Zovi me zvijer

Danas sam baš završila čitanje jedne knjige zvane "Kako smo odrastali: Slobodni pad" koju je napisala ženska zvana Mirta Stantić.



Isprva, kada sam bacila pogled na korice (što uvijek radim, iako znam za onu staru "ne sudite knjigu po koricama" koja se ustvari može odnositi i na knjige) primjetila sam da je ta ženska pobjednica nekakvog književnog natjecanja, pa sam odlučila dati knjizi priliku. No, grdno sam se razočarala; iako sam znala da je ženska imala 16 god kad ju je objavila (ni prva ni posljednja koja rano počinje s pisanjem, npr. Christoper Paolini je "Eragona" poceo pisat vec sa 17 god), očekivala sam mnogo sofisticiraniji tekst, no osobno me zenska nije ni malo dojmila. Cijela knjiga mi zvuci nekako nedorečeno, radnja nedovoljno objašnjena i kompletno mi je nekako nezanimljiva. Knjigu sam završila samo zato što sam se uporno nadala da ću pronaći ono "nešto" što je potaklo izdavače da ju izdaju.

Sad, mene zanima tko odlučuje kolika je vrijednost nekog književnog djela? Mislim, moje mišljenje je možda previše subjektivno, a možda sam jednostavno očekivala više. Uglavnom, tko vrednuje neko djelo i po kojim to kriterijima?
Budući da je moja želja da jednog dana postanem pisac (što će biti iznimno teško, pogotovo zbog moje vrlo iritantne nemogućnosti da razlikujem č i ć ili ije i je, al čula sam da to dolazi s vremenom), voljela bi znati kakvo to moje djelo treba biti da ga se takoreči proglasi "važečim"?

Oznake: pisanje