Brutalna gramatička pakljavela..

ponekad... znas,ponekad me odnese u preduge rijeci koje su samo tebi jednostavne i znane..
a ponekad se sakrijem u tisinu koja samo tebi moze sve reci.
i ne biram ja,niti smisleno skacem iz te jedne salice pune jako cudnih mirisa u drugu.. ma nee,jer kad bi znao kako i cemu to vjerojatno bi si umanjio visinu skoka i mekocu prizemljenja.
prestah misliti o tome onoga dana kad sam u samoci svoje tuge vidio odraz tvoj u kisnoj kapi koja je pala sa velike visine na list,takvom njeznoscu da mi je dusa suzama iscrtala tvoje oci,da maknu mi tugu i zastite me od bodlji kojima ona voli pikati.i ne citam vise,ni tudju poeziju,ni tudje misli,ni knjige.. ne slusam ni rijeci drugih,ni misli.. ne gledam im ni u djela ni u namjere.. nije da me ne zanima nego,jednostavno njihov ja je u meni i kao takav mi je jasan,jednostavan no naspram onoga kamo mi je pogled uprt krajnje nezanimljiv,povrsan,rijedak cak stovise. a gledam u tebe,samo i jedino u tebe jer,eto,u mom se zivotu i nema u sta drugo za gledati. zasto i kako sakriveno je u meni transparentnoj istini da i ne vidis nista ako nemas ljubav s kojom ces to moci podijeliti.
Blago,ah blago.. to blago za kojim svi trce je njihova propast,prodaja,poraz.. neuspjeli bijeg,nezazivljena istina.. propali pokusaj. snaga koju proizvodi emocija straha koja tako lako ulazi kroz njihove oci je jacina kojom su zeljni svoga blaga,svojeg ja pune guzice i nadaleko rasprostranjene i uvelike priznate i stovane svoje bitnosti. snaga je to koja mozda i moze pomaknut nesto il nekog,i mozda pretvorit Istog u hrcka u gajbi sa zlatnim resetkama a ciklus zivota mu u kotac koji se beskrajno vrti u mjestu a cijom jacinom te uzaludnosti se obilato goste oni koji se ne mogu nasmijati svojem strahu i svojoj istini. strah im je da nisu strah a istina da ovise o tome gdje ce ih ljubav staviti,po svojoj volji i slobodnom nahodjenju.zaborav je njihov zivi pijesak,njihov zaborav je jedino mjesto gdje mogu poloziti pravo na tvrdnju da su vjecnost. zlo je samo u zaboravu vjecnost,u tom kavezu najstrasnijem za njega niti ga tko trazi,niti priznaje,niti hrani... niti se moze koristiti njime.zasto?! samo i jedino zato sto kljuc te tamnice ime ljubav i da bi se do njega doslo prvo se ljubav mora postati.. a kad si Ljubav,kad zivis sve ono u sto vjerujes onda ti ni ne treba taj kljuc,niti znas gdje je.. niti ides za time da ga trazis i koristis se njime.jer cemu traziti mjesto u jami punoj dreka kad zivis u palaci koju ti je ljubav pomogla sagraditi. siromasan si samo onda kada si to samome sebi,nemocan nesiguran i povodljiv samo onda kada se promatras kroz tudje oci.. plah i strasljiv samo kad ocima mislis,slusas i djelujes. jer istina je daleko od tvojih ociju bas onoliko koliko je i tebi samom daleka kontrola nad njima.
svatko ima drugi par usiju tako da nema univezalnog nacina da se nauci slusati,osim boli.mada ni to nije pravilo koje radi odmah,no ipak radi.. za vecinu sporo ali dostizno,iako krajnje tesko i tvrdo za konzumirat i prihvatit kao neminovnost.a i sto bi sa tim sto bi culi da im usi rade..?!

prvo,da nemaju kontrolu nad svojim ocima,onima istima u koje polazu toliko vjere,kojima zrtvuju svoje duse za malo kratkotrajnog sjaja..

drugo,da se tim i takvim njihovim ocima hrane samo i iskljucivo oni koji ljubav zele zatrti..

trece,da ce se za svoju istinu morat krvlju svojom boriti,u suzama svojim vjeru si iskovat,znojem svojim svoj put natopit..

cetvrto,da moraju ostavit sve ono sto misle i u sto vjeruju,da jesu..

peto,da svoju istinu trebaju nauciti gledati ziveci cjelog sebe,svu svoju vjeru,volju.. i ljubav

sesto,da postoji nesto puno vise i vece od onoga u sto bi ih se rijecima moglo uvjerit ..

sedmo,da su sami sebi najveci protivnik,prepreka i strah na putu do vlastite istine..

osmo,da su na sahovskoj tabli kojom ih se mice crna i bjela polja,drugi igraci isto tako vodjeni tudjom rukom u potragu za svojom istinom..

deveto,da ih nitko nece zalit osim njih samih,a i od toga ce se mrak najesti u slast..

i deseto,da je Ljubav jedina istina.. jer da bi mrak vladao ljubav ne bi smjela postajati,a kako bi svi mi radje jeli kolace nego govna Nebo nam uvijek pruzi priliku da pokazemo koliko vjerujemo u izbor sa svog menia.Volja nam je tu jedina platezna mogucnost

sto bi oni tada,kad bi im i usi radile da cuju sve to,haa?!
reci cu ti ono cega si i sama i vise nego svijesna; radije bi jeli govna.. jer oni su ljudi,Andjele moj.. obicni,puni niskih i primitivnih strasti kojima pokusavaju nadomjstiti gorak okus koji im u ustima ostavlja njihova vlastita istina,da ne znaju niti su sposobni,da stoje jer se ni ne trude pomaknuti se,da su sami sebi i zrtva i agresor..
i sto bi oni tada,takvi,haa?! bas nista,jer za nesto vise od toga treba imati znanja.da bi se steklo znanje treba vjerovati u nesto dovoljno jako da se voljom krene uciti .. a za sve to na kraju,bas kao i na pocetku svega treba zazivit Ljubav.

al eto.oni bi svi blago.. ;)) i evo im ga,put do njihovog blaga u deset koraka.. evo im i karta,i smjer,i upozorenja gdje su zamke,i kako se izljeciti,ojacati,pretvoriti,transformirati.. i kako predosjetiti opasnost,pretvoriti strah u smijeh,bitku u igru,zivot i smrt u vjecnost.. ma evo im sve!!! ;) no mislis li da ce se pomaknut,poslusat,povjerovat..
jee ziher,sutra ili malo sutra.. no eto..,zato smo i vjecnost,Ti i ja Ljubavi moja,jer se na to ipak treba "malo" pricekati. ;)))

VOLIM TE!