privremeni blog od mms umnice

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Pogodi TKO SI ?

23. Evolucija
Bolje vrabac u ruci nego golub na grani? S pogleda primata tako to i biva. Ostavlja lovac mirisnu hranu u usku duplju drveta. Svakog dana dolazio majmun i naslađivao se bez posebnih muka. Odluči lovac uhvatiti majmuna pa stavi kokosov orah u duplju. Majmun uhvati hranu i pokuša odnijeti. Lagano lovac priđe majmunu koji vrišti u strahu ali ne ispusta kokos. Od tad više ne odlazi na duplju već dobiva hranu, na pladnju, u svom kavezu. Čezne za slobodom i pruža otvorenu ruku kroz rešetku. Na dlan mu sleti predivan leptir. On sklopi prste i zatvori leptira. Leptir naučen na slobodu ugine! Rastuži se majmun sto je izgubio prijatelja. Započe gladovati i nakon mjesec dana toliko omršavi da se provuče između rešetaka. Gle čuda! Otad ne sklapa šaku pa na nju dolaze i odlaze leptiri. Uživa u nektaru s najljepših nedostupnih cvjetova. Nježni stvorovi pronašli su svoj DOM na dlanu ispružene ruke osviještenog primata.
22.06.07.

LOGOS + NAMJERA = MJENA , zasad je to moja najdublja misao!

22. Ljubav u simbiozi s mentalnom slobodom
Nešto ne bi bilo nešto da uz sebe ne veže pojam o sebi. To što Je veće je od pojma jer pojam je dio onog što Je. Sebstvo je čista mentalna genetika što uz bivstvo čini ljubav tijela i duha. Kao što tijelo instinktivno traži hranu tako i um instinktivno traži sebe. Po analogiji stvari materija u biti ne bi postojala kad ne bi imala mentalni sadržaj! Pitanje mentalnog sadržaja je zapravo bit postojanja i mijene.
Tajna ljubavi živi u slobodi davanja. Davanje u materijalnom svijetu je dijeljenje onog što si primio i samo je privid stvarnosti. Zar je ljubav privid? Naravno da nije! Ljubav je svjesna mentalna sila što u slobodi nepogrešivo tvori sve oblike onog što Je. Ljubav i sloboda je nepojmljiva jer ona Je.
Postoji predivna riječ koja dočarava to što je nepojmljivo i neopisivo. Nedvojbeno je to emocija. Ona je trenutak zagrljaja ljubavi i slobode što čini vječnu mijenu. Mijenu nesputanu u duhu ! Ta mijena je tvoja, moja i svačija budućnost. Ako ju svjesno poimaš – bog ti je dao dar pozitivnog kreiranja budućnosti. Odgovornost u ljubavi su otvorene ruke, osmijeh na licu , toplina u oku i razum u srcu!
Sve Vas ja volim
11.travanj 2007

Najlijepša avantura stoluje "tisuću milja duboko u umu" - kreni !

21. Ljubav
Je sila koja ne zahtijeva. Najviše te voli kad te ne treba.
Njezin je izvor nepresušan jer izvire u sebi a ponire u tebi.
Dolazi iz vječnosti da te prosvijetli, dolazi iz vječnosti da te osvijesti.
Ljubav je voda koju ribe ne vide a bez nje ne postoje.
Ljubav je zrak koji ljubi pluća, a mi ga ne osjećamo.
Ona je jedina vječnost u prolaznoj sadašnjosti koja ni tada neće nestati.
Dali ljubav ima svoj par kao sto dan ima noć ili muškarac ženu?
Gdje mogu potražit izgubljenu družicu da uparim ljubav?
Zar je moguće da ljubav živi sama bez uzvrata bez potrebe ...
Kome nije stalo da pronađe ljubav u životu ?
Pa svi je traže od kad je pamtivijeka ali rijetki su oni koji su je pronašli.
Ni gram te tajne ne možeš kupiti za sve bogatstvo ovog svijeta!
Zato postoji moja ljubav da Vam pomogne u potrazi za njome.
Dođite samom u prostor osiromašeni od vode, vatre, zemlje i zraka.
Uzdignite se u vječnost gdje smo svi jedno u jednom.
Tamo stoluje ljubav u najčisćem obliku gdje sjedimo VI i JA.
24.02.2007.

Kad sam pisao prvu (1.) razmišljao sam o dvadesetoj (20.)

_20. ogledalce, ogledalce_
Ogledalce, ogledalce... Slušam te i gledam. Brišem svoju školsku ploču
po ne znam koji puta. Izbrazdano mi lice od silnih kreda što tvoje misli
troše tuđu kredu! Ti ju guraš, ona piše i odupire se tvojoj ruci. Stenje
pod pritiskom tvoje moći na mojoj izbrazdanoj ploči. Ispod slova brazde
mnogih izbrisanih riječi, što ti reći? Zar tu sutra neće biti tvojih riječi?
Zašto pišeš tuđom kredom, koga mi to crtaš? Moja ploča otvorena svima
trpi krede koje škripe, trpi vodu što ju mije. Tko tu koga voli, a do
koga mu nije? Ista slova vrte se u krugu, jednom tvore radost, a drugi
puta tugu. Tko tu koga voli, a do koga mu nije? Troše se krede, a i ploča
imuna nije. Sve gledaju u ploču, a ne vide ruku koja vodi tebe što ocrtavaš
moći po izbrazdanoj ploči! Svi gledaju trag tvoje krede, a ne vide
ploču koja stenje. Smrznula se ploča, zarobila vodu. Sva u hladnom sjaju
čeka svoje krede, i gle čuda - puna ploča vaših lica. »udom se čude i
ne vjeruju da ploča nije za pisanje! Tko je najljepši na svijetu?
22.11.06.

ljudi se više sječaju hramova nego njihovih stanovnika!

_19. tisuću svijeća_
Danas je dan sjećanja na one kojih više nema! Danas tražimo ponovno
nešto od onog što smo imali ali, nažalost, izgubili. Ne znam da li nešto
žalimo ili slavimo!? Ujedno svečan tužan i sjetan dan - dan mrtvih?
Svijeće i cvijeće kite čudne granitne humke. Zbunjenih osjećaja prolazim
među živima koje kao da je na tren napustio duh. Prolaze ozbiljnih
lica, ni nabori od sreće vidljivi nisu. Vjerojatno su zaokupljeni uspomenama
na one čija su tjelesa odavno sljubljena sa zemljom. Imena živih
i mrtvih tu ravnopravno blješte od svjetala svijeća. „Ovdje počivaju u
miru...“ i živi i mrtvi uklesani u mramor... Žalim što vidim, boli me što
čujem. Zašto sam tu s njima kojima svijeće u mraku pomažu da pronađu
„svoje“ granitne humke. Na njima ni citati prosvijetljenih ne oslobađaju
nabore od sreće. Zar ne znaju utrnuti oči i primijetiti sjaj, zar ne znaju čuti
žamor tišine... „Sjeti se putniče smrti...“ stoji na ulazu aleje 1000 svijeća.
Ne mogu stopiti svjetlo moje blistave svijeće.
01.11.06.

Većina ih živi od udarca "ispod pojasa"

_18. crvene rukavice_
Da li je boks plemenita igra? Ne volim kad se ljudi tuku, ali volim gledati
boks. Svjestan sam beskorisnosti jednog boksača u ringu. Vjerojatno to
nije boksač nego čistač u crvenim rukavicama koji sanja u ringu. Činjenica
je da u tom trenutku mašta o snazi, ali i zaradi boksača. Boksač treba
partnera da bi zaradio za život! U toj okrutnosti postoje stroga pravila
gdje se „niski“ udarci ne nagrađuju! Što je s mojim integritetom kada
ulazim u ring moje organizacije? Tu također postoje pravila. Suglasio
sam se s njima, jer moram zaraditi za život. Volim svoju obitelj, a i gnijezdo
nije prazno. Cijedim organizaciju, upotrebljavam „prijatelje“ i služim
se sitnim smicalicama koje nisu protiv pravila, ali su nekako „niske“.
Politikantstvo, informacije, favoriziranje svojih „ljudi“... sve su to sitnice
što razaraju moj integritet i svrsishodnost moje moralnosti. Navlačim
crvene rukavice i maštam o mojoj organizaciji. Sada znam zašto volim
gledati boks.
20.10.06.

Ovo svi znaju ili su barem čuli ali bez osvještenja su kao raketa bez goriva

_17. tajna moje tajne_
Svaki pojam u sebi nosi sadržaj. Isti sadržaji na različitim jezicima drugačije
zvuče. „Naoružan“ pojmovima i najvećim jezicima, približavam
se ljudima svih rasa i kultura. Zar to nije lijepo? Komuniciramo, razumijemo
se, crpimo nove spoznaje i oplemenjujemo naš pojmovnik. Više
ništa nije daleko otkad putujemo brže od odjeka naših riječi. I oni što
„vise“ na drugoj strani planete u dosegu su mojih očiju, u sluhu su mojih
ušiju. Tajna mojih znanja otkriva mi tajne s onkraj stane što u mraku počiva.
Uljudnost mojeg stava otvara mi vrata s onkraj stane, gdje mnoštvo
zastajkuje i odzdravlja mi istom mjerom. Novi dolaze, a oni se gube u
mnoštvu. Zašto sad kad znam tajnu osjećam samoću jer me napustila
tajna?! Više ne putujem za njom. Puzim u svoj mir da potražim tajnu
moje tajne. Tu je, žalosna što je ostala tako dugo sama. Jedva da ima
lik, teško zbori! Načulih uši, raširih oči! ona zbori „ludo moje malo“ - sve
što želiš možeš imati - ako stvarno nešto želiš, onda to želi samo njima!
Daj - dobit ćeš, voli - voljen budeš, ljubi - ljubljen budeš, slušaj - bit ćeš
čujan, gledaj - bit ćeš viđen…
05.10.06.

kad se čovijek sprijatelji sa sobom , čitav svemir mu je prijatelj

_16. željeti i moći_
Spoznah moći mojih želja vrlo rano. Još mi u ustima trag iskonske hrane
što mi ona dade. Jača mi tijelo i um me provocira. Gladan sam, spoznajem,
vidim, željan sam za tim. O, da mi je dohvatiti tu predivnu jabuku,
samo malo još da porastem, stići ću ja nju. O, da - i imat ću to, jer me želja
ne napušta. Osjećam snagu, ona jača s mojom upornošću. I tako, nije
mi umakla, stigao sam nju. Imam ju i kušam. To je ta koju sam gledao, ali
u ustima mi opet iskonski trag hrane. Bila je lijepa crvena, velika, sočna
i kisela! Želim onu koja sladi moje nepce. Možda boja i oblik nisu tako
važni, tražim drugačiju, onu iznutra slasniju i čvršću. Um me provocira,
moći moje želje su još jače i jače. Osjećam se kao na bogatoj tržnici
svakojake hrane. Kušam jednu po jednu, jer tražim nešto što moćno
želim. Moć koncentracije mi nikad ne nedostaje, jer konačno osjećam
spoznaju onoga što ne želim. To sve što imam i posjedujem gorko je
iskustvo različitih okusa, jer bijah na putu traženja onog što već imam.
Pa zašto da žudim ako mi u ustima trag iskonske hrane što mi ona dade.
Ja stvarno moćno oduvijek posjedujem nju!
05.10.06.

ne vrijedi se identificirati s znanjem, ono je krhko i samo je alat

_15. inventura misli_
Da li pamćenjem postaneš pametan? Zvuči dosta dobro! Većina nas
ima dobru sposobnost slušanja i pamćenja. Lijepo je znati i imati „pojma“
o svemu pomalo. Opća kultura pojedinca razmjerna je količini
zaprimljenih i kvalitetno zapamćenih informacija slikovnih, zvučnih,
pisanih, mirisnih... i ostalih osjetilnih?! Zar niste čuli izreku „joj kako je
ovaj čovjek načitan“? Što ona govori o njemu? Govori o velikoj sposobnosti
memoriranja i reproduciranja zapamćenog! Memorirati i reproducirati
može i ovo moje malo elektroničko pomagalo, a manje je
pametno od vinske mušice. Nije rijetka pojava da ljudi s mnogo „znanja“
prolupaju! Kako je to moguće? Besvjesno gutati podatke dovodi
do preopterećenja. Uključimo zato slijedeći korak koji nas izdiže, a to je
učestala svjesna analiza informacija koje smo upamtili. Kroz takvu analizu
tuđe misli mogu, ali ne moraju postati naše! Većina problema su
naše misli. Samo „moje“ misli dio su mene, a sa svojim mislima nemam
problema!
21.09.06.

i najljepša bečka muzika ima takt "jedan - dva - tri"

_14. 3gonometrija opstanka_
Trokut bez hipotenuze ima tri blizanke! Jednako velike, jednako vrijedne,
ali samo u zajedništvu su najjače. Trokut je najjači konstruktivni
element u prirodi. To sam razumio u školi. Sveto trojstvo trebao sam
prihvatiti u crkvi, vjerovati i ne odveć pitati. Ta dva uporišta trebala bi
mi biti putokaz u svijetu nauke i duha. Pa ako je 3jstvo uporište u prirodi i
duhu, zašto i ja nisam elementarno trojstvo jednako lijepih kateta? Uplela
se tu i hipotenuza koja kao da kaže „ja sam najrazvijenija“ ili su moje
sestrice različito zaostale? Bez obzira, živimo kako najbolje znamo, ali
nam je teško pronaći trokutić sličnih mjera. Zato koristimo „zaljubljenost“
da nas bar kratko spaja. Ali ja tražim univerzalnu ljubav, čvrstu kao
3kut bez hipotenuze! Znam da imam tijelo, znam da imam pamet, a što
je treće što tražim? Pošto ne znam kako da spoznam! Umirio sam se da
ne trebam tijelo, potisno spoznaje da oslobodim um, i u mraku, i tišini
probudio svjesnost - domovinu ljubavi.
17.09.06.

Eeee, moj narode

_13. ponos!?_
Oduvijek su me učili da na svaki uspjeh moram biti ponosan! Prema njihovom
mjerilu, u mom životu nanizalo se mnogo toga velikog i značajnog.
Teško je nabrojati, a da ne propustim nešto važno. Svake godine
ima vidljivih, pa i „opipljivih“ stvari. Naoružan znanjima i vještinama postižem
mnogima nedostižne ciljeve. Pa zbog toga stvarno moram biti
ponosan. Mogu biti u društvu imućnih i ponosnih na svoje uspjehe! Ah,
baš sam ponosan što su i oni ponosni? Na mene. Oni na mene? A na
sebe ? Jesu li ponosni??? Vjerojatno mi je ponos toliko narastao da mi
se i lice pretvorilo u velik i dugačak ponos! Postao sam takav nosonja
da mi oči i uši nalikuju na čovječju ribicu. Stvarno sam pronašao svoj
ponos u najdubljoj jami svojih zabluda! Kad progledah vidjeh ponos,
ali ne u sebi. Ponosan sam samo na vas. U vama je moj ponos prijatelji
moji! U vama je sva snaga mojega ponosa, kojim se uvijek dičim! A
postoji li ponos koji nije na vas? Priznajem, u sebi sam vrlo tiho ponosan
na svoje neuspjehe!
13.09.06.

potrudite se pronaći svoju vjeru , ona je tek onda "zajednička"

_12. vjera - u vizije_
Što je korijen moje vjere, odakle ona dolazi? Uče nas vjerovati u nečiju
vjeru kako bi bili dobri vjernici. Vjerujte meni što vam pričam i bit ćete
„vjernici“ bez spoznaje vjere! Ući u spoznaju vjere možete jedino sami.
Vjera su suze koje izviru iz čvrste točke. Ona je toliko mala, hlapljiva, a
htjela bi poteći. Bilo kome vjerujete, tad vjerujete u tuđu istinu. Vjerovati
možete samo sebi! Vjera je dar Božji kada spoznajete sebe u svjesnosti
svoje čistoće. Ako je svjesnost izvor onda je vjera spoznaja što izvire
iz njega. U njoj su misli čiste od svega. Ona je tanka nepoderiva nit što
spaja misli u čisti tok. Taj tok su vizije koje poprimaju najljepše oblike i
teže utjecati u zajednički tok. Tamo se sljubljuju i druže u vrlinama. Poprimaju
snagu najveće rijeke koja plavi… Nije teško spoznati njezinu
snagu! Nadam se da ta rijeka koja nema korita ni ušća, u kojoj žive i
moje male kapi, natapa žedna polja... Da li je to moja vizija? Moguće,
jer vjerujem u nju!
01.09.06.

bilo bi lijepo kad bi se "uzetnici" pretvorili u "poduzetnike"

_11. život san/svjesnost_
Da živim kao u snu, neprestano trebam sve, pa i više od toga. Neprestano
mi nadiru riječi „kad bih, kad ću - voljeti, imati, dobiti, dati, izgubiti...“
Svi su mi nešto dužni, uvijek oni nešto potražuju od mene! Nisam
zadovoljan ni sa čim. Sve je drugačije nego što želim. Osjećam se sretnim
kad dobivam i nesretnim kad gubim. Ako mene nema, što će biti
s mojom djecom, suprugom, imovinom, poslom... Vječita borba gdje
sve moram podrediti svojim snovima, jer tko zna bolje moje potrebe
od mene samog! Pa ja znam što moji bližnji trebaju bolje od njih samih!
Pošto ja najviše znam, najviše radim i privređujem, pa ja sam glavni!
Unatoč tome nisam sretan!!! Bogat i cijenjen to je moj „američki san“!
Kad sam izišao iz tog prokletog sna, što sam pronašao? Vjerujte, čistu
ljubav i dobrotu! Osjećam samoću i punoću u isti tren. Osjećam potrebu
da dajem, a da ne primam, volim, vidim, čujem... Sve što trebam je
sloboda uma, oslobođenje od svega! Tada neograničeno dajem sebe
i uživam!
29.08.06

najčvršća točka je zagrljaj ljubavi i dobrote

_10. karakter ili osobnost_
Znanje-neznanje hrabrost-strah. Znanje u kombinaciji s hrabrošću ima
veliku pokretačku snagu, ali i neznanje i strah mogu biti neustrašivi!
Kakva je kombinacija znanja i straha te neznanja i hrabrosti?! Sve ove
kombinacije mogu rezultirati bilo pozitivno bilo negativno. Znanje kao
i hrabrost asociraju nas na nešto pozitivno. Pa zbog čega onda oni koji
znaju i hrabri su vode ratove? Neznanje i strah pojmovno asociraju na
negaciju prethodnoga. Pa možda bi to bilo rješenje za mir?! Zakon života
govori o lovcu i lovini! U tom zakonu lovac si tako dugo dok ne
postaneš lovina! Kako onda živjeti i kako preživjeti? Na prvi pogled
sve što imam, što je jasno, postaje upitno. Kako uvesti red u ovaj nered
ili je možda nered jedini red? Zato vam savjetujem da analizirate svoj
karakter. Osjećaji nam daju mogućnost brze i gotovo nepogrešive prosudbe
tuđeg karaktera! Probudite se! Bitan je vaš karakter on vas štiti ili
ubija. Izaberite čvrstu točku ljubav i dobrotu, ali svjesno!
23.08.06.

razlika između svjesnosti i znanja je ista kao i razlika između grijeha i greške!

_09. tijelo i svjesnost_
Teško je živjeti s ljudima koji su se promijenili na temelju mržnje prema
samome sebi. Ako to činite vi, ta je promjena kratkoga vijeka! »ovjek
koji uništava svoje tijelo bilo čime (alkoholom, cigaretom, jelom...) zna
što čini! Pita za savjet kako da se toga riješi i dobiva informaciju... On
zna i ima informaciju, ali uspjeh je uvijek upitan! Pa zašto je to tako teško?
Vjerujte, nije! Nedostaje vam samo svjesnost! Jer samo svjesnost
o tome tvori trajnu snagu da volite samog sebe! Znanje i informiranost
nije svjesnost! Ako nekog volite, kako ga možete uništavati?! Čak ni
ljubav prema djeci i bližnjima ih ne može promijeniti. Žalosno, ali oni
nisu svjesni, jer da su svjesni ne bi to činili! Samo ljepota iznutra čuva
tijelo izvana! Ljepoto uvijek i iznova svjesnost te čini lijepom i skladnom
u duhu i tijelu! Kad činiš, čini to za sebe. Kad vidiš nekog u lijepom tijelu
primjerenom dobi pitajte ga: zbog čega to čini. Ako je odgovor spontan
„naravno zbog sebe“ taj ima svjesnost!
21.08.06.

svemirska kiša je besplatni "božji" SMS

_08. slobodna volja_
Putniče sjeti se... Oblak prašine rasplinuo se mliječno bijelom stazom.
Nemoguće juri u začaranom orbitalnom krugu. Udara svom silinom
u sitne zemaljske kapi. Padajući izgara u dugim nitima vlastitog bivstva.
Ostatak što dopre do bistre rose daruje novi život, nosi poruku
i nagovješćuje... Sjeme priljubilo rosnu bijelu kap i bujnulo u novi prostor.
Osjetilo toplinu Sunca i svu radost svitanja. Bori se za prostor, jer
vrijeme izmiče! Gleda i sluša iluziju, otvara joj srce i u njega ulaze sve
čari ovdašnjeg života. Zaboravlja svoju staru bijelu put i gleda nove dugine
boje što mu je pomogla mala kap! Usnu novi život punim ustima
ne mareći o skromnosti. Raste na očigled i čuđenje svih! Skučen mu je
prostor pa svojom nezgrapnošću gazi… Ne vidi i ne čuje, zapravo vidi
samo sebe i zaglušen je vlastitim glasom! Sve podređuje svojem životnom
snu, ali duboko u njemu živi bijela kap. Gasi dugine boje i budi
Velikog iz sna. Budi se Slobodna Volja Njegova!? Je li kasno?!
16.08.06.

prostor i vrijeme postoji samo sada a ja nisam od tada

_07. prostor i vrijeme_
Nadahnut svjesnošću i vjerom, izgubljen u prostoru i vremenu. Stvarno
što osjećam da postoji to sam ja i nepregledna iluzija, koji ničim nisu
ograničeni, pa ni prostorom ni vremenom! Ono što ću vidjeti prošlost je,
ono što čujem prošlost je, pa što je onda sadašnjost, a što budućnost?!
Tko živi u sadašnjosti rob je iluzija, tko živi u prošlosti ne primjećuje sadašnjost,
tko sanja o budućnosti očekuje prošlost. U čemu onda živjeti,
zašto uopće postojati, kamo ići, kamo stići i koga tamo pronaći?! Postoji
i svijet na koji ne utječe prostor i vrijeme, gdje ne treba postojati, gdje i
iluzija gubi pojam o samoj sebi, jer smisao je besmislen. Izvor vječnog
što postoji je u meni, što me stvori u tajni koja živi - ja se zovem! Tko mi
dade čuda ova izvan prostora i vremena? Trojstvo čuda bez iluzije da
žive? Što su život, istina i ljubav? Mogu samo sanjati, jer znam što nije, a
ono što nije živi u prostoru i vremenu! To stvarno nisam ja. Osjećam to...
(put iz sna u svjesnost ili...)
13.08.06.

količina straha razmjerna je nivou svjesnosti !

_06. strah! :-( ljubav! :-) _
Ljubav sadrži mir, sreću, radost... Strah u kombinaciji s neznanjem je
najveće zlo. To je izvor bešćutnog fi zičkog i psihičkog nasilja. Sjetite
se tko je bio neustrašiv? Potpuno nenasilan, najveći neprijatelj nasilja,
a umro za nasilnike! + križ... i postaje... Sjetite se svojih ljutnji i prizovite
uzroke! Ponovno se pojavljuje strah! Što ste se bojali izgubiti? Što ste
se bojali da će vam oduzeti? Sad vidite odakle dolazi strah. Bojite li se
za svoje snove ili se borite protiv tuđih!? Isto zlo! Sjetite se tko ste vi u
biti, a sve ostalo su neke etikete koje ste „stekli“. I za to vas je strah!? Na
kraju svega postoji samo ljubav i strah! Upoznajte to što želite! Možda
vam ne uspije prvi put, pa pokušajte opet, i opet. Oslobodite se svega,
baš svega. Zamislite da ste mrtvi i svjesni. Ovaj osjećaj će vam pomoći
osloboditi se tlake „etiketa“, ovisnosti, zalijepljenosti... pa zašto se bojite,
ako ste i vi neustrašivi, uništavajte zlo i „ginite“ za nesvjesne!
07.08.06.

točka , točka točkica ... bilo kuda - bilo kada

_05. 'dobra vjera' nedostatak svjesnosti_
Je li štovanje i čašćenje nekoga ili nečega postalo stvarno bitnije od
poruke koju smo trebali primiti? Isus Krist je rekao „Bog bi bio puno
sretniji da ste preobraženi, nego da ga častite“. Vaša ljubav bi mu bila
puno draža od vašeg čašćenja. Častiti nekoga u „duhu i istini“ to je neizmjerno
bitnije nego slušati vaše „Gospodine, Gospodine...“. Ispred
svega je čovjek! Zar da nam pobožnost postane važnija od ljubavi
ili Crkva od života?! Budite svjesni onog što govorite i činite, budite
svjesni onog što mislite i kako reagirate. Koji su vaši motivi i odakle polazite?
čvrsta točka! Nije vrijedno da živite, ako niste svjesni da živite.
Ako živite automatski, programirano - to je uvjetovan život! Slušajte što
pričaju mala djeca kad nauče prve riječi. Zovu sebe po imenu! Ne kažu
ja sam se igrao već „Tomica“ se igrao. Teško prelaze iz čiste faze „ja“
u fazu programiranosti. Govore u trećem licu! Nutkajmo ljude da imaju
vjeru u prvo lice!
06.08.06.

moj dalekozor za blizinu

_04. kako gledati?_
Naučili smo kroz život mnogo riječi pa i jezika. Sve je puno pojmova,
npr. sova, pas, jabuka... Svakim pojmom zatvorili smo pogled na to!
Dječje oči koje vide, vide sve - zbog toga, jer još ne znaju pojmove. Je
li moguće vidjeti čitav život „dječjim očima“? Vjerujem da jest, samo
djelomično. Svakom pojmu ponaosob dati vremenski dinamički pogled,
a ne kao sliku! Vjetar, rijeka, val... mogu postojati samo u pokretu -
kad ih „zamrznemo“ nastanu zrak, voda, voda... Dajmo našem pogledu
čarobni dječji dar da ponovno vidimo u prostoru i vremenu! Jer što je
pojam bez prostora i vremena? Obična slika! Još nisam sreo umjetnika
koji je naslikao dvije iste slike! Vjerujete li da je priroda „loš“ umjetnik
- naravno ne. Sve je drugačije od drugog, samo smo mi pojednostavili
i strpali u pojam, i time olakšali zadatak sebi. Kad ponovo vidite i čujete
„dječjim“ očima vi se budite! Svijet oko vas postaje onakav kakav jest.
Više nemate potrebe previše pričati već uživate u vlastitoj svjesnosti!
02.08.06.

vrijeme je za promjene vlastitih percepcija

_03. da ti popravim raspoloženje_
Što je najteža stvar u životu? čuti i vidjeti! Ako čujem i vidim mogao
bih se promijeniti! Mogao bih izgubiti kontrolu nad životom kojeg tako
nesigurno držim u rukama. Za „buđenje“ nije mi najpotrebnija inteligencija,
snaga, mladost..., nego spremnost da naučim novo! Mogućnost
da se probudim razmjerna je količini istine koju mogu prihvatiti bez bježanja
od nje. Koliko sam spreman izgubiti, a da ne bježim, razmišljati što
ne poznam? Prva reakcija je strah. Ali ne bojim se onog što ne poznam,
nitko se ne boji nepoznatoga. Ono čega se zaista bojim je gubitak
onog što mi je poznato! To je ono čega se bojim. Sad kad sam svjestan
manje se bojim. ;-) Ako mislim, a mislim, onda te misli volim ili ne volim.
Ako na nekoga mislim onda su to opet moje misli! Tko je rekao da se
ugodno buditi! Bolje da spavam pa svi spavaju! Ah, baš sam znatiželjan
što se događa... malo još drijemam pa izlazim! Sivu mijenjam u vedru
boju, ne volim sivilo... Siv mi je mozak...
31.07.06.

onaj tko si postavlja pitanja živi

02. tko sam ja? ili - tko je ja?_
„Ja“ sam moja djela, znanje i neznanje, nakupina iskustava, svi vi koji ste
u meni i vaša ...anja! Talog prošlosti kovitlan baš sada u oluji vječnosti.
Jesam li to „ja“? Slika taloga kad oluja utihne, a neki lešinari traže ostatke
polomljenog mene, da hrane svoje ptiće! Moj lik to sam „ja“? A
nemam dva ista lika! Dio prostorije u kojoj ležim dok ovo pišem?
Osjećam toplinu što prodire kroz kožu pa i to sam „ja“ mala peć na sva
...anja što ulaze u mene i ... :-( To sam „ja“ u mom snu koji živim tako dobro,
i tebe sam stavio u „ja“, da, i ukrao ti sve što sam stigao, iz tebe da
hranim svoj životni san. Jer „on“ treba ... Boli jer „on“ me budi! To nisam
„ja“! Boli jer vidim da to nisam „ja“! Boli jer čujem da to nisam „ja“! On
leži i dodiruje tipke na maloj elektronskoj tvorevini i grije krevet! Gdje
sam „ja“? Pa ja sam samo onaj s onkraj strane „onog“ koji samo vidi i
čuje i ništa ne posjeduje! To sam :-)) ja.
30.07.06.

1000 slova dovoljno za promišljanje

01. sve vas volim!_
Što je ljubav? Razmišljam o tome i svjesno ili ne, zahtijevam od drugih
da pridonose mojoj sreći. Onda kad to imam obuzima me strah!
Strah od gubitka, strah od otuđenja, strah od odbačenosti - uzajamna
kontrola! Želim savršenu ljubav iz moje čvrste točke ljubavi i dobrote!
Ako sam taj onda ne zahtijevam, ne odbacujem, ne sažalijevam ja
samo gledam i slušam. Gledam vas i čitavo vrijeme slušam vrhunsku
orkestralnu glazbu! Simfonija za simfonijom. Jedna odlazi, uživao sam
u njoj, ali se ne samosažaljevam jer nisam prilijepljen uz nju! Uživam u
slobodi ne vezanosti! Moj orkestar uvijek svira, sve melodije su jako
lijepe. Glazba nikad ne prestaje, repertoar je velik i veći nego ima vas.
Kad vas susrećem, melodija se mijenja, uvijek jednako lijepa. Kako me
možete voljeti ako me vežete, ne puštate da idem svojim putem. Ono u
čemu zaista uživam je glazba oslobođenih umova. Zašto da spavamo s
ispranim mozgovima, kada samo slobodan um voli bez ograničenja?!
sve vas volim
29.07.06.