Wow.
Došao je i taj dan, dan završetka jednog posebnog razdoblja. Razdoblja koje se nikad više neće ponoviti.
Ne mogu vjerovati da je kraj osnovnoj školi. Sjećam se kako sam uzbuđena bila prvi dan škole.. Sjećam se kako sam bila uplašena. Sjećam se i naše učiteljice, koja nas je (bar mene) prestrašila svojom usporedbom sa čokoladom i.. ljutim papričicama(?).. možda se ipak ne sjećam tako dobro.
Sjećam se kako mi je teško bilo kada je četvrti razred završio i kako sam se velikom osjećala.
A sjećam se i kako mi je peti razred bio super, samo što sam se u njemu ponovo osjećala malenom.
Šesti i sedmi razred su bili predobri, izvrsni.. ali se meni nisu takvi činili u to vrijeme.
Osmi je bio poseban. Zadnja godina sa tim ljudima, zadnji put smo svi bili na okupu. Neke od njih možda (vjerojatno) nikad više neću vidjeti. Neke sam voljela.. a neke baš i nisam. I sada, kad je kraj, ne mogu se oteti dojmu da nisam dovoljno dobro iskoristila tu priliku, tu zadnju godinu.
I željela bih vratiti vrijeme, prema nekima biti bolja, a s nekima uopće ne komunicirati.. ali ne mogu.
I koliko god da mi je žao zbog toga, jednako toliko mi je i drago. Jer, (ovo mi je rekla jedna meni vrlo važna osoba ) nikad ne treba žaliti zbog nečega jer je u to vrijeme ta stvar bila upravo ono što ste željeli.

Eto, sada sjedim i prisjećam se svega što mi se događalo u osnovnoj školi.. I.. bilo je stvarno lijepo i srednjoj školi će biti vrlo teško nadmašiti sve to.
Istina, bilo je ružnih trenutaka, ali je lijepih bilo bar troduplo više. Nadam se da će i gimnazija biti tako lijepa.

Ovaj gore tekst sam napisala prije nešto više od dva mjeseca, a osjećam se kao da je prošlo godinu dana. Zaboravila sam ga objaviti, pa ga uklapam u ovaj post.

Danas je počelo novo razdoblje. Gimnazija.
Nije mi se svidjelo.. Strah me. Sve je tako novo i nepoznato. Brrr.
Naviknut ću se na to i zavoljet ću gimnaziju isto kao što sam voljela osnovnu, prilično sam u to sigurna, ali sada mi se uopće ne sviđa..

Vidjet ćemo kako će biti sutra.. :S

Helena