Ponukani s kvazipoetskim izričajem jednog od posjetitelja, mi (po njemu glupi frizeri), odlučismo odgovoriti na vatru s vatrom

Pjesmu je posudio jedan od naših klijenata (koji je želio ostati anoniman), ali je smatrao da će najbolje odgovarati poetskom trenutku. Naime, prema njegovim riječima pjesma opisuje vjekovni dualizam pojedinca i šire okoline, u kojoj je ne shvaćen. Stoga je posvećujemo našem najnovijem obožavatelju -
Nebeskom putniku aka dvoličnom-licemjeru s motorkom






Oblaci i visoki jablani

Odurnim, tmastim nebom, vuku se,
zeleni oblaci, gurajući se,
natiskujući se, gazeći jedan drugom
gnjila i vlažna tijela što zaudaraju.
Udaraju jedan o drugog
uz gnjecave zvukove raspadanja,
šireći smradove preko neba, prepunog
trulih boja, ružnih i ljepljivih nijansi.
Gamižu tako i padaju sve niže, pritisnuti
novim zelenim masama što cijede otrove po sebi,
sve dok ne zapnu o visoke jablane
što izdižu se iz magle zemaljske.
I onda pokidani, samrtno riču,
istresajući svoje smrtonosne terete
na ljude što plaze u blatu,
vlastitih crijeva.

(podaci o autoru poznati uredništvu)