ima li te uopće..ili me vuce svojoj blizini....strah od voljeti...
zalijepljena za kuteve rasklimane stolice
zaustavljena u trazenju
nepokretnih koraka...
Tražila sam samoću.
Na kratko.
Željela sam da me
ugrize za vrat kao nekada
i ostavi tragove po zapešćima...
kako cemo samo ostati nesto
sto nikada nismo ni bili???
ovo je poslijednja pjesma o tebi...
Napokon disem punim plucima
napokon sam slobodna
nakon svega sto sam si dopustila
zadnji potez povlacim ja
napokon disem punim plucima
napokon sam slobodna
i predobro je da bih popustila
vise nikada....
i'm feelin' so good!!!!!
and..i love those two people....
Moje nebo sad je posoljeni zrak....a moje more razlivena tinta
Dobrodošao si u moje stihove
I bas je lijepo sto si tu....
Ovako pocinje, ja cu te pokusat zamrzit
i neko vrijeme cu se budit kraj tvoje kopije...
ovo je sada tren kad sve tuđe mi izgleda slatko...
i kad sve ono sto volim na tebi vise ne volim...
Podigni zid bezbroj godina dug
tako da ne vidim preko
da te ne vidim
I cinim pravu stvar
ne spominjem te ja...
oprosti sto je ljubavna....
I priđi mi tiho, sasvim lagano s ledja
dodirni me usnama, obecaj mi jutro...
Govori tise mozda cujes kako disem
dok po mome licu kotrlja se sunce
Ja samo želim još jedan ples
na tuznom brodu bez putnika...
da tonemo u noc....koja nikad nece prestati.....
i sve teze podnosim
sto te vrijeme odnosi........
malo srce...pod teskim nebom.....
Sinoć sam pobjedila njegov osmjeh...
Iako je bilo teško...
Ima nešto tako oholo što me privlači k njemu......
Ali guram od sebe osjećaj kojeg ne prihvaćam....
I dok gleda u mene, stavljam si lažni osmijeh na lice
I ne želim prihvatiti da naši snovi ostaju daleko..
ostaju kod našeg zida išaranog grafitima...
Ali odlazim....od njega....
...Tako jebeno boli....
Premotavam u glavi film....sretniji film......
Premotavam u glavi film....sretniji film......
Trčala sam za tobom...... bila sam poput malog leptira
sretnog jer je ugledao svijetlo dana.....
A ti si me odbacio, prihvativši igru nekih drugih snova,
naravno, da je bilo drukcije
nebi bilo toliko zabavno....
Izgubili bi se u buducnosti, našoj budućnosti...
a sada smo zarobljeni u prošlosti neizrečenih riječi
i nedovršenih postupaka...
Guši me, ali svejedno živim u nadi.....
da ce se probiti kroz oluju koja hara
u mom srcu...
Da ce dotaknuti moje Sunce...
i postati moje zvijezde....
premotavam u glavi film.....sretniji film....
...kad je nas zavrsio ovako tuzno.....
početak
Otvorih i ja svoj blog...
Zašto?
Ne znam. oduvijek sam voljela piskarati, a sada.....došlo mi da djelić svog života podjelim a vama....
Možda se razlog krije u mojim razmišljanjima, problemima, tekstovima....
Možda u skrivenim željama....
vidjet cemo....
