Sad nas djeli i mnogo vise od nekoliko nesporazuma..djele nas duge ceste i sve duze godine....ipak voda mi je isprala lice i na njemu se se opet sakrili tvoji tragovi...ipak unatoc svemu....prica ne zavrsava...tek se poglavlju privida kraj.....kao skolska zgrada djetetu sto loptu pustiti mora....no uz sve...opet uz sve...te suvsine stvari...te nosioce razdvojenosti....ja drzim se snova i zelja mojih....o sreci tvojoj....i naravno prije svega......o pogledu tvom.....a vrijeme koje mora proci.....zapravo i neosjetim dok te god vidim u noci.....duge zaigrane kose.....nestrpljiva koraka i svijeta ....svijeta koji se pred tobom otvara.....
Otisla
30 rujan 2007komentiraj (0) * ispiši * #