Post je napisan 24.01.2008.°°četvrtak°° ∙ " JUŽNA PRUGA
|
|
UPDATE: Jedno me vrijeme neće biti...dečko mi je završio u bolnici,i jednostavno imam puno stvari na pameti, ne stignem i na blog...ako uspijem doletim do vas... Vaša HM,TM,KM,KM! U uglu vagon restorana sedela si sama…gužva i oblak dima,prelepa mlada dama,ko na iglama-tu među vukovima… Rekoh; -„Izvini dal' pored tebe sedi neko?!“ Rekoh; „Izvini dal' ko i ja putuješ daleko?!“ Skopje,Beograd,Beč i dalje na zapad,gde nas sudbina ponese…ovo je južna pruga,ni ljubavi, ni druga…ni stalne adrese. Skopje, Beograd, Beč…reč po reč…sudbina to je…isto od nule krećemo, ne znamo gde ćemo,al' lakše je u dvoje… Na mestu što vagone spaja duva promaja, vidim drhtiš od zime,prilazim s drugog kraja mimo običaja,da pitam te za ime… Rekoh; -„Izvini dal' pored tebe sedi neko?!“ Rekoh; „Izvini dal' ko i ja putuješ daleko?!“ Ovu pjesmu sam danas čula nakon dugo vremena…odmah sam našla video spot, prebacila u mobitel ,i sad je stalno slušam. Cijelo vrijeme mi je u glavi čak i u ono malo trenutaka kad ne svira… Ne mogu je izbaciti iz glave. Tu sam pjesmu obožavala…i dalje je obožavam ,samo sada, sada me podsjeća na neke bivše ljubavi,neke događaje iz prošlosti… Neke želim zaboraviti, dok ove druge…kad ih se sjetim, i dan-danas mi izmame osmjeh na lice… Sjetim se svog 19.-og rođendana, ekipe koja je bila uz mene za rođendan, ekipe koja se sad, ne baš raspala, ali nije to to…Sjetim se dva bivša brijača… jedan je oženjen, uskoro će dobiti curicu…drugi, a drugi,stariji je od mene 7 godina,ali se ponaša (i dan-danas) kao da ima 18 godina…Mislim da nikada neće ni odrasti…Kod njega je to bio i ostao problem… Sjećam se skrivanja…bježanja…ljubljenja skrivećki, potajice da nitko nas ne vidi…Osjećaja strasti ,požude, straha da nas ne uhvate…Prvih riječi meni upućenih „Volim te“…Zbog toga mi je jedino još uvijek drag…zato što je prvi koji je te osjećaje pobudio u meni, zbog osjećaja u meni nakon što je rekao „Volim Te“…zbog toga…zbog svega ostalog ga želim zaboraviti… Kod oženjenog (onda je bio single) se sjećam zavođenja ,ignoriranja, ljutnje, boli, strasti, svađe…Svega zbrčkanog u jednu briju…Jednu briju nabijenu svim emocijama…Njega mi je i danas drago vidjeti…On ima pravo mjesto-prijatelja kod mene… Sjetim se dočeka 2oo5. god. Sjetim se party-a za doček…Ljudi s kojima sam tada slavila… Ljudi koje sam tada donekle upoznala, mislila sam sad pričam s vama, i nikad više…Prevarila sam se…neki od ti ljudi su mi danas najveći prijatelji…neki stariji, neki mlađi od mene… Oni za koje sam mislila da će ostati uz mene…više me ni ne poznaju…barem se prave…Tako su htjeli…postale su tako reći „face“…Zašto…? Zašto bi se oni fakultetski obrazovani ljudi družili sa običnim šljakerom sa sela…?! Iako zaboravljaju da i oni svi potječu sa sela… Sjećam se sve većeg broja druženja s mojim Lavom…našeg prvog zajedničkog solo pijanstva…Njegovog karaoke uradka, posvećenog meni…Mog oduševljenja s njim, koje se svakim danom povećavalo… Mog konačnog odgovora samoj sebi na pitanje s kakvim muškarcem želim biti…Želim biti s osobom koja će se prema meni ponašati onako kao što se i moj Lav prema meni ponaša iako tada nismo bili skupa, koji će me voljeti kao on, i biti uz mene i u dobru i u zlu… Samo tada nisam shvatila da je ON ta osoba!!! Da ne moram takvog tražiti…nisam shvaćala da to nije prijateljstvo s njegove strane…Da je to ljubav…Prava ljubav…Nisam shvaćala da je on osoba koja će mi vratiti vjeru u ljubav,vjeru da postoji veza…a ne samo brija…da se mogu naći 2 osobe koje se vole…u ista vremena… No opet to je neka druga pjesma….  ...i dalje na zapad,gde nas sudbina ponese... |