shvaćena..
danas sam umorna..
danas ću ostaviti za sutra..
Ljudi nisu bili svjesni da oni postoje. U sasvim normalnom gradu, među potpuno normalnim ljudima, živjeli su, neprimjetno, anđeli i zvijeri. Jedni su pomagali ljudima, a drugi su im otežavali život. Anđeli su iskazivali ljudima ljubav, pomoć, podršku, dok su ih zvijeri plašile, prijetile, uznemirivale, stvarale probleme. Ne zna se kako je moguće da zvijeri i anđeli žive zajedno, ali uistinu je tako bilo. Nisu se borili jedni protiv drugih. Oboje, i zvijeri i anđeli, u miru između sebe, trudili su se oko ljudi. Umjesto da jedni tjeraju druge iz grada, sav su svoj napor uložili djelujući u životima ljudi koji su, posljedično, bili uhvaćeni između jednih i drugih. S jedne strane, zvijeri su ih napadale, s druge, anđeli su im služili. Ljudi nisu znali da zvijeri i anđeli postoje, ali su im bile dobro poznate posljedice njihova djelovanja, i osjećaj straha i osjećaj mira, bolest i zdravlje, tuga i radost, mržnja i ljubav, očaj i nada. Ponekad bi zbog napada zvijeri pali u potpuni očaj, razljutili se na sugrađane ili nešto drugo, ali bi isto tako zahvaljujući anđelima osjetili ljubav i mir i s nadom u dobro gledali na život znajući da nisu sami i zaboravljeni.
Poneki anđeo ili zvijer bio je prisutan u skoro svakom trenutku nečijeg života, u svakoj emociji, u svakom iskustvu. Anđeli i zvijeri bili su slična bića. Nisu se mogli po gotovo ničem razlikovati jedni od drugih, osim po svom djelovanju. Anđeli su činili dobro, zvijeri zlo; po dobrim odnosno zlim djelima, moglo se je raspoznati tko stoji iza kojeg čina. Nejasno je zbog kojeg motiva su tako radili. Oboje su bili moćni, mogli su utjecati na život običnog čovjeka bez da to ovaj izravno primijeti i gotovo da su utječući na živote ljudi, oni određivali sudbinu ljudi. Donosili su sreću i nesreću, radost i žalost ljudima i gotovo samo o njima je ovisilo kako će ljudima u životu biti.
A ljudi nisu bili svjesni da postoje jer su upravo oni bili te zvijeri i anđeli jedni drugima.
*pronašla sam opet jednu priču,nadam se da vam se sviđa...
My love, there's only you in my life,
The only thing that's right.
My first love, you're every breath that I take,
You're every step I make.
And I, I want to share, all my love with you,
No one else will do.
And your eyes, they tell me how much you care.
Oh yes, you will always be, my endless love.
Two hearts, two hearts that beat as one.
Our lives have just begun.
Forever, I'll hold you close in my arms,
I can't resist your charm.
My love, I'll be a fool, for you I'm sure,
You know I don't mind.
Cause you, you mean the world to me.
Oh, I know I've found in you, my endless love.
And love, I'll be that fool, for you, I'm sure.
You know I don't mind.
And yes, you'll be the only one.
Cause no one can deny,
This love I have its fine.
I'll give it all to you,
My love, my love, my endless love.
Dok ležiš u krevetu i ne možeš spavati tvoj je mozak veoma opasan. Sve što ti tada padne na um istina je. Strah me toga. Toliko mi stvari pada na pamet dok ležim u mraku.Neke misli nikako da otjeram. Plaše me. Ima nešto demonsko i u mraku kojim si tada okružen. Mrak je poput snažnog katalizatora za ludilo. Mrak je plodan danju, pomaže mi. Ali noću je nekako zao i pokvaren.
Budiš se često noću. Nije kao da se budiš znojan ili da ružno sanjaš... Jednostavno se budiš. Ne možeš spavati. U početku te nije strah, ali nakon nekoliko sati već si lud. Ležiš i dalje u krevetu, noć je, svi spavaju. Svi osim tebe. Ti nikako ne možeš. I onda tvoj mozak podivlja. Različite čudne i crne misli sklope se u mračni oblak u kojem pluta tvoja svijest. Nemaš izlaza. Tada postaješ na smrt prestrašen. Neki te nerazumni strah obuzme u trenucima dok plutaš između sna i jave, a ne možeš nikamo vlastitom voljom.
Strah me.
Nemaš se čega bojati... to ti govori razum. Čudiš se kako ne možeš poslušati glas razuma u kriznim situacijama. Nastaviš se bojati. To je najgori strah. Od nepoznatog. Od ničega. Jer tada počinješ sumnjati u vjerodostojnost vlastitih stajališta i tvrdnji.
Nisam lud... prošapćeš, ali nikako da u to povjeruješ.
Čekaš jutro. Čekaš i samo čekaš. Jer vrijeme je veoma sporo kad te muči nesanica. U sobi je tišina. Ali ne potpuna, ne savršena. Jer iako na cesti nema automobila i na pruzi vlakova, zujanje je uvijak tu. Ono zujanje uzrokovano tvojim ušima. Uvijek je tu, ali možeš ga čuti samo u potpunoj tišini.
Ne postoji savršena tišina. Zanima me kako bi ona zvučala...
Možda je i dobro da ne postoji...
Tko zna što je gore: potpuna tišina, dok ležiš u noći na krevetu, ili konstantno izluđujuće zujanje tvojih ušiju?
Zapravo želim čuti glazbu...
boomp3.com
*nije moja priča..slučajno sam je pronašla i činila mi se zanimljivom...pa želim da je i vi pročitate...
