|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
1901
NEZNANČE!!!!!!!!!
ti koji ulaziš
pazi da ne poželiš
ovo što čitaš
moje su misli
svojim ulaskom
obvezuješ se na
vječnu tajnu
nikome o ovome
govoriti ne smiješ
jer povrijedit ćeš
srce moje
moje misli istinite su
ovdje ima svega
od boli do ljubavi
od svjetla do mraka
nakon šti uđeš moje misli znat ćeš
stoga te molim
neka i one
postanu tvoje
.....numb..........
by Me
- Get Your Own
Želim.....
Kako je teško
gledati ga kako prolazi
pokraj mene
a da ne zna da zbog njega živim
Nije lako gledati ga pokraj sebe
a ne smjeti ga dotakniti
Gledajući te njegove
vrele usne
poželim ga poljubiti
Želim da me zagrli
svojim snažnim rukama
Želim osjeteti
miris njegova slatkog tijela
Želim okusiti okus njegovih usana
Želim milovati njegovu kosu
gledati njegove prekrasno oči
i samo
VOLJETI GA!!!
By Me
nakon dugo vremena opet me inspiracija našla i odlučila sam opet počet pisat vamo.
BUDALE
Ljudi se, polagano al sigurno, sve više gube. Raznim putovima to im postaje dopušteno, dostupno... Sve im je servirano. Ne moraju ništa rediti. Oni su „zvijezde“. Zvijezde nekog reality showa,zvijezde svoje male zajednice..... Sve je to prolazno, ali ljudi to ne kuže. Opijeni su trenutnim zanosom. Nisu svjesni da je to uskiće, zadovoljstvo, kratkog vijeka.
Na početku, prvom susretu, doživljavaju neizmjernu sreću onoga što im je neposrednim putem darovano. Nisu svjesni posljedica.
U tom početnom momentu neograničene sreće i ushita,zanosa, ljudi sve čine. Spremni su za sve. Ne prezaju mi pred čim. Ponašaju se kao da su vlasnici svijeta, jer su uvjereni da to i jesu. Ljudi su glupi, ne treba ih puno nagovarat. I za minimum minimuma će se prodati. Svoje tijelo, svoj ugled, svoje ime, svoj identitet , obitelj, pravu budućnost, svoju dušu....
U cijelom tom zanosu, ljudi ni ne primjećuju da ta njihova, tzv. Sreća, lagano ali sigurno počinje blijediti. Odjednom se nađu u dugovim, problemima. Više nema ljudi oko njih. Onih koji su vikali njihovo ime, pljeskali im. Nema ni onih kojima je jednom davno iskreno bilo stalo do njih. Njih smo ostavili odma u početku... Potjerali ih...
Čovjeka tada hvata panika, plač, trzavica. Izgubljen je. Zbunjen. Prestrašen. Žali za dijelima koja je počinio. Kaje se. No, povratka nema. Što je učinjeno, učinjeno je. Sada je došlo vrijeme za naplatu one, tzv. sreće, koju smo jednom davno uživali, dok se svijet vrtio oko nas. Tada mi nismo trebali svijet vrtio oko nas. Tada mi nismo trebali svijet. Mi smo bili svijet.
Taj svijet više ne postoji. Urušio se. Sada postoji samo sivilo i crnilo, bol, patnja, suze i kajanje.