ponedjeljak, 16.04.2018.

ČITAM KNJIGU

Upravo čitam njegovu knjigu "Soul stories" (Gary Zukav) i ostajem zatečena koliko dubine i istine nalazim.

Dosta toga mi je poznato, do mnogo stvari sam i sama došla, ali nikad neću reći, da sam završila školu života ili da znam sve.

Život je kao ocean bez dna, roniš sve dublje i dublje, spoznaješ stvari, prisjećaš se onoga što si možda zaboravio, ali osjećaj je predivan, svaka nova spoznaja rasvjetljava ti put i ti uživaš u koracima.

Nekad ti se netko pridruži, netko je sa tobom velik dio puta, ali zapravo nikad nismo sami u toj avanturi, koja se zove bezuvjetnost.

Zato, treba svaku osobu koja dođe u tvoj život bar pokušati ostaviti u dobrom sjećanju, kada se putevi razdvoje, jer teško da ćemo moći vratiti film unatrag.



slika: internet


12:24 | Komentari (1) | Print | ^ |

nedjelja, 01.04.2018.

IMA JEDNA DUGA CESTA - SRETAN USKRS -

Danas je Ljubav, koju svatko drugim imenom zove, u grobu..

Ja bih rekla - u tami, kao svaka naša duša, u toplom oceanu majčine maternice prije, nego li je ugledala svjetlo, svaki puta sa novim spoznajama - da će biti ovaj puta drugačije, da će život konačno dobiti dimenziju vječnosti i konačno prestati oblačiti fizičko tijelo, da se sakrije od zime i bešćutnosti.

Nisam nikada prezirala Onoga, kojeg Sinom Božjim nazivaju, jer sam Ga uvijek gledala izdvojenog od svih pokušaja, da ga se učini potpunim čovjekom.

Ako se u meni desio klik, kad sam shvatila svu laž hijerarhije koja je našeg Učitelja i brata uzela za svoj put za vladanje drugima - malenima, kako On kaže ne znači, da sam se odrekla te divne ideje o Ljubavi koja ne traži žrtve od drugih, jer shvaća da svatko kad-tad sam mora za sebe prolaziti tom dugom cestom i čak i žrtve podnositi, ali uvijek za sebe, da bismo na kraju shvatili kako je to jedini način da se očistimo i oplemenimo.

Da...Danas je posljednji dan boravka u tami groba, sutra će jutro, ma koliko bilo sivo i hladno, zvonima dozvati Ljubav da oživi i ponovo se rodi, uskrsne, ali ovaj puta u tijelu koje je spremno za Nebo.

Tko sam ja da ikome govorim drugačije?

Pa i ne mogu govoriti drugačije, mnogi još uvijek nose to sigurno i toplo odijelo koje su im roditelji ostavili vjerujući, da će ih zauvijek osigurati od hladnih vjetrova, odijelo vjere koja daje sigurnost, ma koliko ponekad bilo potrebno to odijelo skinuti i prepustiti se, da te mrak i hladnoća probiju do kosti.

Ne osjećam se drugačije, samo novim putem kročim, putem, koji će me odvesti na isti cilj kao i druge, taj put je počeo posut laticama cvijeća, nježnim tepanjem Stvoritelja, da ću izdržati i da će ljubav čekati na cilju, da bi na kraju izabravši kamenu planinu i bespuća bez života ostala u tišini, slušajući samo ponekad eho tih tepanja u daljini, ali ne gubim Svjetlo, koje uvijek obasja mrak, kada treba.

Koliko god me netko poistovjećivao sa mrakom, ja ga gledam kao dio sebe, koji nisam, ali ga poštujem, jer bez njega ne bih znala što je radost Svjetlosnih trenutaka.

Isus danas boravi u tami, sutra će zasjati Ljubav i rascjepati zavjese konačnosti.

Želim vam sretan Uskrs, sretno vam bilo današnje novorođenje!

Ovaj video možda naizgled nema veze sa gozbama, ali itekako ima veze sa uskrsnućem, Ljubav uvijek pobjeđuje i ne postoje granice, da nam se pokaže u punom sjaju.


https://www.magicus.info/ostalo/price/ima-jedna-duga-cesta-sretan-uskrs-


slika: internet


13:10 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se