nedjelja, 21.02.2010.

CEKAJ ME

Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
samo me cekaj dugo.
Cekaj me i kada zute kise
noci ispune tugom.

Cekaj i kada vrucine zapeku,
i kada mecava brise,
cekaj i kada druge niko
ne bude cekao vise.

Cekaj i kada pisma prestanu
da stizu iz daleka,
cekaj i kada cekanje dojadi
svakome koji ceka.

Cekaj me, i ja cu sigurno doci.
Ne slusaj kad ti kazu
kako je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu.

Nek povjeruju i sin i mati
da vise ne postojim,
neka se tako umore od cekanja
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dusu
nek piju kod ognjista.

Cekaj. I nemoj da sjedis s njima,
i nemoj da pijes nista.

Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
sve smrti me ubiti nece.
Nek kaze ko me cekao nije:
Taj je imao srece!

Ko ne zna da ceka, taj nece shvatiti
a nece znati ni drugi
da si me spasila ti jedina
cekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znacemo
kako prezivjeh vatru kletu, -
jednostavno, ti si znala da cekas
kao nitko na svijetu.

Konstantin Simonov




- 00:09 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Rujan 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (2)
Siječanj 2008 (3)
Komentari On/Off <>

wave evo me,moj svijete ...
sve je po starom , samo se ja mijenjam ( na bolje , nadam se)








Myspace Cursors @ JellyMuffin.comMyspace Layouts & cursors

cryAko ne znaš što ti je cilj, niti jedan put nije pravi





Zagreb


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...kiss
...Željko Krznarić...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se