|
|
| lipanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
KLIK za glasanje!!!
Opis bloga:
Prstohvat realnosti, zrnce mašte =), mrvica smijeha, i sve to začinjeno žličicom neshvaćenog humora. Realno-ironičan pogled na svijet iz kuta jedne svježe jedinstveno blentave tinejđerice, te njene životne (ne)zgode.
About ja...
Ime: revolucija minus revo
Godine: 504 dijeljeno 18 minus 4 puta 4 plus 1 
Grad: Zadar
Mjesec rođenja: 7-7:7+7-3-5+4:4
Horoskopski znak: Blizanac
Wolim:
- ČOKOLADU 
- obitelj i frendove 
- ZACA EFRONA
- pivati (čitaj: maltretirati susjede
)
- biti na internetu 
- šetati (čitaj: bauljati okolo ko muha bez glave)
- IMATI BLOG 
(čitaj: pisati pizdarije)
- ići u školu
(šta ste blenili?! zajebavam se...)
Ne wolim:
- ŠKOLU 
- licemjerje (čitaj: dvolične pizdune)
- neiskrenost u prijateljstvu
- kad najbolja mama na svijetu narušava svoje zdravlje 
(čitaj: smrad cigareta 
)
- kad mi govore da se nezdravo hranim (čitaj: kad najbolji tata na svijetu serucka da jedem više čokolade nego mesa (a ko ne jede))
Slušam: ugl rock i R'n'B. i najbolju mamu i najboljeg tatu na svijetu (pogotovo)
Ne slušam: cajke i metallicu
Naj pjevači: Zac, Rihanna, Avril, Toše, Elvis...........
Naj grupa: Queen, Pussycat Dolls, Black Eyed Peas
Naj pjesme: Humuhumunukunukuapuaa, Gotta go my own way, Work this out i Breaking free iz High School Musical, Don't stop me od Queen, Unfaithful od Rihanne.........
Mail/MSN: chupava_zd@hotmail.com ako vas što zanima 
Test - Koliko me dobro poznaš???
Simpa ljubavni kalkulator - Tko je stvoren za tebe i samo za tebe?
ovo sam ja
moj banner
Ostali postovi
povratak u život
post na brzinu
višestruki naslov - o mom skorom posjetu ugljanu / ja i sport / CoMe To ThE dArK sIdE.....wE hAvE cOoKiEs
štafeta i "par riči" za kraj
AkO jE šKoLa KrUh, ŽiVjElA gLaD!!!!!!!!!!!!!!!!!
incident u kinu (OPET) i kako sam provela božić
Šubi dubi dubi
pauza gotova
pauza
Toše
najveća svjetska diva i probavni problemi mog psa
jedan na brzinu
biseri naši svagdašnji
kako sam se danas nasrala...
reda radi.........
život ide dalje...........
najkraći post
u povijesti blog.hr-a
velika gospa i kupanjac
...:::*|*|*{'.'.]-&-[.'.'}*|*|*:::...
zna sli daprem alosex astet icit anju
mooooooooovie!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
na pašmanu
J€D@N KR@TK! P0$T!CH
hehe.............jbš naslov
kad s mamom ideš u grad.....
živa sam
čuveni petak 13.
dubrovnik i split
just wanted to say...
without any special reason, just like
that...
pas je čovjekov najbolji prijatelj
ovo je za kiku
another izlet
izlet u sinj
pun kufer izleta
evo malo zagonetki...
VeSeLjE oBiTeLjSkOg PrIjEvOzA
burna noć... (nije preporučeno za
osobe sa slabim želucem)
u potrazi za savršenstvom
Prvi post...
evo vam Cbox opet ali nemojte se molin vas svađat
kjutiiiiiiiiiiii..........
svake godine 19.05. muči me pitanje što kupiti mami za rođendan. tada najčešće odem s tatom u dm-a. no onda također nastane problem. hoću li joj kupiti kremu za lice ili šampon za kosu? ili možda sjenilo? kuku meni!
ALI NE I OVE GODINE!! ove je godine bilo drukčije. naime, dogovorila sam se sa suzi, prijateljicom, ići u grad, u namjeri da joj tamo nešto kupim. bez tate.
samo što? u početku sam mislila ići u dm-a i uzeti joj npr. parfem ili ruž za usne. to mi se činilo dobrom idejom sve dok nismo ušle u terranovu. suzi je htjela kupiti si neku majicu i kapu.
u potrazi za savršenom majicom za moju skromnu prijateljicu, zamalo sam srušila neku bijelu torbicu sa smeđim džepovima.
i tad mi je sinulo! pa da! mogla bih joj kupiti torbu! TORBU! kako se toga nisam prije sjetila?! ionako ima neku staru, ofucanu, crnu, pretpotopnu torbetinu s dvije ili tri rupe na dnu. u početku mi se ona torbica koju sam zamalo srušila činila ok, ali imala sam neki filing da ću negdje naći neku bolju, moderniju torbu.
suzi je konačno našla savršenu majicu, te je krenula na blagajnu da je plati. usput je uočila jednu bež suknjicu koja joj se na prvi pogled svidjela, te je i nju uzela.
platili smo i izašli. zatim smo ugledali slastičarnicu i tamo smo kupili sladoled. šetajući, sjetila sam se jednog fenomenalnog dućana punog torbi u kojem sam ja jednom kupila neku svoju bijelu torbu. negdje u memoriji ostao mi je izgled tog dućana. ali pošto nisam znala GDJE SE TOČNO NALAZI, morali smo obići cijeli grad da ga nađemo.
u međuvremenu smo prevrtili sve moguće sajmove te tamo našli lijepu bijelu kapu koju je suzi kupila, torbu na pepeljugu i par onih plastičnih torbi za plažu. fuj, fuj, fuj.
i tako lutajući došli smo do narodnog trga. tamo je radila jedna žena koju ja znam, pa smo je pitali za pomoć. rekla je da bi trebao tu negdje biti neki dućan s torbama. krenuli smo u smjeru koji nam je pokazala i našli taj bogom dani dućan. bar sam ja mislila da je tako.
uđosmo s uzdahom olakšanja te zapitasmo trgovkinju za prijedlog. pokazala nam je par bapskih torbetina iz kamenog doba, neku ultramalu u koju ne može ni šminka stati i jednu prekrasnu od 224 kune. to je ipak malo previše.
prekipilo mi je! rekla sam suzi da ćemo ući u prvi dm i da ću joj kupiti maskaru za oči i lak za nokte.
izletjele smo iz onog šugavog dućana, i krenule prema dm-u. krajićkom oka spazih nešto lijepo, crno, elegantno u izlogu dućana nasuprot onom šugavom. to je bila torba! TORBA! uletjela sam u dućan, krenula prema torbi, i pogledala cijenu. na licu mi se ozario osmijeh od uha do uha kad sam spazila dvoznamenkasti broj. drhtavim, ali pobjedonosnim glasom, izustila sam: "uzimamo ovu!", zgrabila torbu, platila i izletjela iz dućana pobjedonosno koračajući prema mostu gdje nas je trebao čekati bus.
još mi je ostalo 25 kuna. nisam si mogla dopustiti da toliko vratim kući. tako smo se nas dvije zaputile u funky fish. tamo nismo ništa našle, pa smo ušle u dućan do. čim sam ušla, ugledala sam veličanstveni prstan na lubanjicu s mačem. baš moj stil! sudbina mi se nasmješila, te je on koštao točno 25 kuna. nisam se puno razmišljala.
s prstenom na prstu i tobom u ruci krenule smo konačno kući. po satu na mom mobitelu dalo se zaključiti da smo puna dva sata šetale gradom. pardon, dva ipo.
konačno dođosmo na stanicu, posegnusmo za novčanikom da unaprijed izvadimo novac potreban za autobusnu kartu. ali tad smo shvatili da smo sve kune istrošili. ok, ja sam sve istrošila, a njoj je ostalo 7 kuna, što nije bilo dovoljno za kartu koja je došla 8 kuna. a šta ćeš, ne može ti baš SVE poći za rukom.
nazvali smo mog tatu da dođe po nas jer nam, eto, fali kuna za kartu. malo se cerio, i razmišljao hoće li nas pustiti da idemo pješke, ali ipak nije. na kraju krajeva, ja se njemu mogu rugati kako je ženi svojoj kupio poklon za rođendan dan-dva kasnije, ali neću. nisam ja kao on.
došao je po nas i odvezao nas kući. i više se nije ništa posebno dogodilo, dala sam mami poklon, došle mi rodice (jedva izdržah), otišle (spas), gledala televiziju i otišla pajkiti.