1coma618
15.04.2007., nedjelja
Jedna mala katastrofa
|
Jedna mala katastrofa Velika usijana lopta približavala se hotelu Westin brzinom od 40 Km/h. U međuvremenu se oko obiteljske kuće Softićevih digla jezovita magla. Majka Softić čudno se ponašala zadnjih dana, a sin jedinac je nekako naslućivao da će se to prelomiti na njegovim leđima. U svojoj je sobi slušao simfonije prekrasnih harmonija što ih je skladao noć prije, i zureći u monitor svoj kompjutora kroz podočnjake ih hrčkio za neka bolja vremena kad će mu doći njegova muza Metalka s inspiracijom. Za sada je iza crnih zastora u iščekivanju osluškivao jeku i zujanje interferencija po svojim odajama. Lupkao je neuređenim noktima po tipkovnici i nožnim prstima gladio meko mačje krzno kadli odjedom upade kraljica majka zahtijevajući objašnjenje. - Sine, kaj buš ti konačno poduzel sa svojim školovanjem?!! Sin jedinac je pokušao čuti kroz zujanje zvučnika što mu ovaj nesvakidašnje ukazanje želi uopće reći, no kako je uletjela, tako je izletjela ova kuglasta munja. Zanemario je ono što nije čuo, a baš niti najbolje vidio maločas te mirno nastavio dalje sa svojim poslom. U sljedećem trenutku, kad je taman krenuo provlačiti semplove kroz specijalne efekte, nestade struje u cijeloj kući. S mačjom šubarom na glavi, zarastao poput Rusa u Sibiru, izleti sin jedinac na danje svjetlo, krtičjim pogledom tražeći premilu kraljicu majku. Stisnutih ju je šaka i crvenog lica kao da se najeo superljutih čili papričica zatekao ispod kutije pune osigurača i prekidača dok je upravo silazila s ljestava. - Pa jesi li ti normalna?!! Cijelu sam noć ovo slagal i sada si mi sve uništila!!! Koji ti je jebeni kurac??! - Sine, ti niš' pod milim Bogom ne radiš sa svojim životom! Nemre tak' dalje. Il' buš studiral il' marš radit'! Ne bum financirala jebivetra! 50 Km iznad hotela Westin u kontaktu sa stratosferom eksplodirao je meteor oslobađajući energiju jačine nuklearke Krško. Sin jedinac poleti nošen bijesom u svoje odaje, zgrabi prašnjavi indeks i krene nazad na prvu liniju fronte. - Evo kaj ja mislim o tom tvom studiranju!!! Sin jedinac podere indeks po dužini i baci ga na pod pred noge kraljice majke. - -Ne bum ni studiral', ni jel' tvoju hranu, nit' bum te pozdravil'! I 'naš kaj još? Ak' mi još jednom nekaj sjebeš, ubit ću te! - -Ti si lud! Zvat ću policiju!! Kraljica majka počne urlati i prijetiti da će zvati policiju, a sin jedinac ode vojničkim maršem u svoju sobu čekajući da mu netko javi kraj rata. Za pola sata pojavi se otac Softić pred vratim, opskrbljen svježim informacijama svoje supruge. Majka Softić ohrabrena prisutnošću svog muža, počne lupati po sinovljevim vratima, ponovno prijeteći policijom. Sin uvidje da ne može ostati pod opsadom te smireno proviri kroz odškrinuta vrata. -Ma zovi policiju, boli me kurac! Evo, tu ti je policajac! Pogleda oca u tamnoplavoj ispeglanoj uniformi i razmijeni nekoliko pogleda s njim. Otac umiri majku dirigentskim pokretom ruke po zraku i uđe u odaje. Dok je kraljica majka istezala uho na vratima, senat je vijećao o sinovom položaju u obitelji. Otac ustane, izađe iz odaja i bez riječi prođe mimo svoje žene do frižidera i odnese sinu nešto za jelo. Nakon pola sata napetost je u kući uistinu postala neizdrživa i sin šutke ode iz kuće. Smrknut kao Hamlet uleti u prvu trgovinu, kupi dvije litre vodke i cigarete najlošije kvalitete te se uputi na prvo osamljeno mjesto. Dok je otpijao špirit gutljaj po gutljaj direktno iz boce i vukao dim za dimom, zavaljen na drvenoj klupi u sjeni proljeća i drveća, završavao je školski sat. Na rasporedu je bio veliki odmor, nekima je idući sat bio tjelesni, pa su osnovci svih uzrasta i boja izletjeli iz ustajale dosade svojih razreda na sunce, nekoliko metara od klupe sina jedinca. Sjatili su se od njega kao golubovi oko mrve kruha i podbadali ga i maltretirali okrutno onako kao što to samo djeca mogu. Bili su na svom teritoriju, važni i napucani hormonima, zaštićeni svojim pripadnicima čopora, a sina jedinac je bio- jedan, sam, izdvojen kao najslabiji član krda, preslab da bježi, preponosan da napusti svoj tron. Napadali su ga i ujedali iz svih smjerova, čupali ga za dugu kosu i kamenovali ga komadićima stakla od prošlotjednog linča nad lošim parkiranjem neke plavuše. Veliki je odmor završio. Učiteljice su pozvale pametne glavice da se vrate knjigama, a sin jedinac je ostao sasvim, sasvim sam. Počeo je puhati lagani vjetrić, pio je vodku i trljao nadlaktice da se ugrije, prostrijelio nebo pogledom i pitao se zašto baš on... Pod sve jačim naletima vjetra, drveće se počne ljuljuškati i po njemu počnu padati peludne govnasto smećkaste izrasline s grana. Iris Cvetešić, 29.04.2007. |