Zao mi je golubice umiljata
svakog moga nocnog stiha
jer utebi je tiha modra
jedina ljubavna slika
Zao mi je svijeta sivog
koji se krivo okrece
i malog macica milog
kojem je ponestalo srece
Zao mi je sto sam takav
zalim al nezelim
iako mi dlan je kratak
sudbinu da promjenim
Zao mi je i snu moj tebe
sto ti zivot nije polje snova
zalim u jami i moje odraze
jer nemogu letit isponova
Nemogu bjezati od sjene,jer ona se pojavi cim pocne nevrijeme
samo tad u zaboravu jos je veca,i neizgubi se u laticama cvijeca
Tu sam gdje jesam svojom voljom,pokusao se pomaknut al nejde molitvom
i sad dal nastavit putem u kojom nisam izgubljen
gledat tako blizu,razlog mom smislu
i ostat u sjeni,jer rjetko se kad nesto toliko promjeni
znam sta zelim al nemogu dodirnut,i opusteno u ponoc usnut
nije da sam nesretan,vec se nadam da sam zacaran
al lazem kome drugom,nego sebi samom
Zelim jednoj curi brzi oporavak,i uvijek iznad glave ruzicast oblak
ona je svjetlo sto me od ponora djeli,i zivota ponovno u vlastitoj sjeni
sreca njoj,a ostalima hvala za komentare
i dosta tuge,ostavimo nesto za dane stare :o)
Zao mi je
29 listopad 2005komentiraj (54) * ispiši * #
