uz kavu
zapela sam za neke knjige, u posljednje me vrijeme miris korica jako privlači, ne znam zakej.. uglavnom, osječajnost mi je na razini, stvarno, plačem se i smijem nadasve histerično i neuobičajeno, samo dok me nitko ne vidi. malo sam zdrmana, ne znam kaj je točno, protumačit ćemo to kao jedan od onih dana kad jednostavno moram iznijeti sve svoje jade i bijede svijetu na danje svijetlo i da mi treba tu i tamo neki topli zagrljaj od nekog finog i toplog. znaš ti dobro!!! stvaram nešto lijepo, nešto romantično i nešto što bi trebalo nekog ostavit bez daha sa suznim okama. hoće li mi poć za rukom, ne znam, mogu se samo nadat, ali vidjet ćemo!
u zadnje mi vrijeme stalno dolaze lanci sreće, i nekakvi tagovi. ubijte me ako znam što je tag, nema veze ako ispadnem glupa, ne obitavam više tako puno na internetu. živcira me to. krajnje. ne volim te lance, niti vjerujem u njih, no svejedno mi se moj web kaslić svakodnevno puni idiotizmima poput : pošalji ovo na 2, 35, 298 adresa i upoznat češ svog princa/suđenog/voljenog... nisam dosada poslala nijedan takav mail, a onog kojeg volim znam već dulje vrijeme. ne pokušavam si dokazati da su to stvarno idiotarije i traćenje dragocjenog mi vremena, jednostavno sam osjećala potrebu da to napišem. ističem se u vremenu i prostoru!
dotaknut ću se i izbora, a Bože moj, nemoš bez toga na blogu, već je sve zasipano poli-blogovima (političkim...)
i svi su nekako oduševljeni i sretni što su pusićka i ožboltica krenule u blog vode. možda misle da će im to pomoći kampanji? hmmm, pa iz čiste znatiželje sam otvorila jedan poli-blog i preskočila tekst te se bacila na komentare jer je ipak glas naroda najbitniji. da... kakav narod, majko moja, komentare je suvišno komentirat. ali čisto iz razbibrige bi se moglo bacit oko ili dva na to pa se i nasmijat. sve u svemu, gay parada, ludnica-po meni bespotrebna i tako to. moje mišljenje, nemojte me hapsit!
