U životu svakog roditelja zasigurno će prvi roditeljski sastanak svojega klinca/klinceze biti upamćen na poseban način. Roditelji ovog razreda okupili su se u utorak 18. rujna u učionici svog ljubimca, kako bi poslušali što će reći učiteljica Luce. Slušajući razrednicu kako niže same pohvale, okupljeno društvo u učionici pita se odnosi li se to i na onog mog nestašnog klinca?!
Dok smo se kao roditelji međusobno upoznavali i izražavali zabrinutost glede prehrane svojih mezimaca, zamjetio sam nemali broj očeva koji su nazočili. S obzirom da mi je u opisu radnog mjesta odlazak na roditeljske sastanke, to je za mene ohrabrujući podatak.
drAGi DneVNiče
nakON Što sMO nekoLIko DAna u ŠkoLI MOgu ti SE poHValiTI da NAM je TaMo SUPEr. POčeli Smo crTati i TO naS jaKO ZAbavlja, VOlimo i MAtematiku i čiTAnje. MAteMAtika niJE BAUK za Nas paMEtne kliNce! IPak, naj NAM je draŽe kad izađeMO VAnka, PA se uhVAtimo za RUKe i Igramo mačKe I MiŠa i Pošto KUme lonČić. NEki bi deČki Stalno IGrali NOGe...
KAd maME i TaTe dođu PO nas U škoLU uviJEk ih MOlimo možeMO li ostati JOŠ malO, jer NaM je TU baŠ DoBro. UČiteljiCE su NAM nabaVILe noVI TApit TAko da se MOžemo valjAT po NJemu. DObili sMo i naŠE igRačke pa Nam tete UčiteLJica govoRI kako iH treBamo čuVati. I joŠ nam govoRI da smo MI jedNa veLIKa obiTELJ! TO nam SE jaKO sviđa zaTO što OSim naše male OBitelji sada IMamo i veLIku ObiTelj.
Nije NAM draGo kaD teTa od Nas trAŽi da PIšemO koSE crTE, ali I to Nam Svaki DAN ide SVe boLJe.
AH, kad bi Barem MOgli RAditi SAmo ono Što nam SE sviĐa.
DANas,03.09.2007 bIO nAM Je PrVI dAn šKOle. naŠe mAmE I taTE su JaKO PONosnE ŠTO sMo ŠkoLArCi. TAmo je BilO pUno dJEce, a NekI sTArIJi DEČKI i cUre PJeValI su Nama. ONda Je gOVoriLa jEdNa OzBiljNa TEta KojA nAM jE reKLa DA je ONa RaVnaTELjica. NijE NAm BAŠ jaSNO šTO to ZnačI, aLI ONA miSLi da ĆE naM OvdJE biTI liJepo. I jOŠ nAM jE reKLA da Je DANas ŽAlosTAn DAN. STrAdaLI su dUNdi ŠTo GAse POžARE. ŽaO nAm Je zBOg TOga.
OnDa Su NaM reKli da Su NaŠE tEte Luce i Katija. I znAŠ ŠtO dRAgI dNEvniČe, SvI u ŠkoLI ImAJU jeDNu teTU, a Mi ImaMo DvIJe. MoRa DA sMO mi NekE vEliKE faCE. oVdJE nAm jE istO kAO i U vRTiću, SamO šTo ImaMO drUGE tETE. Još Je RAzLIKa ŠTO oVDJe ImaMO OdmOR, dOk To U vRTRiću NismO ImaLI. DoBIli smO PUNo knjiGA, pA ĆEmO Puno TOga NOvOGa nAUčiti.
KaD SmO DOšLI doMA imALi sMO iZNenAđeNJE zA StolOM. bILo jE tu I pizze I kolAČA i TorTI i DarOVA...
dRagi DNevNIČe OPEt ćU tI piSati
bEkAvCI i BekAVice
NemOJte NaM zAMjErIT šTo mJešaMO VEliKA i maLa sloVA, I Vi Ste Kad Ste BilI maLI
Ovaj blog je nastao kao plod promišljanja, o vođenju dnevnika ovog razreda na suvremen način. Autorstvo bloga moze se pripisati jednom roditelju koji će sve kritike primiti i nastojati ih ispraviti. Zasluge ne pripadaju samo jednoj osobi već mnogim ljudima uključenim u odgojno-obrazovni proces naših mladih. Svrha ove stranice je pokazati učenicima kako na zabavniji način nadopuniti školsko gradivo,a roditeljima pomoći u odgoju njihove djece.