Znači kao što je to u ranijem postu navedeno, tvorci sadašnje američke imperijalne politike predviđaju kako će prvi i drugi moderni "jahač apokalipse" protutnjati kroz SAD s manjim razornim posljedicama, od onih koje očekuju nerazvijene zemlje. Međutim demografski trendovi ili treći moderni "jahač apokalipse" imat će svoj utjecaj na SAD na nekoliko načina. Stanovništvo će stalno rasti još nekoliko desetljeća, ali ne eksplozivno. Ali pored rasta stanovništva dogodit će se neke promjene unutar tog stanovništva. Broj starijih ljudi će se povećati što je trend koji će doći do izražaja u svim razvijenim zemljama. Prema američkim statističkim podacima 1960. godine bilo je samo 16,6 milijuna Amerikanaca starijih od 65 godina. Već 1990. godine ovaj broj se praktično udvostručio jer je 2002. godine iznosio 31 milijun, uz predviđanje porasta na 52 milijuna 2020. godine ili na 65,5 milijuna 2030. godine. Broj ljudi preko 75 i čak 85 godina predstavlja starosnu skupinu za koju su troškovi zdravstvene zaštite neproprocionalno visoki, a posebno u SAD-u koji ima jednu od najlošijih zdravstvenih zaštita među razvijenim zemljama svijeta. Bit će vrlo teško povećati izdvajanje troškova za zdravstvo kako bi se poboljšalo zaostajanje na tom području i zadovoljile te nove potrebe za naraslu starosnu skupinu. Zemlje poput Švedske, Japana, Njemačke i Francuske, koje od SAD-a imaju puno bolje riješenu zdravstvenu skrb stanovništva, već sada misle o tom problemu.
Istodobno i etnički sastav SAD-a će pretrpjeti velike promjene. Američki demografi su uvjereni kako će bijeli, često nazivani "kavkaski" segment, nastaviti svoje smanjivanje. Izraz "kavkaski" predstavlja sve ljude bijele rase za koje se smatra da svojedobno krenuli u velike seobe iz područja sjevernog Kavkaza. Smanjenje kavkaskog segmenta američkog stanovništva očekuje se zbog nastavka masovne legalne i ilegalne imigracije, uglavnom iz Latinske Amerike i Azije. SAD je još uvijek najrasprostranjenije pribježište za mnoge siromašne i slabo obrazovane migrante. Tome treba pridodati i različiti stupanj rađanja između današnje kavkaske većine i nebjelačkih skupina, koje uglavnom nemaju pristup visokom obrazovanju, a posebice njihove žene i koje tradicionalno zadržavaju svoj visoki stupanj prirasta. Američki demografi na temelju toga predviđaju "posmeđivanje" Amerike, te bi negdje između 2040. i 2050. godine kavkasci (bijeli) trebali postati manjina. Ipak, po nekim predviđanjima nekavkaski imigranti će polako poprimati običaje bijelaca i smanjivati svoju stopu rađanja upravo proporcionalno s porastom njihovog standarda.
Istodobno se i razvijene zemlje Europe i Japan bore s problemom demografskog opadanjna, ali ipak pokušavaju spriječiti pretjerani priljev došljaka. U SAD-u postoji još i nepovoljna činjenica da većina sadašnjih imigranata ima relativno nisko obrazovanje i stručnost, te se koncentriraju u svojim getima, a time se dodatno potpomaže opadanju stanovništva u gradićima velikih ravnica. Ti imigranti donose Americi nove troškove socijalne skrbi i osnovnog obrazovanja, a visokorazvijena industrija ima malo koristi od njih. Američki demografi predviđaju kako se može očekivati pristizanje 15 milijuna imigranata u SAD svakog desetljeća, što će dodatno pogoršati napetosti između Hispanoamerikanaca i Afroamerikanaca oko poslova za koje nije potrebna viša kvalifikacija. Istodobno može doći do napetosti između azijskih Amerikanaca i Afroamerikanaca oko pristupa obrazovanju. Sve su to trenutna predviđanja američkih demografa, koji se u nekim stvarima ne slažu u potpunosti, ali se skoro svi slažu o "posmeđenoj" Americi. U pitanju mogu biti samo eventualni rokovi.
Zbog prijelaza SAD-a iz statusa vojne supersile u imperijalnu silu vodit će se sve veći broj ratova poput posljednih ratova u Afganistanu i Iraku. U vrijeme predsjednika Clintona vodili su se lokalni ratovi s nultim ili približno nultim ljudskih gubitaka. Kosovska kampanja vođena je tako i ciljevi rata su postizani po mogućnosti samo s udarima iz zraka. Nakon 11. rujna 2001. godine, SAD borbu protiv terorizma postepeno pretvara u ratove s imperijalnim ciljem. Rat u Afganistanu bio je rat protiv terorizma i cijeli svijet je bio na strani SAD-a. Međutim drugi rat protiv Iraka je pak bio isforsiran zbog imperijalnih ciljeva SAD-a. Fiktivni izgovor je bio loše opravdanje za namjeru osvajanja iračkih rezervi nafte. Takav rat ne može biti vođen samo udarima iz zraka i potrebne su velike kopnene snage i spremnost na ljudske gubitke. Zato upravo posmeđena Amerika ide na ruku onima koji se zalažu za SAD kao imperijalnu silu. Ti novi imigranti bit će idealna snaga za "trošenje" u imperijalnim ratovima, ako SAD trajno zakorače na taj put. Takvi ratovi zahtijevaju velike kontigente kopnene vojske, ne samo tijekom samog rata nego i za okupaciju i očuvanje mira u tim područjima nakon rata. U Južnoj Koreji se nalaze američke trupe od Korejskog rata, dakle uskoro će biti pola stoljeća. Znači za zadovoljenje tih potreba korisni su upravo nisko kvalificirani ljudi poput Hispanoamerikanaca, Afroamerikanaca i azijskih Amerikanaca. A upravo to je odlika klasične imperije, spremnost na gubitke stranih plaćenika u svojim redovima, s ciljem opstanka moćne i bogate manjine na vlasti. U Rimskom imperiju legionari iz okupiranih provincija ginuli su za ciljeve bogatih Rimskih senatora i konzula. Britanska imperijalna vojska sahranila je mnoštvo vojnika indo-azijskog i afričkog podrijetla, koji su ginuli za ciljeve bogatih Sireva i Lordova u Parlamentu. Analogijom, US Army danas broji stotinjak tisuća vojnika koji nemaju ni zelenu kartu, ali ginu diljem svijeta kako bi očuvali dosadašnji profit vlasnicima američkih naftnih, vojno-industrijskih, automobilskih i inih kompanija... a koji u biti oblikuju njihovu političku scenu.
