Eto rečeno-učinjeno, a baš sam se mučio s temom današnjeg bloga. Pričaju ljudi na veliko o Pashi na splitskim Bačvicama, pa da i ja kažem koju. Prvo ću vam objasniti kako sam tamo završio.

Trećeg osmog doputova mi prijatelj iz Amerike i kao domaćin navečer ga izvedem u Split pokazat mu malo grada. Parkiram kod HNK i provedem ga po gradu preko Marmontove, Rive, kroz podrume, preko Peristila, Đardina, spustimo se upet u grad, i taman kad sam ga tija odvest u Tri volta, kao izvornu kulturnu vrednotu za koju furešti ne znaju, začujem iz leđa - Manga!

Kad ono, u kafiću na kantunu moj prika slavi 35 rođendan. I da skratim priču... hrke-drke... završimo prvo s Didom99 u Šekspiru na Banu i Belanu, a nakon što je čovik mora doma (jer radi ujutro), krenemo prema Bačama. Zovem priku di je i on mi kaze u Pashi. Prvo sam pomislija - samo ne cajke! - imajući u glavi sliku o zagrebačkoj Pashi. Tamo sam završio jednom zbog usluge dvojici bauštelaca iz BiH, koji su nam u dva dana ožbukali studio. Nisam tip koji sluša takvu glazbu i mogu reći kako sam doživio kulturni šok po ulasku. Plus nigdje do tada nisam vidio veču količinu ružnih muškaraca i žena na jednom mjestu. Zato vam je jasno s kakvim predrasudama sam se uputio u ovu splitsku Pashu. No rekoh, jebat ga sad, mora se čovjek malo i žrtvovat za prijatelje.

Čim sam ušao odmah sam se ugodno izneneadio. U podlozi je svirala neka stvar od 50cent. Zatim drugo ugodno izneneđanje. Neloše izgledajuće djevojče, umiljato je kružilo oko inox-štange promjera cca 60mm, odjeveno u dominđos od nekakvog pletenog uzorka. Preletim pogledom preko prostorije i ugledam slavljenika sa širokim osmjehom kako sjedi između još jednog kojeg znam i neke cure.



Sjednemo i nas dva te po dobrom hrvatskom običaju, pitam šta će popit svi za stolom uključujući i tu curu. U tom momentu Meki kaže - Mi već imamo, a ona ti neće ništa. Ženskica ga tužno pogleda i jogunastim dječjim glasom reče kako joj se baš pije. Meni ništa jasno, no dobro... naručimo ja i Amer dva piva... domaća, vulgaris, Kaltenberg. Vrati se konobar i ja po svom dobrom običaju rekoh, daj naplati mi odma... i lik se vrati sa računom na iznos 98 kuna. Ja kuler kakav jesam izvadim 100-tku i kažem zadrži kusur. Meki se nagne prema meni i kaže - da sam je pustio da nauči, ona bi morala naručit najskuplji koktel za 400 kn. Aha, tako daklem... kad bolje razmisliš iz nekakvog fonda se moraju platit i te plesačice. Uostalom ko hoće gledat sise dok pije - mora platit skuplje to piće.

Nagnem se prema Ameru kako se ne bi i on slučajno zajeba sa naručivanjem pića animir-damama, kad moj američki kolega koji iza sebe ima dvije ture na nosaču i puno više života po lukama, odgovori - I know that. Nakon toga smo lagano ispijali to pivo, koje je brat bratu za te novce moglo bit i hladno, gledali "plesačice" i pod krinkom Amerove zainteresiranosti počeli ispitivat za cijene. Naša animir-dama (btw reče da je iz Osijeka) nije mogla ništa reć, već je morao doći konobar. Može se naručit samo lap-dance pod pravilima ona tebe dira, a ti nju ne smiješ. Cijena prava sitnica - 555 kuna ili po američki 100 USD.

E onda smo se već počeli sprdat. Pitam ja nju šta se garantira za tu lovu. Ona kaže - ništa samo ples. Pa dobro jel mora taj ples polučit kakav rezultat tipa mokre mudante ili...? Ona kaže - pa ne bi valjda šporka gaće. Rekoh - ne brini ionako ih ne nosim... hehehehehe... Jel radiš u fušu? Ne samo plešem! Jel znaš pošto điđili-miđili? Ne znam, ali možda zna onaj tamo za susjednim stolom. Meki ga pogleda i kaže znam lika, pusti mene. Vrati se Meki i podiže dva prsta. Sat vremena 200 dolara. Cura ne radi tu, ali lik garantira da mala izgleda mrak. Ja ga pitam jel se može dobit deset minuta za 33 USD... hahahahaha... Nakon toga Amer nam priopćava cijene za koje zna iz Vegasa - lapdance 10-20 USD, sat vremena 100 USD.

Poanta priče preskupi smo. I to malo jada što se nudi na našem tržištu je najčešće iz BiH/Ukrajine, a opet nemamo konkurentne cijene. Jednog dana kad se granice otvore, satrat će nas ne lojalna konkurencija. Pod hitno osnovat sindikat prostitutki, dati im status obrtnika i nek plaćaju PDV za to što rade ionako. Na kraju krajeva, to je ipak najstariji zanat na svijetu.