nedjelja, 21.02.2010.
CEKAJ ME
Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
samo me cekaj dugo.
Cekaj me i kada zute kise
noci ispune tugom.
Cekaj i kada vrucine zapeku,
i kada mecava brise,
cekaj i kada druge niko
ne bude cekao vise.
Cekaj i kada pisma prestanu
da stizu iz daleka,
cekaj i kada cekanje dojadi
svakome koji ceka.
Cekaj me, i ja cu sigurno doci.
Ne slusaj kad ti kazu
kako je vrijeme da zaboravis
i da te nade lazu.
Nek povjeruju i sin i mati
da vise ne postojim,
neka se tako umore od cekanja
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dusu
nek piju kod ognjista.
Cekaj. I nemoj da sjedis s njima,
i nemoj da pijes nista.
Cekaj me, i ja cu sigurno doci,
sve smrti me ubiti nece.
Nek kaze ko me cekao nije:
Taj je imao srece!
Ko ne zna da ceka, taj nece shvatiti
a nece znati ni drugi
da si me spasila ti jedina
cekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znacemo
kako prezivjeh vatru kletu, -
jednostavno, ti si znala da cekas
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov
- 00:09 -
Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
subota, 20.02.2010.
REKVIJEM
stojim na obali mora
fijuk vjetra sa ogoljelih strana
huka mora bačenog do žala
i pjesma što plače za njom
jer to je rekvijem za moju ljubav
za sve dane i noći
traganje za istinom do koje ćemo doći
kada umrem i odem da postanem sluga
nekom drugom što što plače za mnom
B. Štulić
- 23:36 -
Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
četvrtak, 18.02.2010.
- 00:07 -
Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
utorak, 16.02.2010.
Dalmatino povišću pritrujena
Pute , laze
Pizon dubli tovari
Gustirne žedne
Mijun sići i lati
Konkulane škine težakov
Od motik
Pod žurnatin pritrujena
Prage kalet
Žnjutin dubli puntari
Naboj dalmatine
Rebati na drači
Kroz kadene dicu
Ćićan pasli
A judi driti ka kolone
Dalmatino povišću pritrujena
Intradu pravice
S tilin štrukali
Ditinstvon gladnin
Povist štukali
Rod puntarski resa na drači
Dalmatino povišću pritrujena ... Ljubo Stipišić
- 21:20 -
Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
utorak, 09.02.2010.
Zemlja ne pripada čovjeku nego čovjek pripada Zemlji
Ovo su mi najdublje i najtoplije riječi izgovorene odnosno napisane rukom čovjeka - od postanka svijeta. Zapravo , pismo koje sam pročitala (slučajno naišla na web stranicama) napisao je indijanski poglavica kao odgovor na prijedlog predsjednika Američkih Država Abrahama Lincolna koji je 1845. g. predložio da država kupi veliki dio indijanske zemlje, a Indijanskom narodu je obećao rezervat. Na tu ponudu je dobio odgovor od poglavice Seattle-a. Pismo se šalje svim zemljama svijeta povodom Svjetskog dana čovjekove okoline 5.lipnja,a šalje ga Program Ujedinjenih naroda za zaštitu čovjekove okoline. Koliko se ove velike riječi mogu primijeniti na naše „bespuće sadašnje zbiljnosti“ , procijenite sami... I gdje su „naše poglavice“ da dignu svoj glas i kriknu do neba , jer „kako se može prodati nebo i toplina zemlje „ ?
Pročitajte tekst koji sam „skinula“ ,sada ni sama ne znam s koje točno web stranice ... mislim da to nije ni važno. Znam samo da sam se duboko naklonila svakoj napisanoj riječi. Svaka riječ boli i žeže svom svojom silinom i trebalo bi je izgovarati kao molitvu . Jer , zastrašujuća je istina da „Zemlja ne pripada čovjeku, nego čovjek pripada Zemlji“ i trebali bi se mnogi (posebno mislim na Hrvatsku u ovom trenutku) toga koji put sjetiti ...
Jer u konačnici - svi smo mi prah ...
'Kada Veliki poglavica iz Washingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju previše od nas traži...Kako se može prodati i kupiti nebo i toplina zemlje? Tako nešto nam je strano. Mi nismo vlasnici svježine zraka i bistrine vode...Svaki je djelić ove zemlje svet mom narodu.
Svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na riječnom sprudu, svaka iglica u tami šume sveti su mislima i u životu mog naroda....
Dio smo zemlje i ona je dio nas. Mirisave trave su nam sestre. Jelen, pastuh, veliki orao braća su nam! Stjenoviti vrhovi, sočni pašnjaci, toplo ponijevo tijelo i čovjek, sve to pripada istoj porodici.
Ova blistava voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju ,morat ćete znati da je sveta i morat ćete reći svojoj djeci da je sveta, da svaki obraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene iz života mog naroda.
Žubor vode-glas je oca moga! Rijeke su naša braća, utažuju nam žeđ. Rijeke nose male kanue. Hrane nam djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša, a i vaša braća. Zato rijekama morate pružiti dobrotu, kakvu biste bratu pružili.
Znamo da nas bijeli čovjek ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje isti kao i bilo koji drugi...Prema majci-zemlji i prema bratu-nebu odnosi se kao spram stvarima što se mogu kupiti, pljačkati, prodati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pustoš. Ne znam!
Naš se način života razlikuje od vašeg. Od pogleda na vaše gradove crvenog čovjeka zabole oči....U gradovima bijelog čovjeka nema mirnog kutka. Nema mjesta na kojem bi se čulo otvaranje lišća u proljeće ili drhtaj krila mušice.
Možda, zato što sam divlji, jednostavno ne shvaćam. Ruka mi vrijeđa uši. Što vrijedi život, ako čovjek ne može čuti krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem mnogo....Indijanac voli meki zvuk vjetra, kada se poigrava sa površinom močvare. I miris povjetarca osvježen podnevnom kišom ili borovinom. Najveće blago crvenog čovjeka je čisti zrak. Bijeli čovjek kao da ne opaža zrak koji udiše.
Poput nekoga tko je dugo na samrti, imun je na smrad. Prodamo li vam zemlju, morate se sjetiti da nam je zrak dragocjen, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji održava.
Vjetar, što je mom djedu dao prvi dah, prihvatit će njegov posljednji izdisaj. Ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto na kojem će bijeli čovjek moći udahnuti vjetar zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite našu zemlju.
Odlučimo li pristati, zahtijevat ćemo da ispunite ovaj uvjet: bijeli čovjek morat će se ponašati prema životinjama ovoga kraja kao prema svojoj braći....
Što je čovjek bez životinja? Kada bi životinja nestalo, čovjek bi umro od velike usamljenosti duha. Što god zadesi životinje, ubrzo snađe čovjeka. Sve u svijetu je povezano. Morat ćete učiti svoju djecu da im je pod nogama pepeo naših djedova. Da bi ste poštivali zemlju, reci ćete im da je zemlja bogata životom naših predaka, Morat ćete učiti svoju djecu, isto kao što mi učimo našu, da nam je zemlja majka. Što snađe zemlju, nađe i njenu djecu. Pljuje li čovjek na zemlju, pljuje na sebe samoga'
Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada Zemlji! „
- 13:14 -
Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
Zaresla je kuća u korov i draču
izlile se bačve, sagnjile su mriže
ostala je tuga s barkom u mandraču
a dani biže, a dani biže
usahlo je lozje, propale su vrše
ostarili ljudi broje žuje friže
nevoje nas prate nikako da svrđe
a dani biže, a dani biže
Ima li koga da upali vatru
da spali život poput karnevala
ima li koga da nam rod ne zatru
da se ona zove kad umire vala
Užegli su vitri bacili fumare
i komin u ladnom više se ne stiže
ostale bez uja kamenice stare
a dani biže, a dani biže
Ima li koga da upali vatru
da spali život poput karnevala
ima li koga da nam rod ne zatru
da se ona zove kad umire vala ...........Jakša Fiamengo
- 13:04 -
Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
Nije to nikakvo čudo
Ali pogledajte je
Potopljeno selo
I ljepše klisure
Od bilo kojeg grada
Brza je
I mirna je
Pogledajte je
Kad se suton okupa
Tri ovce na otoku
I jedno magare
I sve je potopljeno
Samo jedan jablan
Gleda svoj stas
U vodi
Nije to zato
Što Cetinu volim
Ali , ovakvog grada
Još nisam vidio
Bože moj , CETINA !!!..........Josip Pupačić
- 01:13 -
Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
nedjelja, 07.02.2010.
Duša u kamenu
iz stine nikne cvit
nasrid vitra studena ...
srid bisne nevere
di more vaja i pini..
u stini reste cvit
prkosi suncu ,buri i jugu
u šaki škrte zemje
što cidi umornu dušu ...naš je život
- 14:46 -
Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
četvrtak, 04.02.2010.
Kora kruha u vinu
Za malo sriće, dani i noći
Ko će dokučit, što vrime sprema
A moraš dalje, druge ti nema
Sa svakin lipo, za malo mira
Ugodit mater, svakom bi tila
Na rodnom pragu, od dide moga
Čuvan svu ljubav, ditinjstva svoga
Još vidin oca uz rodnu stinu
Di topi koru kruha u vinu
I uvik ono nadanje Bože
Dok trudna duša još molit može V.Coce
- 01:06 -
Ostavi trag (12) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
srijeda, 03.02.2010.
Ovdje stanuje samo tišina.Zastanem ...obuzme me sjeta zbog jednog davno zaboravljenog vremena.Pokušavam malo razbistriti misli koje naviru poput neke divlje rijeke.Htjela bih barem na kratko zaustaviti vrijeme ...vratiti se i razbiti tu tišinu.
U daljini munja propara nebo i kišna kap mi padne na lice .Ne znam ,zapravo, je li to kišna kap ili mi je niz lice kliznula suza.../
- 18:19 -
Ostavi trag (1) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
...i budi moje mirno more
- 14:42 -
Ostavi trag (2) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
Krhotine
U vrtu isprepletenih vjeđa otkucala je ponoć.
Odlaziš.
Ponovno.
Mrtva sam.
Još jednom.
Znaš,
noć je tako
srebrna i mračna i sebična
i meškolji po morskim dubinama,
i beskrajna
i tako slana,
otima i ulazi nepozvana
u svaku poru razmišljanja
i propinje se po tijelu kao kugla
preteška.
Zagledaj se u tu magiju
i gataj nam sudbinu,
pa moju dušu staklenu
ispusti iz ruku
(krhotine su uvijek dio cjeline)
ako smiješ.
Ako umiješ,
popni se do oblaka
i pusti da se spusti
na nas
kiša. Ne želim noćas zaklona.
Neka rominja
po pukotinama
putevima
snovima.
Znaš,
daljine su tek blizine koje sastaviš
kad poželiš,
kad Vjeruješ
da smo mogući
ma najnemogućiji način.
Noć se utezima vezala za svitanje.
Ne miče se.
Ne diše.
Čeka te... NURLISOUL
- 13:43 -
Ostavi trag (1) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
- 00:33 -
Ostavi trag (3) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
utorak, 02.02.2010.
Cetina by my side
Nije to zato
Što Cetinu volim
Ali , ovakvog grada
Još nisam vidio... Bože moj , CETINA !!! Josip Pupačić
- 01:34 -
Ostavi trag (8) - uđi u moj crnobijeli svijet - #
evo me,moj svijete ...
Ako ne znaš što ti je cilj, niti jedan put nije pravi
