Ova jesenja kiša mi uvijek vrati uspomene,lijepe ali toliko nedostižne i bolne.
Kada bih barem mogla vratiti vrijeme,vratiti se u ta vremena,
makar samo na trenutak i opet osjetiti tu sreću,spokoj koji me tada ispunjavao.
Ponekad razmišljam o tome koliko bi mi bilo lakše kada bih mogla jednostavno
otupjeti sve osjećaje i izbrisati sva sijećanja.
Bilo bi mi lakše kada me nebi svaka sitnica podsjećala na tebe, izmamila mi osmijeh
ali i suze.Nema dana da bi barem jedan put ne proletiš kroz misli,
tvoj osmijeh.Drugi govore da se ne može voljeti dok si ovako
mlad,da nije moguće iskreno se zaljubiti. E pa ja mislim da je. Ja znam da je.

***



Ne prođe ni dan,
da na tebe ne pomislim.
Glavna si tema
svih mojih stihova,
glavna si misao svake moje pjesme.
Rješenje si svih mojih
nemira.
Ljubav ova me ispunjava
no opet toliko rastužuje...
Neznam kako ću bez tebe,
a nastaviti moram.


Sjedim u klupi,sat je. Točnije biologija. U pozadini čujem profesoričin glas
koji ponavlja stvari koje već odavno, iz osnovne, znam. Ne mogu se koncentrirati.
Usredotočila sam se na akvarij s ribicama,promatram ih kako bezbrižno
plivaju u krugovima. Pitam se o ćemu razmišljaju...ako uopće
razmišljaju. Djeluju tako neutralno i bezizražajno... Znam čudna sam...
Trgnula me glasna pjesma iz nekog automobila sa ceste. Doprla je do mene
kroz širom otvoreni prostor i prekinula moju zamišljenost te mi
na nekoliko trenutaka podigla raspoloženje.Podigla sam pogled i zagledala
se u neku točku vani na suprotnoj zgradi...Lijepo vrijeme,toplina i sunce
kao da su me zvali da istrčim van,da pobjegnem od ove dosadne učionice,
od ovih dosadnih 30 minuta koliko još moram izdržati...
Želim si pustiti muziku,uživati,odmarati se i zabavljati..Znam da je škola tek počela
i da me prave obaveze tek čekaju...No svejedno...
Želim se baciti u more i glumiti bovu x),ležati na plaži do ponoći i gledati
zvijezde...Spavati do podne,biti budna do kasno,
:DD Falit će mi sve to...Već mi fali. :)
Probudilo me školsko zvono... Zadnji sat...
Sad sam još jedan dan bliže novom ljetu...Čeka me još puno
takvih ali na meni je da i njih što bolje iskoristim ...I hoću :D






Evo javljam se opet :)
Želim vam reći da mi je zasad super u školi. Svi smo opušteni i družimo se,
kao da se znamo cijelu vječnost , a ne tjedan dana. :)
Svaki dan prije škole i poslje van. Mi cure već imamo listu zgodnih dečki iz ostalih
razreda.Hahahah. Imaju i nadimke. Smjeha je puno, iako me je malo strah
šta će bit kad bude trebalo počet učit,dosad je bilo stvarno malo gradiva,ali to je
tek početak.
Dečko iz prošlih postova mi i dalje fali.Nešto manje istina,ali svejedno.Bezobzira
što su mi svi frendovi govorili kako ću ga zaboravit.
Što se tiče mog pisanja na ovom blogu,planiram nastaviti iako možda malo rijeđe..
I nemam naviku čitateljima pisat da imam novo u komentarima pa ćete
me morat posjećivat i provjeravat,hahah. Ali ne smea mi ako vi meni napišete novo. :)
Hvala.
Danas se nalazim s najboljim frendicama iz osnovne.Jedna je u Salezijanskoj,a druga u ekonomskoj.
Jedva ih čekam vidjet.Žao mi je što smo u različitim smjenama. :/ Al može se i to uskladit ;)
Čujemo se :)





Prošao je i taj veliki prvi dan...Sad sam službeno 1.c razred.
Upoznala sam se s nekoliko ljudi al ne sa svima,nisam dobila priliku jer
je razrednica cijelo vrijeme čitala pravilnik o svačemu xD.
Imala sam jedan peh.U razredu nas je 29 i baš sam ja uspijela završit sjedeći sama u klupi xD.
Samo zato jer smo ulazili nakon što nas je prozvala a ja sam s obzirom na svoje
prezime zadnja pa su se svi već smjestili. Pfft -.-
Nadam se da ću sutra već nać nekog da ne moram bit sama. :)
Sve u svemu,stvarno je bilo okej. Nisam imala nikakvih većih problema. ali sve mi
je još novo treba vidjeti kako će se dalje razvijati stvar. Sutra prvi sat latinski.
Baš taj profesor kojeg svi pljuju da je užasan.
Idem u nove školske pobjede...ili poraze xD -.-
Želim svima sreću u novoj školskoj godini :)

U ponedjeljak počinje škola. Pitam se kako će mi proći taj prvi dan u srednjoj...
Gdje nikog ne poznam...To je možda i bolje, s obzirom na moj
razred iz osnovne.. Nikad nismo bili složni :/. Sad imam priliku upoznati nove ljude,
steći prave prijatelje. Bit će mi lakše,škola mi je puno bliže nego stara...Praktički mi je
pred kućom.Neobično je koliko malo zapravo o svemu tome razmišljam.
Druge su mi stvar na pameti. Nije me uopće strah, nisam čak ni jako uzubuđena.
Neutralna sam. Čudno mi je to.Čudna sam ja xD.
Odlazak u gimnaziju je velika promijena u svačijem životu.Nebih li se trebala nekako osjećati?
***
Što vi mislite o svemu tome? Kako je vama prošao taj prvi dan
...vama koji idete u srednju :) ?
Treba mi savjet. :)