%--->evo pomoci, samo drzi enter

Neke od ovih metoda zaista su okrutne i iako većinom potječu iz mračnog Srednjeg vijeka, nekoliko ih je nastalo i u novije vrijeme
Oduvijek je čovjek pokušavao pronaći način na koji bi od drugoga dobio neku informaciju. Neki su se služili mitom, drugi ucjenom, treći su pak izabrali nešto okrutnije metode. Mučenje je uvijek bilo rezervirano za ratne zarobljenike, izdajice, državne neprijatelje, a u vrijeme Španjolske inkvizicije i za obične ljude za koje se sumnjalo kako ne poštuju riječ Božju.
Mnogo je nevinih žena završilo na lomačama, ratnih zarobljenika bilo nabodeno na kolce, a giljotina koju su izmislili Francuzi naprema ovim metodama čini se kao čin milosrđa. Neke od ovih metoda zaista su okrutne i iako većinom potječu iz mračnog Srednjeg vijeka.

Heretička vilica

Ova naprava za mučenje sastojala se od metalnog dijela na čijim suprotnim krajevima su se nalazili završeci u obliku vilice. Metalna „vilica“ bila je pričvršćena na kožni remen koji se vezao žrtvi oko vrata. Jedan kraj metalne vilice bio je stavljen pod bradu, dok bi drugi bio uperen prema dušniku. Glava je tako bila imobilizirana i cijelo vrijeme uzdignuta što bi izazivalo bol. Vilica je bila tako konstruirana da je žrtvi dopuštala male pokrete glavom, tek toliko da može priznati sve što joj se stavlja na dušu. Ukoliko bi nesretnik pokušao spustiti bradu, vilica bi mu probila dušnik.

Španjolske čizme ili drvene čizme

Žrtvu bi vezali za stol ili stolicu. Njene noge su smještene između dva komada drveta i povezane. Između drveta su postavljeni manji komadi drveta koji bi držali noge na razmaku. Potom bi mučitelj udarao po drvetu sa velikim čekićem. Svaki put kada bi čekić udario u drvo, dio kosti bi se slomio. Nakon desetak udaraca po manjim komadima, čizme su skinute. Najčešće bi se komadi kosti potpuno raspali, a donji dio nogu više nije bilo moguće spasiti.

Vodeno mučenje

Ova izuzetno okrutna tehnika bila je omiljena među američkim čuvarima ratnih zarobljenika tijekom Drugog svjetskog rata. Vojne zarobljenike, većinom Japance prvo su povezali bodljikavom žicom i u usta im ugurali nekakvu tkaninu. Čuvari bi potom uveli gumenu cijev kroz žrtvin nos do želuca i kroz nju ulili nekoliko litara vode. Kada bi se uvjerili da je žrtvin želudac pun vode, udarali bi po žrtvinom trbuhu dok se želudac ne bi rasprsnula i nastupila smrt.

Kruška boli(također poznata i kao Papina kruška ili Kruška velike boli)

Ovisno o raspoloženju mučitelja i spolu žrtve, kruška je umetana u usta, vaginu ili anus. U svom sklopljenom obliku izgleda poput kruške ili smokve. Kada je umetnuta u tijelo okretanjem ugrađenog vijka ili pritiskom na polugu otvara se lagano ili naglo poput kišobrana. Uzrokuje veliku bol i razara unutrašnjost tijela. Često je korištena tijekom Inkvizicije kako bi se dobila, naizgled dobrovoljna priznanja.

Viseći kavez

Kada inače maštoviti mučitelj zaključi kako je isprobao sve svoje spravice, a žrtva i dalje ne priznaje djela koja joj se stavljaju na dušu, ne preostaje mu ništa drugo, nego zaključati jadnu osobu u viseći kavez. Većina žrtava u tim visećim kavezima bila je gola kako bi bili izloženi pogledima prolaznika, ali i pod utjecajem vremenskih uvjeta. Žrtve su u kavezima ostavljene da vise i umiru od posljedica ranijih mučenja ili od žeđi, što je znalo potrajati tjednima.

Tijesak za glavu

Kako joj i ime govori, ova sprava se koristila kako bi se žrtvama gnječila glava. Smrt je obično nastupila nakon što bi zubi eksplodirali od pritiska i raznijeli čeljust. Oči su iskočile iz očnih duplji, a na samom kraju mozak je curio kroz uši. Nevjerojatno ali istinito, u nekim se državama veoma slična naprava i danas koristi za ispitivanje zatvorenika.

Nabijanje na kolac

Ovo je bio uobičajen način kažnjavanja izdajica u Alžiru i Tunisu tijekom Srednjeg vijeka. Vjerovali ili ne, ali kada bi dugačak šiljak bio zaboden u žrtvinu stražnjicu i izašao na usta, žrtva je živjela još duže od dana. Ostavljena je da takva puže po zemlji kako bi ju svi vidjeli i to uzeli kao upozorenje.

Judino mučenjeJudino mučenje

Žrtvu su obično skinuli do gola i privezali ju iznad tzv. "piramide" raširenih nogu te ju polagano spuštali na naoštren vrh. Ovisno o raspoloženju mučitelja, mogao je sam dozirati koliki dio žrtvine težine će spustiti na sam vrh. Kako je žrtva bila raširenih nogu, naoštreni vrh je najčešće zahvaćao spolne organe. Prema nekim teorijama, cilj je bio žrtvu prvo što više rastegnuti iznad piramide te ju potom tako rastegnutu tijekom dugog vremena lagano spuštati dolje.

Naprava za rastezanje

Radi upravo to što joj ime i govori. Polagano žrtvi čupa udove iz zglobova. Sastoji se od četvrtastog drvenog okvira koji je uzdignut od zemlje. Obično na svakoj strani ima koloturu, a neke verzije imale su samo na jednoj dok su na drugoj imale željeznu prečku za koju bi žrtva bila vezana. Žrtvine noge bile su vezane za koloturu, a ruke za prečku, dok bi mučitelj pomoću koloture namatao uže kojim je bila vezana. Što je više užeta namotao na koloturu, to je žrtva bila više rastegnuta. Sve dok joj svi udovi ne bi bili iščupani. Veoma slično funkcionira i četvorenje pomoću konja.

Željezna dama

Prve bilješke o korištenju Željezne dame sežu u davnu 1515. Krivotvoritelj novca bio je smješten unutar Željezne dame, a vrata su bila zatvorena. Tako su oštri šiljci probili njegove ruke i noge na nekoliko mjesta, njegov trbuh i prsa, mjehur, oči, ramena, stražnjicu, ali ne dovoljno kako bi ga ubili. Tako je naboden ostao živ još dva dana u velikim bolovima, nakon čega je umro.

Stolica za ispitivanje

Vjeruje se da od ove sprave za mučenje dolazi izraz "vruća stolica". Željezna stolica ili drvena stolica sa željeznim šiljcima bila je izuzetno neugodno. Žrtvu se vezalo za stolicu, a zatezanjem remenja pojačavao se osjećaj nelagode i nabijanja na šiljke. Kako bi se osjećaj neugode još više pojačao, ispod sjedišta bi se zapalila vatra koja bi grijala stolicu i time zapravo opekla žrtvu koja je sjedila na njoj.

Pila

Pila vjerojatno predstavlja vrhunac ljudske domišljatosti u najmračnijem trenutku. Žrtva je obješena za noge i visi naglavce. Zamišljeno je kako će najveći dio krvi otići u glavu. To je bilo veoma bitno, jer su mučitelji krenuli rezati od međunožja. Kako je sva krv otišla u glavu, žrtva se neće odmah onestvjestiti od neizdržive boli, što bi se inače dogodilo. Gubitak svjesti nastupio bi tek kad bi pila došla do pupka ili čak početka rebara