Spavam. Jedem. Volim.
Klik lijevo, pa skok desno. I dobro je.
about
Baš sam isprazna. Ali sve se ionako vrti oko mene.
Piši mi. Ako ti se hoće. klakup@yahoo.com
Spavam. Jedem. Volim.
Klik lijevo, pa skok desno. I dobro je.
Danas se durim i perem beskrajno suđe i ne pričam.
Ne priča ni on.
Na početku je bilo neugodno. Sada više nije ni važno.
To je valjda ta "Terca na tišinu".
Nebo miriše kao ljeti u četiri u jutro.
Osim što je jedanaest i po i hladno je za popizdit.
Izašli smo na sunce, prošetali starim gradom, ručali, držali se za ruke, i posvađali samo tri puta.
Oko deset na večer je pala kiša, genije je izjavio da je baš divno što smo uhvatili zadnji sunčani dan.
Nadam se da ne planira homicid-suicid varijantu kao proslavu osme mjesečnice. :D
Okej barba doktore psihijatrije.
Ovo je bilo nepotrebno.
Znam šta je interpersonalna, a šta intrapersonalna komunikacija.
Znam o OK koralu, znam o sangvinicima, kolericima, melankolicima i flegmaticima.
O tome kako je komunikacija Roditelj, Odrasli, Dijete bolja ako je paralelna, i da dolazi do nesporazuma i nerazumjevanja kad je ukrštena.
Al šta se o tome ima pričati 4 sata od osam u jutro, neće mi nikad biti jasno.
Krenula sam nazad u našu sobu.
Na vratima je sjedio jedan vrlo gadni, golemi, crno smeđi noćni leptir.
Uzela sam ga u ruke i pustila kroz prozor.
Nadam se da mu nisam oštetila čarobni prašak pomoću kojeg lete svi leptiri i vile.
Ne želim biti takav čovjek.
Petnaest postova u sedamnaest dana.
Ajmo se igrati.
Pravila idu ovako.
Moraš nastavit niz riječi koje počinju slovom "h", a ne smiju imati manje od pet slova.
- hematom
- hranjenje
- hrana
- hramati
- hortikultura
- histogram
- histerija
- holokaust
- hortenzija
- holandija
- hispanac
- horor
- ...
Ajde Đorđe, šta si stao?
- RAZMIŠLJAM!
u! znam jedan dobar!
HRASTLUŽNJAK!
Ovog brojenja u nazad se već dva dana za redom sjetim oko dva u jutro, kad sam već u krevetu, spremna na spavanac.
Mislim da će mi lakše bit kad prođe sva ta frka i panika, iako mi je zapravo uvijek nešto.
Već danima kvocam kako sam pod stresom radi ispita, al onda kontam da će mi kasnije, kad još ugrije, stres pravit vrućina i faks.
Dobro da onda ne obraćam toliko pažnje na svoju vezu. Danas mi je par gluposti upalo u oko na koje nisam mislila jer sam, jel, imala drugih stvari na pameti. Sad čekam da me prođe bijes.
Imam tristo alergija na nepoznate stvari.
Kišem kad me se probudi, a mogla sam spavati.
Kišem kad me se traži para, kao da meni rastu na stablu amule pred prozorom.
Kišem kad u zadnji tren saznam za neko predavanje ili ispit.
Kišem kad se ljudi počnu ljutiti na mene.
Kad je sunčano, kad je kišno, ljeti, jednako koliko i zimi.
Jedno vrijeme sam razmišljala da se izoliram od najbliskijih mi ljudi, da vidim oću li kihati tada, i nisam kihala.
Budući da se to kihanje i svrbež nemogućih mjesta pojavljuje po totalnom svetom randomu,
jer nekad je grozno, a nekad je odlično, i nisam alergična uopće, mogu samo zaključiti da imam nekih psihičkih problema.
I nikad ne znam dal da ih popišem kronološki ili abecedno. ;)
Dobila sam lošu ocjenu nakon dva dana učenja (inače sve večer prije), pa sam potpuno demoralizirana.
Sutra je još jedan, ja igram glupe igrice na fejsu, a mozak shut down čisto da ne razmišljam o tome kako sam demoralizirana i kako neki kurac ne valja s tom ocjenom, jer sam bila tristo posto uvjerena da sam rasturila kolokvij, sve napisala, sve fino friško u glavi, kad ono kur*c. :D
Eto tako dane valjam, varam na vremenu, brojim ovce.
E, sad sam skužila da mi fali jedan dan. :D
Mislim da sam to već jednom prije skužila, al sam totalno zaboravila, pošto moram pamtiti druge stvari.
Danas sam malo učila o starcima, diskriminaciji staraca, i moram priznati da mi ništa pod milim bogom nije ostalo u glavi.
Sve neke podjele, razine, modeli, teorija, sve nešto psihološko, socijalno, kronološko, biološko, subjektivno.
Bazično se sve iste stvari ponavljaju, zato mi se to toliko i brka. :)
Bilo bi dobro očistit ovu treću godinu napokon, pa ić malo vidjeti koliki raspon krila mogu dobiti u napadu slobode. :)
Jučer sam ošla na kavu i zaružila.
Najdraži su mi ti spontani izlasci, pogotovo što češće idem na kavu nego što izađem van, nalijem se i plešem.
Danas je bila mama tu kod mene, prvi put u tri godine.
Sve njezine prijateljice su me pitale kako se ne bojim živjeti ovdje i savjetovale mi da ne napuštam kuću bez pištolja, jer su one po gradu viđale samo zelene osmrtnice.
Smješila sam se i kimala glavom, uopće mi se nije dalo ulaziti u rasprave.
Nikako da obiđem blogove.
Premorena sam, usred izvanrednih ispitnih rokova koji su se poklopili s prvim kolokvijima, i odjednom me zaskočilo sto stvari...
A nekako sam uspjela ne primiti informaciju o tome kad je tih sto stvari. :D
I tako, stres se gomila, čakre se vrte, 356 je jedan kasneći post za osamnaesti travnja, život ide dalje.
Danas sam pomogla nekome i nigdje nisam zakasnila.
Ništa, zapravo, nisam zasrala, ja mislim. Koliko znam.
Tako da mogu reći da je ovo bio, nadam se, prvi lijepi produktivni dan u nizu. :)
Išla sam malo vidit jel ima šta nova kod Nise.
Ispalo je da ima nešto novo kod nje, al je zločesta i ne da komentirati.
Baš sam mislila kako sam super šta sam prva došla ostavit komentar.
Kad ono, šipak. :D
Sad sam prvo malo stajala i razmišljala koji kvragu broj dolazi prije 360.
Čudi me što jučer nisam u naziv napisala 360°.
Već godinama serem kako u ovom gradu postoje samo dva godišnja doba.
Hladna hladna zima, i vruće vruće ljeto. Tako ni danas, nema između.
Prije tjedan dana zavtršilo je tri tjedna kiše i depresije, sad je krenulo (da, već sad), vruće vruće ljeto.
Grad koji ništa ne zna napraviti polovično.
Drago mi je da se bar priroda drži nekakvih vlastitih standarda pa je sve lijepo procvjetalo, i bez ludog vremena izgleda kao klasično proljeće. Ono, oku ugodno, i te stvari.
Izašla sam van u jednoj majici i kratkim hlačama, a koliko sam zimogrozna inače govori dosta što sam prekjučer bila u tri para tajica i zimskoj jakni. :)
Danas smo doručkovali uskršnji doručak. je da je prošlo dva tjedna od uskrsa.
dobila sam šunkicu, sinoć ju skuhala, i jaja isto, i mlade kapule.
doduše uvijek umrem nakon te mlade kapule, ma koliko ju rano jela ma s koliko kruha.
tako da nije ni sada neka razlika.
zašto tako nekad toliko volimo tu neku hranu, koja nam toliko strašno škodi? :d
Ako budem čitana kao i do sad, bit ću najsretniji trišestpetprojektaš koji ga je ikada pokušao dovršiti.
Pokušao dovršiti, velim. :D
Jer, tko zna. :)
Palo mi je na pamet da već neko vrijeme nisam si uzela sweet time da pročitam sve blogove koje inače čitam.
Obično mi treba dok dođem do Mjesečeve, odem na neki lijevi server, onda provjerim mejl jel mi došla koja nova manga, i onda mi totalno propuh u glavi odnese da sam htjela obić i Nem, i Ale, i Nellie, i sve te ostale žene u životu mome. :P
Aj, ukoliko ne zaboravim, danas ću. :)
Ispalo je da je dnevno napisati jedan post prava gnjavaža.
Tek sam na trećem danu, a već kasnim jedan dan.
Da ne spominjem da mi uopće ne padaju nikakve misli na pamet.
Ništa, ovo nek bude za 11.4., pa ću sutra tokom dana izmislit nešto za 362. :D
okej, čula sam.
cijeli dan sam tražila stanove da se odselim.
nisam našla ništa.
nastavit ću tražiti.
Volim putovati. Volim putovati. Volim putovati.
To što me boli, to je samo menzis. To je samo glad. To je samo strah.
Volim putovati. Što je najgora stvar koja mi se može dogoditi?
Ništa što se do sada nije događalo ljudima prije mene.
Tjeskoba, mučnina, neobjašnjivi bolovi.
To je samo menzis, to je samo glad, to je samo strah.
Čega se bojiš? Što je najgore što se može dogoditi?
Da, ja sam kukavica i mimoza, svega se bojim, radi svega cendram.
Moj stav ne valja. Pa umjesto da cendram o stvarima koje mrzim, evo par pozitivnih.
Volim nevrijeme, volim refule bure, volim duboke lokve.
Volim zakasniti na nevažan susret, volim kad me ljudi čekaju (pridajem si veću važnost nego što imam).
Volim jesti tešku hranu u dva u jutro, najviše volim kapulu u svim oblicima, i bijelu kavu.
Volim zaboraviti postojanje kišobrana i pokisnuti do kože.
Volim nositi prekratku kosu, i zaboraviti na svoj spolni identitet.
Najviše od svega se volim izgubiti na mjestima na kojima nikad nisam bila.
Sjedi mi na srcu ovaj post od sinoć oko jedan. Ali nekako sam si bila nedostupna.
Ajmo skupa odgulit godinu dana. Pa će svi koji budu htjeli moć vidjeti da mogu završiti stvari koje počnem. ;)
Bliži se jubilarni 9.4., odlučila sam definitivno krenuti sa 365 projektom, pošto mi je ovako puno trebalo da napišem sljedeći post. Kod mene ništa novo. More je i dalje plavo, vani je i dalje hladno, janjetina s krumpirima je i dalje jednako fina, i dalje kišem ko majmun, iako sam na mediteranskoj klimi, kupina sve obrnuto, jedva se čekam vratiti u svoj lonac.
Dragog nisam vidila ima dva tjedna, kako lijepo razgovaramo, mislim da smo zreli za bračno savjetovalište, govorim mu da je teško s njim, ali da ga jako volim. Previše očekujem. Nakon tih ogromnih očekivanja se od razočaranja pojedem, i opet pravim uzaludne nenapredujuće krugove.
Pretpostavljam da ću, sljedeći put kad budem pisala krenuti od broja 365, biti u svom loncu, sa svojim teškim dragim, u pljesnivoj sobi, gdje ništa ne izgleda kao da bi igdje preko granice mogao postojati raj bez stresa za nas.
Baš sam isprazna. Tvoj laptop i ja smo raskrstili.
Desilo se to da mi je pokušao dati nogu. Rekla sam mu ne budi papak i pogledaj me barem jednom. Onda se on narogušio i pokazao mi srednji prst. Lažem, nije, stvarno sam sklona pretjerivanju i dramatiziranju.
Voljela bih da sam sposobna napisati kao neki krasni tekstuljak i ubaciti linkove umjesto pojedinih riječi. To je kao moja genijalna ideja šta ćemo s linkovima ljudi koji su mi dragi. Na žalost, svaki moj pokušaj je ispao jednako očajan kao i ovaj u kojem ću ostaviti svoje glupe nedovršene rečenice koje
***
Nisa-Mjesečeva-Analestrija-Ura-Dijete-Mrezni Pretrazivac-Ithiriel-Nellie-Antirevolucija-Nemezis-Banijanac-Udovac-Gorski vjetar
I ne mogu se više sjetit ovako napamet. -.-''
***
Tužno je kad ljudi odu, al jebiga, ne moš im se petljat u živote.