četvrtak, 06.01.2005.

Evo, proslo je vec dosta vremena od posljednjeg bloganja, ideja mi nije nedostajalo, no nikak da se sjednem i napisem nesto. Ne znam kak je s vama, no ja nisam osjetio dovoljno jaku potrebu da se prisilim i neku od ideja koje su mi se motale pretocim u rijeci. Valjda oni dani u mjesecu. :-)

Jedna od ideja je bila da konacno napisem jedan "pozitivni" post, za razliku od svih ovih "pljuvackih" do sada. Imao sam par lijepih "dogadjaja" koje sam htio opisati, no ubrzo su ih zasjenili (ili pokopali) neki drugi, za koje nisam imao previse lijepe rijeci.

No, kako bih ipak probio led i konacno napisao nesto pozitivno, poceti cu od sebe (koji egoizam, ha? jedini pozitivan primjer sam bas ja. :-)). Naime, konacno sam se malo odmorio, konacno sam ispraznio iz sebe svu nagomilanu negativnu energiju vezanu uz posao i neke pojedince iz blize i dalje okoline (i, iako sam glasao na izborima prije par dana, to je proslo mimo mene kao i da nije bilo), malo sam si u glavi poslozio neke ideje vezane uz posao, opremanje stana (u cemu uzivam), no nisam donosio nikakve revolucionarne odluke: 1.1. je dan kao i svaki drugi (sta cete, ipak sam tehnicar po struci,... ili tocnije: jednoj od struka).

No, sto je najbitnije od svega: proveo sam konacno kvalitetno vrijeme sa zenom i kcerkom. Setali smo se, hvalili okolo kak imamo super napredno dijete (nisam imun, kao uostalom niti jedan roditelj kojega poznam... nije sta je moja, ali najbolja je :-)), jeli, pili... i tak.

No, da ne duljim, uskoro se vracam svakodnevici, uskoro ce mi opet nesto uletiti u kombinaciju i biti su opet ono staro zanovjetalo kojem nista nije jasno i tko ima najbolji odgovor na sva pitanja koja nitko nije postavio.

Eto...