ŠETNJA
Prošetah ovoga jutra, krajolicima, koje duša moja voli. Na trenutak zaboravih na sve, osim na Dah Duha ljubavi, kojim diše sva ponuđena mi ljepota. Zaustavih se na šumskom puteljku, prepunom sunca,
dodirnuh meko krzno laneta, koje nije bježalo od mojih ruku,
nasmiješih se pticama, koje nisu otprhnule sa grana, kad sam im prišla
pa se vratih među kamen i divlje cvijeće, tražeći put do svjetionika,
koji čeka moj maleni žižak, da ga ostavim, kada se noć spusti.
Sve što me odvaja od te ljepote, nije stvarnost, stvarnost je vječna radost i izgaranje sebe na svetom oltaru Ljubavi, koja se ni u jedan ljudski okvir ne može staviti.
Dječjim zanosom, dušom starca, sklapam ruke u molitvi koja ne treba riječi, samo uzdahe
i vezem na gruboj tkanini života zlatnim nitima riječi "Volim te",
upućene svima i svemu, od najsitnijeg kamenčića do najsjajnije zvijezde, jer. svemu smo sve i svi smo Jednota božanstvenog izričaja.
komentiraj (3) x ispiši x #
"ŠALABAJZANJA" PO DUBLINU
Danas šalabazanje po Dublinu.. Reminiscencije.. Davna prisjećanja.. Rijeka miriši, kao naša Drava.. Spoj secesije i novih stilova, ali zadržan je divan duh grada, koji ne zamire..
Ne grade se neboderi, tek pokoja zgrada urbanog stila nadvisuje druge, ali to ne smeta da se konačno u nekom gradu mogu osjećati kao u mom vlastitom-Osijeku, već ako smo daleko, da bar postoji mjesto, gdje se možemo opustiti i prisjetiti se naših šetnji i naše mladosti..
Vjerujem ja u život poslije, ali isto tako i u život prije.
Dublin mi je apsolutno poznat, drag i ima posebno mjesto u mom srcu..
Neke fotografije sam stavila u boji sepije, tek da me sjećanja preplave..
Grad sa mnoštvom mostova, grad u kojem se ne možeš izgubiti i da hoćeš, jer ljudi su otvorenog srca, spremni su pomoći u svakom trenutku
.Ima u njemu i tužnih slika koje neću sad spominjati, ali u kojem gradu ih nema?
Globalno, energije su super pozitivne..Love you Dublin!
komentiraj (4) x ispiši x #
OBLACI U IRSKOJ
Kaže meni moja prijateljica Mirjana Gračan, da osmotrimo malo oblake..
Danas sam bila u šetnji, doduše kratkoj, ali cijelo vrijeme sam pokušala uhvatiti plavetnilo..baš su se durili i natmurili oblaci..Bila je to borba prsa o prsa..Sunce je pobijedilo..
Sada je sve skoro plavo,uz koju nijansu sive..Ulovila sam jednog zeca-oblak, kako trči negdje preko neba širokog..
Jedna ptičica na stazi je dozvolila da je uslikam, nije me se bojala..
Jedno suho čudnovato drvo pokazalo je zube, pravi monster..
A blizu moje kuće, na travnjaku, dva vilina kola, uz male gljive koje izviruju iz trave....
Rijeka je predivna, teče,neometana ljudskim uplitanjem, obale su u punoj ljepoti obrasle drvećem i raslinjem..
komentiraj (6) x ispiši x #
