|
|
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
designed: Purple Design
moj razred
barbara
josie
Pčelca... bzzz
joki und marinche
keti
baby
rosie
metalka
hachi
DeviantArt
I saw your face
Elegant and tired
Cut up from the chace
Still, I so admire
Blood shot your smile
Delicate and wild
Forgive me she was stoned
Rip right through me...
Listen to the talking heart in my chest
With this gift goog lord I'm blessed
There's a lump and it's in my throat
I'm in love with the wilderness...
It's like a dream
That falls away
Into the night
Where we can play...
My sunny side has up and died
I'm betting that when we colide
The universe will shift into a low
The travesties that we have seen
Are treating me like benzedrine
Automatic laughter from a pro...
Rebel and a liberator
Find a way to be a skater
Rev it up to levitate her
Super friendly aviator
Take a look its on display for you
Coming down, no, not today...
Over the laws of light
Over the moon by midnight
Let's do it all this time
Everyone wishing where we go...
I walk away from the rank and file
With a punched out mouth
And a pack of style...
I could never change
Just what I feel
My face will never show
What is not real...
Hey ho....
sretan vam svima prvi april, nadam se da ste nekome već smjestili neku zezanciju i da je netko vama i da ste se dobro zabavili... Hm, ovi protekli praznici su prošli okej, nisam ništa učila, nisam ništa čitala,
nisam ništa ozbiljno radila. Samo sam se odmarala i zabavljala. Malo kod kuće, malo u Stageu, malo u drugim kafićima i tako. Hihi... Frendovi i zabava na prvom mjestu.
Fuckin' škola je opet počela, test odmah prvi dan, ispitivanja i te stvari. A baš je gadno krenulo, nema veze, nalazimo mi zabavu i u obvezama... Jel' tako narode?
Eto, zapravo je to to, što sam htjela napisati. Al jedna stvar mi dosta zaokuplja mozak... I muči me, kljuca, ne da mi mira.
Sigurno ste već čuli ili vidjeli neke stvari koje se dešavaju u našoj državi. Jeste li primjetili kako je onaj general poubijao ljude, kako se djeca mog godišta ubijaju, bježe od kuće, kako u Zagrebu sve više ima onih huligana po parkovima i kako nitko ništa ne poduzima... A to je najgore, čak mogu priznati da mediji najviše pridonose svijesti građana i ukazuju na probleme koje oni očito ne bi sami primjetili. Kako se malo brinemo za malog čovjeka, dopustimo neuravnoteženim osobama da naruše život i pobjegnu tko zna gdje. I što je najgore, nitko se zapravo ne trudi stati tome na kraj. Rijetki.
Ono što mene najviše zanima, nadam se i vas, je to kako mladi ljudi ginu (na cestama ili se ubiju). I nekako me hvata panika. Ako netko od mojih poznanika izgubi život, prijatelja ili sugrađanina, cijeli moj mali grad bi se digao na noge i jedno mjesec dana bi samo brujalo o tome. Također mislim da kad na vijestima jave za samoubojstvo na neki način onaj koji se ubio potiče ovog drugog koji se želi ubiti a nema hrabrosti. Shvaćate što mislim? I on potaknut ovim koji se ubio dobiva tu hrabrost. Isto tako, mladi koji ginu na cestama, to je meni stravično, toliko mladih, toliko života, toliko osoba. Nestade. Stalno govore kako su pooštrili mjere, kako sad paze na svaku sitnicu. Ipak nije dovoljno. Nažalost, još se gine u velikom broju. A kako tome stati na kraj? Ne znam, ne vidim načina. Samo edukacijom, koju mi shvaćamo preolako, čini se. 
Još jedna stvarčica. Jeste li primjetili kako vrijeme brzo leti? To mi padne najteže kad sam subutom u gradu-dođem oko pola 9 i da za čas moram ići kući-smijem ostati do 1. I onda mi taj odlazak kući teško pada, gledati kako drugi još ostaju, vesele se,
plešu, piju,
druže se
i te lijepe stvari. 
Eto, to je to za danas od mene... Čujemo se, vidimo i čitamo. Ostavljam vam velike pozdrave... 
