.malenimoj https://blog.dnevnik.hr/130908malenimoj

četvrtak, 09.10.2008.

I neka još netko kaže da fizički rad ne oslobađa kamen sa srca...hahaha
Eto ovih dana sam bila vrijedna, štihala, okopavala cvijeće, obrezivala i rezala grane koje su si dale oduška u zadnje vrijeme. Sve je čekalo na moju nježnu ruku!!!
Nešto je obrezano taman, nešto malo više, ovisno o trenutnom stanju mog duha.... ovisno na što sam mislila dok sam obrezivala dotičnu biljku.....
... najgore je prošao Vatreni trn...ne samo da više nije vatreni već više nije ni trnovit.... da mi je samo znati na koga sam mislila taj tren....
....eto još dan, dva i okućnica će biti jedna od najljepših na brdu.....
...ono što mi još više hrani dušu, razgovor je sa susjedima ..... da ih samo čujete kak me hvale, mam sam bolje raspoložena....iako nerado priznajem, moj vrt se može sakriti naspram njihovog, iako su to mahom neoženjeni muškarci u kasnim srednjim godinama.....
... možda bi ih u krajnjoj nuždi mogla početi gledati drugačijim očima, tko zna...čuda se događaju....

09.10.2008. u 12:59 • 34 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.