Evo nas na 2. karnevalu. Odabrao sam za mjesto radnje Črnog mačka kao i prošle godine. Taj lokal je fakat nekad davno postojal u Samoboru i bio jedno od večih okupljališta maškara. Vaš zadatak je maskirati se i uči u Črnog mačka. Tamo vas dakako za šankom očekuju vaši dragi prijatelji maskirani blogeri, a i za šankom rade maskirane blogerice. Dakle zezancije, spelancije, podvale, tračevi vicevi sve kaj se inače za vrijeme karnevala događa. Molim bez ljutnje ipak je ovo zezancija ......
Fotke svojih maski možete stavljati u komentare ili slati na mail 1njofra@gmail.com

prošle godine je pobjednik karnevala bila maska "Očerupani vrapčić"

Ovaj blogerski karneval traje do utorka 5.2.2008. kada ću proglasiti najbolju masku i nagraditi sa banerom na mom blogu do idućeg karnevala. Ludorije mogu početi :))

na egzotična mjesta

Ljudi dragi još malo pa će početi 2. karneval na mom blogu :)

e da i jedna preporuka svakako svratite na

Foto: Nj

Kojeg li vremena, tek sad kužim kak je jadnim ljudima u Engleskoj. Izlazim iz kuće samo kad baš moram. Pitam se pitam: zašto ljudi ne spavaju zimski san?

Malo ću se udaljiti od fotografije jer ne mogu odoliti da ne napišem koju riječ o plesu kojeg jednostavno obožavam.




Korijene vuče iz Španjolske ili Maroka, a značenje samog imena je nejasno. Pretpostavlja se da znači bubanj, grupni ples crnaca, zabavu ili ples u paru. Prema nekim teorijama, ime je posuđeno iz afro-kubanske riječi «tangana» ili «tambor». Na Kubi i u Brazilu izraz se pojavio početkom 19. stoljeća, a označavao je solo ples kojeg su izvodile žene. Tek kasnije se počeo izvoditi u paru. Rodno mjesto pravoga tanga je na zapadnoj obali La Plate, u Buenos Airesu, i zato tango imenujemo «Argentinski tango». Priča tanga započinje s argentinskim gauchosima koji su odlazili u pune noćne klubove i molili lokalne djevojke za ples. Budući da se nisu tuširali, djevojke su kružile oko njih zabacujući glave unazad. Kako su gauchosi stalno jahali, pri čemu su koljena u savijenom položaju, taj položaj nogu su prenijeli i na ples. U argentinskom tangu se pokazuju suprotnosti muško-žensko, čvrsto-mekano, grubo-sentimentalno, a najčešće ga prati glazba violine, gitare, flaute i klavira. Zbog svog erotičnog karakterizma je bio godinama zabranjen. Tango je počeo osvajati Europu 1907. godine, a prvi ga je preuzeo Pariz. U Americi ga je popularizirao Rudolf Valentino. Englezi su 1920-ih godina 20. stoljeća argentinski tango pretvorili u standardni ples, čije su karakteristike trzaji (prvenstveno glavom), strastveni progresivni pokreti, nagla zakašnjenja i strogo odvajanje figura, nema dizanja i spuštanja. Europski tango zahtijeva strogo podudaranje s ritmom. Fraziranje je vrlo bitno. Izvodi se u dvočetvrtinskom taktu, a naglasak je na prvom i trećem udarcu.