1. Sex appeal is fifty percent what you've got and fifty percent what people think you've got.
2. If you haven't cried, your eyes can't be beautiful.
3. Everything you see I owe to spaghetti.
Sophia Loren
Sluša se...
Čita se...
Dan Brown – The Lost Symbol
Deborah Rodriguez - Kabulska škola za ljepotu
P.C Cast – The house of Night series
Trudi Canavan – The Black Magician trilogy, The Age of the Five, The Magicians Apprentice
L.J. Smith – The Vampire Diaries
Ubojite ( romantične ) misli
utorak, 12.01.2010.
Mic po mic, zamjenila sam noć za dan. U 3 ujutro još samo ja i neke ljupke ptičice pjevušimo svoje pjesmice, ptičice koje bi da spavam u normalnoj smjeni htjela streljat zbog tog prpošnog cvrkutanja u pola noći. Ne, sad osluškujem konverzaciju malih pjevica dok se bavim inim budalaštinama jer ruku na srce, čime se čovjek i može bavit u 3 ujutro da je produktivno, a da nije sex?
Priznat ću vam svoju najtajniju tajnu. Svako toliko doleti mi iz povećeg dupeta u glavicu pomisao o vjenčanju. Ne, ne udajem se. Nemam nikog. Samo ćuka u glavi koji mi povremeno dobaci felšu u obliku misli koje mi nisu karakteristične.
Istina ne znam koju veličinu prstena zahtjevaju moji prstići, ali znam kakav želim. Cartier, Tiffany, Blvgari, Harry Winston... Moje omiljene stanice za škicanje istog. Branit ću se neuračunljivošću, hvala lijepo.
Mislim da ne postoji žensko čeljade na svijetu koje nije bar u predškolsko doba maštalo o vjenčanju i popratnim pojavama. To što je mene to sad spopalo... možda je to znak da i nisam toliko inteligentna koliko sam mislila. Odsad pa na dalje branim se šutnjom kad me budu pitali o braku jer izjava kako se ne planiram udavati očito nije baš među mojih top 5. najpametnijih.
No, vratimo se mi na moju najtajniju tajnu. Sve sam zamislila! Ne samo vjenčanicu, prstenje i mladoženju ( ne samog čovjeka, već naravno nedostižni ideal ležernog, ali dominantnog tipa odjevenog u najlaganije bijele lanene hlače i košulju čije rukave je nemarno zavrnuo do laktova – i ništa više ) već i samo mjesto, ljude, godišnje doba, dan i vremenske uvijete...
Otok, ljeto u doba one najveće žege kada sunce sprži svaku pomisao na rad i ostavlja samo želju za ljenčarenjem... Popodne, kad još ima dovoljno sunca da ostavi na koži osjećaj upijanja zraka, da se osjećam kao solarna ploča dok ležim na mulu, mokre kose, slanih kapljica koje kapaju i prave slane tragove po koži... Sve bijelo, plavo i zeleno, stopljeno u pejsaž, lica oslobođena užeglog osjećaja šminke, bose noge i lepršavi materijali, najveći ures – čista, oprana kosa.
Mali, tihi obred u pratnji 20tak ljudi, samo oni koji nas vole unatoč svim našim manama. Izrečeno da s pogledom na mille naves, dok nas pogledima bodre naši prijatelji na plaži uz mul. Bacanje buketa u more poželjnim udavačama nek se izbore za svoju sreću dok mladenci skaču s mula u novi zajednički život.
I kao početak novog života, večera uz svijeće i ples, muzika samo kulisa dobrom raspoloženju, dobroj spizi, dobroj ćakuli i smijehu, dobrim ljudima i neopterećenom vjenčanju.
Nekad tako sjednem i zamislim se, bilo bi to baš grozno propustiti. Ne osjetiti tu neku magiju dana, ne osjetiti promjenu ljudi iz dvaju jedinki u bračni par. Da, ali onda se sjetim jedne meni drage djevojke koja se silno veselila tom svom vjenčanju, da bi ga na kraju u vrtlogu živaca, gostiju, rodbine, Murhyjeve nemilosrdne ruke i svoje nesvjestice uzrokovane čitavim tim mixom, jedva i doživila. San o magičnom danu odnesen samim ostvarenjem dana. I srce me boli zbog nje jer joj se nije ispunio san o vjenčanju iz snova, mada se ono i dogodilo, ona je jedva bila svjesna toga.
Preostaje mi samo moja mašta, bar za sad. U njoj ne moram platiti račun nakon tog pira. U njoj se haljina neće uništiti nakon što skočim u njoj u more i nekim čudom je ponovno suha nakon tog skoka i izdrži sve do ponoći. U njoj sam dovoljno lijepa da mi ne treba šminka, a tucanik br. 2. me ne bode dok koračam po njemu prema impromtu oltaru/mulu.
