Kolovoz 2007 (4) Dnevnik.hr
Opis blogaprivremeni blog od mms umnice
Linkovi
moji eseji za buđenje duhovnostiPogodi TKO SI ?
23. Evolucija Bolje vrabac u ruci nego golub na grani? S pogleda primata tako to i biva. Ostavlja lovac mirisnu hranu u usku duplju drveta. Svakog dana dolazio majmun i naslađivao se bez posebnih muka. Odluči lovac uhvatiti majmuna pa stavi kokosov orah u duplju. Majmun uhvati hranu i pokuša odnijeti. Lagano lovac priđe majmunu koji vrišti u strahu ali ne ispusta kokos. Od tad više ne odlazi na duplju već dobiva hranu, na pladnju, u svom kavezu. Čezne za slobodom i pruža otvorenu ruku kroz rešetku. Na dlan mu sleti predivan leptir. On sklopi prste i zatvori leptira. Leptir naučen na slobodu ugine! Rastuži se majmun sto je izgubio prijatelja. Započe gladovati i nakon mjesec dana toliko omršavi da se provuče između rešetaka. Gle čuda! Otad ne sklapa šaku pa na nju dolaze i odlaze leptiri. Uživa u nektaru s najljepših nedostupnih cvjetova. Nježni stvorovi pronašli su svoj DOM na dlanu ispružene ruke osviještenog primata. 22.06.07. LOGOS + NAMJERA = MJENA , zasad je to moja najdublja misao! 22. Ljubav u simbiozi s mentalnom slobodom Nešto ne bi bilo nešto da uz sebe ne veže pojam o sebi. To što Je veće je od pojma jer pojam je dio onog što Je. Sebstvo je čista mentalna genetika što uz bivstvo čini ljubav tijela i duha. Kao što tijelo instinktivno traži hranu tako i um instinktivno traži sebe. Po analogiji stvari materija u biti ne bi postojala kad ne bi imala mentalni sadržaj! Pitanje mentalnog sadržaja je zapravo bit postojanja i mijene. Tajna ljubavi živi u slobodi davanja. Davanje u materijalnom svijetu je dijeljenje onog što si primio i samo je privid stvarnosti. Zar je ljubav privid? Naravno da nije! Ljubav je svjesna mentalna sila što u slobodi nepogrešivo tvori sve oblike onog što Je. Ljubav i sloboda je nepojmljiva jer ona Je. Postoji predivna riječ koja dočarava to što je nepojmljivo i neopisivo. Nedvojbeno je to emocija. Ona je trenutak zagrljaja ljubavi i slobode što čini vječnu mijenu. Mijenu nesputanu u duhu ! Ta mijena je tvoja, moja i svačija budućnost. Ako ju svjesno poimaš – bog ti je dao dar pozitivnog kreiranja budućnosti. Odgovornost u ljubavi su otvorene ruke, osmijeh na licu , toplina u oku i razum u srcu! Sve Vas ja volim 11.travanj 2007 Najlijepša avantura stoluje "tisuću milja duboko u umu" - kreni ! 21. Ljubav Je sila koja ne zahtijeva. Najviše te voli kad te ne treba. Njezin je izvor nepresušan jer izvire u sebi a ponire u tebi. Dolazi iz vječnosti da te prosvijetli, dolazi iz vječnosti da te osvijesti. Ljubav je voda koju ribe ne vide a bez nje ne postoje. Ljubav je zrak koji ljubi pluća, a mi ga ne osjećamo. Ona je jedina vječnost u prolaznoj sadašnjosti koja ni tada neće nestati. Dali ljubav ima svoj par kao sto dan ima noć ili muškarac ženu? Gdje mogu potražit izgubljenu družicu da uparim ljubav? Zar je moguće da ljubav živi sama bez uzvrata bez potrebe ... Kome nije stalo da pronađe ljubav u životu ? Pa svi je traže od kad je pamtivijeka ali rijetki su oni koji su je pronašli. Ni gram te tajne ne možeš kupiti za sve bogatstvo ovog svijeta! Zato postoji moja ljubav da Vam pomogne u potrazi za njome. Dođite samom u prostor osiromašeni od vode, vatre, zemlje i zraka. Uzdignite se u vječnost gdje smo svi jedno u jednom. Tamo stoluje ljubav u najčisćem obliku gdje sjedimo VI i JA. 24.02.2007. Kad sam pisao prvu (1.) razmišljao sam o dvadesetoj (20.) _20. ogledalce, ogledalce_ Ogledalce, ogledalce... Slušam te i gledam. Brišem svoju školsku ploču po ne znam koji puta. Izbrazdano mi lice od silnih kreda što tvoje misli troše tuđu kredu! Ti ju guraš, ona piše i odupire se tvojoj ruci. Stenje pod pritiskom tvoje moći na mojoj izbrazdanoj ploči. Ispod slova brazde mnogih izbrisanih riječi, što ti reći? Zar tu sutra neće biti tvojih riječi? Zašto pišeš tuđom kredom, koga mi to crtaš? Moja ploča otvorena svima trpi krede koje škripe, trpi vodu što ju mije. Tko tu koga voli, a do koga mu nije? Ista slova vrte se u krugu, jednom tvore radost, a drugi puta tugu. Tko tu koga voli, a do koga mu nije? Troše se krede, a i ploča imuna nije. Sve gledaju u ploču, a ne vide ruku koja vodi tebe što ocrtavaš moći po izbrazdanoj ploči! Svi gledaju trag tvoje krede, a ne vide ploču koja stenje. Smrznula se ploča, zarobila vodu. Sva u hladnom sjaju čeka svoje krede, i gle čuda - puna ploča vaših lica. »udom se čude i ne vjeruju da ploča nije za pisanje! Tko je najljepši na svijetu? 22.11.06. ljudi se više sječaju hramova nego njihovih stanovnika! _19. tisuću svijeća_ Danas je dan sjećanja na one kojih više nema! Danas tražimo ponovno nešto od onog što smo imali ali, nažalost, izgubili. Ne znam da li nešto žalimo ili slavimo!? Ujedno svečan tužan i sjetan dan - dan mrtvih? Svijeće i cvijeće kite čudne granitne humke. Zbunjenih osjećaja prolazim među živima koje kao da je na tren napustio duh. Prolaze ozbiljnih lica, ni nabori od sreće vidljivi nisu. Vjerojatno su zaokupljeni uspomenama na one čija su tjelesa odavno sljubljena sa zemljom. Imena živih i mrtvih tu ravnopravno blješte od svjetala svijeća. „Ovdje počivaju u miru...“ i živi i mrtvi uklesani u mramor... Žalim što vidim, boli me što čujem. Zašto sam tu s njima kojima svijeće u mraku pomažu da pronađu „svoje“ granitne humke. Na njima ni citati prosvijetljenih ne oslobađaju nabore od sreće. Zar ne znaju utrnuti oči i primijetiti sjaj, zar ne znaju čuti žamor tišine... „Sjeti se putniče smrti...“ stoji na ulazu aleje 1000 svijeća. Ne mogu stopiti svjetlo moje blistave svijeće. 01.11.06. Većina ih živi od udarca "ispod pojasa" _18. crvene rukavice_ Da li je boks plemenita igra? Ne volim kad se ljudi tuku, ali volim gledati boks. Svjestan sam beskorisnosti jednog boksača u ringu. Vjerojatno to nije boksač nego čistač u crvenim rukavicama koji sanja u ringu. Činjenica je da u tom trenutku mašta o snazi, ali i zaradi boksača. Boksač treba partnera da bi zaradio za život! U toj okrutnosti postoje stroga pravila gdje se „niski“ udarci ne nagrađuju! Što je s mojim integritetom kada ulazim u ring moje organizacije? Tu također postoje pravila. Suglasio sam se s njima, jer moram zaraditi za život. Volim svoju obitelj, a i gnijezdo nije prazno. Cijedim organizaciju, upotrebljavam „prijatelje“ i služim se sitnim smicalicama koje nisu protiv pravila, ali su nekako „niske“. Politikantstvo, informacije, favoriziranje svojih „ljudi“... sve su to sitnice što razaraju moj integritet i svrsishodnost moje moralnosti. Navlačim crvene rukavice i maštam o mojoj organizaciji. Sada znam zašto volim gledati boks. 20.10.06. Ovo svi znaju ili su barem čuli ali bez osvještenja su kao raketa bez goriva _17. tajna moje tajne_ Svaki pojam u sebi nosi sadržaj. Isti sadržaji na različitim jezicima drugačije zvuče. „Naoružan“ pojmovima i najvećim jezicima, približavam se ljudima svih rasa i kultura. Zar to nije lijepo? Komuniciramo, razumijemo se, crpimo nove spoznaje i oplemenjujemo naš pojmovnik. Više ništa nije daleko otkad putujemo brže od odjeka naših riječi. I oni što „vise“ na drugoj strani planete u dosegu su mojih očiju, u sluhu su mojih ušiju. Tajna mojih znanja otkriva mi tajne s onkraj stane što u mraku počiva. Uljudnost mojeg stava otvara mi vrata s onkraj stane, gdje mnoštvo zastajkuje i odzdravlja mi istom mjerom. Novi dolaze, a oni se gube u mnoštvu. Zašto sad kad znam tajnu osjećam samoću jer me napustila tajna?! Više ne putujem za njom. Puzim u svoj mir da potražim tajnu moje tajne. Tu je, žalosna što je ostala tako dugo sama. Jedva da ima lik, teško zbori! Načulih uši, raširih oči! ona zbori „ludo moje malo“ - sve što želiš možeš imati - ako stvarno nešto želiš, onda to želi samo njima! Daj - dobit ćeš, voli - voljen budeš, ljubi - ljubljen budeš, slušaj - bit ćeš čujan, gledaj - bit ćeš viđen… 05.10.06. kad se čovijek sprijatelji sa sobom , čitav svemir mu je prijatelj _16. željeti i moći_ Spoznah moći mojih želja vrlo rano. Još mi u ustima trag iskonske hrane što mi ona dade. Jača mi tijelo i um me provocira. Gladan sam, spoznajem, vidim, željan sam za tim. O, da mi je dohvatiti tu predivnu jabuku, samo malo još da porastem, stići ću ja nju. O, da - i imat ću to, jer me želja ne napušta. Osjećam snagu, ona jača s mojom upornošću. I tako, nije mi umakla, stigao sam nju. Imam ju i kušam. To je ta koju sam gledao, ali u ustima mi opet iskonski trag hrane. Bila je lijepa crvena, velika, sočna i kisela! Želim onu koja sladi moje nepce. Možda boja i oblik nisu tako važni, tražim drugačiju, onu iznutra slasniju i čvršću. Um me provocira, moći moje želje su još jače i jače. Osjećam se kao na bogatoj tržnici svakojake hrane. Kušam jednu po jednu, jer tražim nešto što moćno želim. Moć koncentracije mi nikad ne nedostaje, jer konačno osjećam spoznaju onoga što ne želim. To sve što imam i posjedujem gorko je iskustvo različitih okusa, jer bijah na putu traženja onog što već imam. Pa zašto da žudim ako mi u ustima trag iskonske hrane što mi ona dade. Ja stvarno moćno oduvijek posjedujem nju! 05.10.06. ne vrijedi se identificirati s znanjem, ono je krhko i samo je alat _15. inventura misli_ Da li pamćenjem postaneš pametan? Zvuči dosta dobro! Većina nas ima dobru sposobnost slušanja i pamćenja. Lijepo je znati i imati „pojma“ o svemu pomalo. Opća kultura pojedinca razmjerna je količini zaprimljenih i kvalitetno zapamćenih informacija slikovnih, zvučnih, pisanih, mirisnih... i ostalih osjetilnih?! Zar niste čuli izreku „joj kako je ovaj čovjek načitan“? Što ona govori o njemu? Govori o velikoj sposobnosti memoriranja i reproduciranja zapamćenog! Memorirati i reproducirati može i ovo moje malo elektroničko pomagalo, a manje je pametno od vinske mušice. Nije rijetka pojava da ljudi s mnogo „znanja“ prolupaju! Kako je to moguće? Besvjesno gutati podatke dovodi do preopterećenja. Uključimo zato slijedeći korak koji nas izdiže, a to je učestala svjesna analiza informacija koje smo upamtili. Kroz takvu analizu tuđe misli mogu, ali ne moraju postati naše! Većina problema su naše misli. Samo „moje“ misli dio su mene, a sa svojim mislima nemam problema! 21.09.06. i najljepša bečka muzika ima takt "jedan - dva - tri" _14. 3gonometrija opstanka_ Trokut bez hipotenuze ima tri blizanke! Jednako velike, jednako vrijedne, ali samo u zajedništvu su najjače. Trokut je najjači konstruktivni element u prirodi. To sam razumio u školi. Sveto trojstvo trebao sam prihvatiti u crkvi, vjerovati i ne odveć pitati. Ta dva uporišta trebala bi mi biti putokaz u svijetu nauke i duha. Pa ako je 3jstvo uporište u prirodi i duhu, zašto i ja nisam elementarno trojstvo jednako lijepih kateta? Uplela se tu i hipotenuza koja kao da kaže „ja sam najrazvijenija“ ili su moje sestrice različito zaostale? Bez obzira, živimo kako najbolje znamo, ali nam je teško pronaći trokutić sličnih mjera. Zato koristimo „zaljubljenost“ da nas bar kratko spaja. Ali ja tražim univerzalnu ljubav, čvrstu kao 3kut bez hipotenuze! Znam da imam tijelo, znam da imam pamet, a što je treće što tražim? Pošto ne znam kako da spoznam! Umirio sam se da ne trebam tijelo, potisno spoznaje da oslobodim um, i u mraku, i tišini probudio svjesnost - domovinu ljubavi. 17.09.06. Eeee, moj narode _13. ponos!?_ Oduvijek su me učili da na svaki uspjeh moram biti ponosan! Prema njihovom mjerilu, u mom životu nanizalo se mnogo toga velikog i značajnog. Teško je nabrojati, a da ne propustim nešto važno. Svake godine ima vidljivih, pa i „opipljivih“ stvari. Naoružan znanjima i vještinama postižem mnogima nedostižne ciljeve. Pa zbog toga stvarno moram biti ponosan. Mogu biti u društvu imućnih i ponosnih na svoje uspjehe! Ah, baš sam ponosan što su i oni ponosni? Na mene. Oni na mene? A na sebe ? Jesu li ponosni??? Vjerojatno mi je ponos toliko narastao da mi se i lice pretvorilo u velik i dugačak ponos! Postao sam takav nosonja da mi oči i uši nalikuju na čovječju ribicu. Stvarno sam pronašao svoj ponos u najdubljoj jami svojih zabluda! Kad progledah vidjeh ponos, ali ne u sebi. Ponosan sam samo na vas. U vama je moj ponos prijatelji moji! U vama je sva snaga mojega ponosa, kojim se uvijek dičim! A postoji li ponos koji nije na vas? Priznajem, u sebi sam vrlo tiho ponosan na svoje neuspjehe! 13.09.06. potrudite se pronaći svoju vjeru , ona je tek onda "zajednička" _12. vjera - u vizije_ Što je korijen moje vjere, odakle ona dolazi? Uče nas vjerovati u nečiju vjeru kako bi bili dobri vjernici. Vjerujte meni što vam pričam i bit ćete „vjernici“ bez spoznaje vjere! Ući u spoznaju vjere možete jedino sami. Vjera su suze koje izviru iz čvrste točke. Ona je toliko mala, hlapljiva, a htjela bi poteći. Bilo kome vjerujete, tad vjerujete u tuđu istinu. Vjerovati možete samo sebi! Vjera je dar Božji kada spoznajete sebe u svjesnosti svoje čistoće. Ako je svjesnost izvor onda je vjera spoznaja što izvire iz njega. U njoj su misli čiste od svega. Ona je tanka nepoderiva nit što spaja misli u čisti tok. Taj tok su vizije koje poprimaju najljepše oblike i teže utjecati u zajednički tok. Tamo se sljubljuju i druže u vrlinama. Poprimaju snagu najveće rijeke koja plavi… Nije teško spoznati njezinu snagu! Nadam se da ta rijeka koja nema korita ni ušća, u kojoj žive i moje male kapi, natapa žedna polja... Da li je to moja vizija? Moguće, jer vjerujem u nju! 01.09.06. bilo bi lijepo kad bi se "uzetnici" pretvorili u "poduzetnike" _11. život san/svjesnost_ Da živim kao u snu, neprestano trebam sve, pa i više od toga. Neprestano mi nadiru riječi „kad bih, kad ću - voljeti, imati, dobiti, dati, izgubiti...“ Svi su mi nešto dužni, uvijek oni nešto potražuju od mene! Nisam zadovoljan ni sa čim. Sve je drugačije nego što želim. Osjećam se sretnim kad dobivam i nesretnim kad gubim. Ako mene nema, što će biti s mojom djecom, suprugom, imovinom, poslom... Vječita borba gdje sve moram podrediti svojim snovima, jer tko zna bolje moje potrebe od mene samog! Pa ja znam što moji bližnji trebaju bolje od njih samih! Pošto ja najviše znam, najviše radim i privređujem, pa ja sam glavni! Unatoč tome nisam sretan!!! Bogat i cijenjen to je moj „američki san“! Kad sam izišao iz tog prokletog sna, što sam pronašao? Vjerujte, čistu ljubav i dobrotu! Osjećam samoću i punoću u isti tren. Osjećam potrebu da dajem, a da ne primam, volim, vidim, čujem... Sve što trebam je sloboda uma, oslobođenje od svega! Tada neograničeno dajem sebe i uživam! 29.08.06 najčvršća točka je zagrljaj ljubavi i dobrote _10. karakter ili osobnost_ Znanje-neznanje hrabrost-strah. Znanje u kombinaciji s hrabrošću ima veliku pokretačku snagu, ali i neznanje i strah mogu biti neustrašivi! Kakva je kombinacija znanja i straha te neznanja i hrabrosti?! Sve ove kombinacije mogu rezultirati bilo pozitivno bilo negativno. Znanje kao i hrabrost asociraju nas na nešto pozitivno. Pa zbog čega onda oni koji znaju i hrabri su vode ratove? Neznanje i strah pojmovno asociraju na negaciju prethodnoga. Pa možda bi to bilo rješenje za mir?! Zakon života govori o lovcu i lovini! U tom zakonu lovac si tako dugo dok ne postaneš lovina! Kako onda živjeti i kako preživjeti? Na prvi pogled sve što imam, što je jasno, postaje upitno. Kako uvesti red u ovaj nered ili je možda nered jedini red? Zato vam savjetujem da analizirate svoj karakter. Osjećaji nam daju mogućnost brze i gotovo nepogrešive prosudbe tuđeg karaktera! Probudite se! Bitan je vaš karakter on vas štiti ili ubija. Izaberite čvrstu točku ljubav i dobrotu, ali svjesno! 23.08.06. razlika između svjesnosti i znanja je ista kao i razlika između grijeha i greške! _09. tijelo i svjesnost_ Teško je živjeti s ljudima koji su se promijenili na temelju mržnje prema samome sebi. Ako to činite vi, ta je promjena kratkoga vijeka! »ovjek koji uništava svoje tijelo bilo čime (alkoholom, cigaretom, jelom...) zna što čini! Pita za savjet kako da se toga riješi i dobiva informaciju... On zna i ima informaciju, ali uspjeh je uvijek upitan! Pa zašto je to tako teško? Vjerujte, nije! Nedostaje vam samo svjesnost! Jer samo svjesnost o tome tvori trajnu snagu da volite samog sebe! Znanje i informiranost nije svjesnost! Ako nekog volite, kako ga možete uništavati?! Čak ni ljubav prema djeci i bližnjima ih ne može promijeniti. Žalosno, ali oni nisu svjesni, jer da su svjesni ne bi to činili! Samo ljepota iznutra čuva tijelo izvana! Ljepoto uvijek i iznova svjesnost te čini lijepom i skladnom u duhu i tijelu! Kad činiš, čini to za sebe. Kad vidiš nekog u lijepom tijelu primjerenom dobi pitajte ga: zbog čega to čini. Ako je odgovor spontan „naravno zbog sebe“ taj ima svjesnost! 21.08.06. svemirska kiša je besplatni "božji" SMS _08. slobodna volja_ Putniče sjeti se... Oblak prašine rasplinuo se mliječno bijelom stazom. Nemoguće juri u začaranom orbitalnom krugu. Udara svom silinom u sitne zemaljske kapi. Padajući izgara u dugim nitima vlastitog bivstva. Ostatak što dopre do bistre rose daruje novi život, nosi poruku i nagovješćuje... Sjeme priljubilo rosnu bijelu kap i bujnulo u novi prostor. Osjetilo toplinu Sunca i svu radost svitanja. Bori se za prostor, jer vrijeme izmiče! Gleda i sluša iluziju, otvara joj srce i u njega ulaze sve čari ovdašnjeg života. Zaboravlja svoju staru bijelu put i gleda nove dugine boje što mu je pomogla mala kap! Usnu novi život punim ustima ne mareći o skromnosti. Raste na očigled i čuđenje svih! Skučen mu je prostor pa svojom nezgrapnošću gazi… Ne vidi i ne čuje, zapravo vidi samo sebe i zaglušen je vlastitim glasom! Sve podređuje svojem životnom snu, ali duboko u njemu živi bijela kap. Gasi dugine boje i budi Velikog iz sna. Budi se Slobodna Volja Njegova!? Je li kasno?! 16.08.06. prostor i vrijeme postoji samo sada a ja nisam od tada _07. prostor i vrijeme_ Nadahnut svjesnošću i vjerom, izgubljen u prostoru i vremenu. Stvarno što osjećam da postoji to sam ja i nepregledna iluzija, koji ničim nisu ograničeni, pa ni prostorom ni vremenom! Ono što ću vidjeti prošlost je, ono što čujem prošlost je, pa što je onda sadašnjost, a što budućnost?! Tko živi u sadašnjosti rob je iluzija, tko živi u prošlosti ne primjećuje sadašnjost, tko sanja o budućnosti očekuje prošlost. U čemu onda živjeti, zašto uopće postojati, kamo ići, kamo stići i koga tamo pronaći?! Postoji i svijet na koji ne utječe prostor i vrijeme, gdje ne treba postojati, gdje i iluzija gubi pojam o samoj sebi, jer smisao je besmislen. Izvor vječnog što postoji je u meni, što me stvori u tajni koja živi - ja se zovem! Tko mi dade čuda ova izvan prostora i vremena? Trojstvo čuda bez iluzije da žive? Što su život, istina i ljubav? Mogu samo sanjati, jer znam što nije, a ono što nije živi u prostoru i vremenu! To stvarno nisam ja. Osjećam to... (put iz sna u svjesnost ili...) 13.08.06. količina straha razmjerna je nivou svjesnosti ! _06. strah! :-( ljubav! :-) _ Ljubav sadrži mir, sreću, radost... Strah u kombinaciji s neznanjem je najveće zlo. To je izvor bešćutnog fi zičkog i psihičkog nasilja. Sjetite se tko je bio neustrašiv? Potpuno nenasilan, najveći neprijatelj nasilja, a umro za nasilnike! + križ... i postaje... Sjetite se svojih ljutnji i prizovite uzroke! Ponovno se pojavljuje strah! Što ste se bojali izgubiti? Što ste se bojali da će vam oduzeti? Sad vidite odakle dolazi strah. Bojite li se za svoje snove ili se borite protiv tuđih!? Isto zlo! Sjetite se tko ste vi u biti, a sve ostalo su neke etikete koje ste „stekli“. I za to vas je strah!? Na kraju svega postoji samo ljubav i strah! Upoznajte to što želite! Možda vam ne uspije prvi put, pa pokušajte opet, i opet. Oslobodite se svega, baš svega. Zamislite da ste mrtvi i svjesni. Ovaj osjećaj će vam pomoći osloboditi se tlake „etiketa“, ovisnosti, zalijepljenosti... pa zašto se bojite, ako ste i vi neustrašivi, uništavajte zlo i „ginite“ za nesvjesne! 07.08.06. točka , točka točkica ... bilo kuda - bilo kada _05. 'dobra vjera' nedostatak svjesnosti_ Je li štovanje i čašćenje nekoga ili nečega postalo stvarno bitnije od poruke koju smo trebali primiti? Isus Krist je rekao „Bog bi bio puno sretniji da ste preobraženi, nego da ga častite“. Vaša ljubav bi mu bila puno draža od vašeg čašćenja. Častiti nekoga u „duhu i istini“ to je neizmjerno bitnije nego slušati vaše „Gospodine, Gospodine...“. Ispred svega je čovjek! Zar da nam pobožnost postane važnija od ljubavi ili Crkva od života?! Budite svjesni onog što govorite i činite, budite svjesni onog što mislite i kako reagirate. Koji su vaši motivi i odakle polazite? čvrsta točka! Nije vrijedno da živite, ako niste svjesni da živite. Ako živite automatski, programirano - to je uvjetovan život! Slušajte što pričaju mala djeca kad nauče prve riječi. Zovu sebe po imenu! Ne kažu ja sam se igrao već „Tomica“ se igrao. Teško prelaze iz čiste faze „ja“ u fazu programiranosti. Govore u trećem licu! Nutkajmo ljude da imaju vjeru u prvo lice! 06.08.06. moj dalekozor za blizinu _04. kako gledati?_ Naučili smo kroz život mnogo riječi pa i jezika. Sve je puno pojmova, npr. sova, pas, jabuka... Svakim pojmom zatvorili smo pogled na to! Dječje oči koje vide, vide sve - zbog toga, jer još ne znaju pojmove. Je li moguće vidjeti čitav život „dječjim očima“? Vjerujem da jest, samo djelomično. Svakom pojmu ponaosob dati vremenski dinamički pogled, a ne kao sliku! Vjetar, rijeka, val... mogu postojati samo u pokretu - kad ih „zamrznemo“ nastanu zrak, voda, voda... Dajmo našem pogledu čarobni dječji dar da ponovno vidimo u prostoru i vremenu! Jer što je pojam bez prostora i vremena? Obična slika! Još nisam sreo umjetnika koji je naslikao dvije iste slike! Vjerujete li da je priroda „loš“ umjetnik - naravno ne. Sve je drugačije od drugog, samo smo mi pojednostavili i strpali u pojam, i time olakšali zadatak sebi. Kad ponovo vidite i čujete „dječjim“ očima vi se budite! Svijet oko vas postaje onakav kakav jest. Više nemate potrebe previše pričati već uživate u vlastitoj svjesnosti! 02.08.06. vrijeme je za promjene vlastitih percepcija _03. da ti popravim raspoloženje_ Što je najteža stvar u životu? čuti i vidjeti! Ako čujem i vidim mogao bih se promijeniti! Mogao bih izgubiti kontrolu nad životom kojeg tako nesigurno držim u rukama. Za „buđenje“ nije mi najpotrebnija inteligencija, snaga, mladost..., nego spremnost da naučim novo! Mogućnost da se probudim razmjerna je količini istine koju mogu prihvatiti bez bježanja od nje. Koliko sam spreman izgubiti, a da ne bježim, razmišljati što ne poznam? Prva reakcija je strah. Ali ne bojim se onog što ne poznam, nitko se ne boji nepoznatoga. Ono čega se zaista bojim je gubitak onog što mi je poznato! To je ono čega se bojim. Sad kad sam svjestan manje se bojim. ;-) Ako mislim, a mislim, onda te misli volim ili ne volim. Ako na nekoga mislim onda su to opet moje misli! Tko je rekao da se ugodno buditi! Bolje da spavam pa svi spavaju! Ah, baš sam znatiželjan što se događa... malo još drijemam pa izlazim! Sivu mijenjam u vedru boju, ne volim sivilo... Siv mi je mozak... 31.07.06. onaj tko si postavlja pitanja živi 02. tko sam ja? ili - tko je ja?_ „Ja“ sam moja djela, znanje i neznanje, nakupina iskustava, svi vi koji ste u meni i vaša ...anja! Talog prošlosti kovitlan baš sada u oluji vječnosti. Jesam li to „ja“? Slika taloga kad oluja utihne, a neki lešinari traže ostatke polomljenog mene, da hrane svoje ptiće! Moj lik to sam „ja“? A nemam dva ista lika! Dio prostorije u kojoj ležim dok ovo pišem? Osjećam toplinu što prodire kroz kožu pa i to sam „ja“ mala peć na sva ...anja što ulaze u mene i ... :-( To sam „ja“ u mom snu koji živim tako dobro, i tebe sam stavio u „ja“, da, i ukrao ti sve što sam stigao, iz tebe da hranim svoj životni san. Jer „on“ treba ... Boli jer „on“ me budi! To nisam „ja“! Boli jer vidim da to nisam „ja“! Boli jer čujem da to nisam „ja“! On leži i dodiruje tipke na maloj elektronskoj tvorevini i grije krevet! Gdje sam „ja“? Pa ja sam samo onaj s onkraj strane „onog“ koji samo vidi i čuje i ništa ne posjeduje! To sam :-)) ja. 30.07.06. 1000 slova dovoljno za promišljanje 01. sve vas volim!_ Što je ljubav? Razmišljam o tome i svjesno ili ne, zahtijevam od drugih da pridonose mojoj sreći. Onda kad to imam obuzima me strah! Strah od gubitka, strah od otuđenja, strah od odbačenosti - uzajamna kontrola! Želim savršenu ljubav iz moje čvrste točke ljubavi i dobrote! Ako sam taj onda ne zahtijevam, ne odbacujem, ne sažalijevam ja samo gledam i slušam. Gledam vas i čitavo vrijeme slušam vrhunsku orkestralnu glazbu! Simfonija za simfonijom. Jedna odlazi, uživao sam u njoj, ali se ne samosažaljevam jer nisam prilijepljen uz nju! Uživam u slobodi ne vezanosti! Moj orkestar uvijek svira, sve melodije su jako lijepe. Glazba nikad ne prestaje, repertoar je velik i veći nego ima vas. Kad vas susrećem, melodija se mijenja, uvijek jednako lijepa. Kako me možete voljeti ako me vežete, ne puštate da idem svojim putem. Ono u čemu zaista uživam je glazba oslobođenih umova. Zašto da spavamo s ispranim mozgovima, kada samo slobodan um voli bez ograničenja?! sve vas volim 29.07.06. |
25.08.2007., subota
|