U vremenu kao što je ovo, ispunjenom tjeskobom i nesigurnošču, naleti bure koji mi danima brane izlazak iz kuće i nisu više toliko dobrodošli. Možda su me godine ipak malo promijenile, no često mi dođe žao nekih drugih bića koja samnom dijele ovaj svijet i koja su sada ugrožena pod ovim sivilom. Tu je i karantena, prva u ovom stoljeću, uopće prva u nekoliko generacija, koja me odvela u stanje podvojenosti, dok se radujem tišini ujedno i strahujem od manjka novčanica. Tu se vraćam na sigurno, u svoje retke i čitam, i pišem, i tragovi se njeni pokazuju. Sada je mnogo češće na društvenim mrežama i osjećaj je da je svakih nekoliko dana, ponekad ipak prođe duže vremena, gledam u njenom svakodnevnom životu. Prije ove karantene mnogo je putovala, i kao što bi i očekivao od nje, šeta južnom Amerikom, zabavlja se i ispija koktele po tamošnjim plažama. Sposobna i nasmijana, što mi je srcu toliko drago. Ne vidim iskreno previše nade za nas u ovome životu, čak i najmanja želja da bar koji puta popričamo čini se iznimno dalekima sada. Možda ipak ima nešto više u teorijama multiverza ili kvantnoj fizici koja pred mene stavlja okus najslađeg voća i u tom se voću ja gostim. Slatko je i neodoljivo, gotovo popute vjere same.
Dok ona putuje
Blokovi teškog sivila
Ispunjuju moje poglede,
svijet je sajam ludila
Dok ona putuje,
Mislim i sve zamišljam,
modre usne i duge stupove,
tanke bijele prste crtam,
dok ona putuje,
Ipak lakše je znajući
da joj oči nalaze vrhove,
ipak lakše je sada piti
Dok ona putuje
Iza krila ona gleda
Sve zvijezde što postoje,
shvaćam, tek to trebam,
Dok ona putuje
Za nju, dok oceanima putuje
23.11.2019.
Neobična vremena dok bura snažno puše
30 ožujak 2020komentiraj (1) * ispiši * #
