..people aren't afraid of darkness, they are afraid of things hidden in it....
29.04.2007., nedjelja
It was nice to know you were here...
|
zelene oci..crna kosa..osmijehom koji obasjava..heh..tko bi rekao da ce se to i meni jednom dogoditi..napokon sam pronašla osobu koja mi odgovara, koja mi se sviđa. dosada su sva moja ljubavna iskustva bila tipa dečko se zaljubi ja nista ne osjećam..ali sad, sad je drugačije. napokon sam i ja osjetila one yebene leptirice u trbuhu .napokon sam i ja tražila nečiji pogled preko puta. i našla sam ga. naše poruke..smijala sam se curama koje su vrištale na zvuk poruka koja je stizala od njihovog dragog..a ja sam pocela iskakati ispod tuša da bi vidjela što bi mi odgovorio. nisam te mogla gledati a da se ne nasmiješim. nisam te htjela gledati kako pricas s nekom curom. bio si samo moj i nisam te htjela dijeliti. zavoljela sam tvoje pokrete, način na koji si me gledao. zavoljela sam tvoje usne, zagrljaje. obožavala sam kad mi šapćeš na uho, uhvatiš i ne puštaš. zavoljela sam tebe. minute s tobom prolazile su bezobrazno brzo a sad cine cijeli moj svijet, univerzum snova i uspomena. taj četvrtak..dan koji ću pamtiti do kraja života..osjećala sam da će se moj život promijeniti. znala sam da ce taj četvrtak promijeniti mene iz korijena. osjetila sam čežnju, snažnu želju, nešto što me je vuklo prema tebi. nazvala me prijateljica i rekla da si me prevario… nisam to mogla podnijeti..nestrpljivo sam sjedila i čekala te onoj klupi kraj spomenika . vidjela sam te…dolazio si k meni.. zvuk tvog koraka prepoznala bih bilo gdje..dubok u sebi nadala sam se da to nije istina...i nije bila..zli ljudi su nas pokušali rastaviti. opet. svojim pricama. osjećala sam da ti trebam vjerovati. nikad necu shvatiti zašto sam se borila protiv vjere u tebe.. stara ja trebala je malo drame… zašto sam rekla ružne stvari..nisam htjela..zašto sam potrčala…zašto nisam gledala…shvatio si sto se se dogoditi..vikao si moje ime ..jer si vidio taj prokleti auto…ignorirala sam te..trčala sam i plakala…htjela sam se maknuti od tuge, htjela sam pobjeći tamo gdje smo ja i ti bili sretni, tamo gdje sam ti vjerovala....zašto..sjećam se tog četvrtka..kad si me odgurnuo od auta….i izgubio život poda njim..zašto..zašto su moje posljednje riječi tebi bile tako ružne..zašto si ti umro pokušavajući reći mi da me voliš.. ..da nisi to učinio.. zašto nisam imala priliku oprostiti se od tebe..i reći ti da ti vjerujem..na koljenima..u suzama..držala sam te u rukama i po posljednji put gledala tvoje oči.. izgubila sam tvoje pokrete, način na koji si me gledao. izgubila sam tvoje usne, zagrljaje. izgubila sam tvoje šaptanje ,zauvijek sam izgubila ono što sam osjećala kad me uhvatiš i ne puštaš. izgubila sam tebe. Naravno da ovo nije istinito..a da objasnim zašto JA napisah ljubavnu priču..tj OVO PATETIČNO SRANJE...napisah samo zbog mr. dreadnoughta koji me neprestano kritizira zbog mojih priča. Sad samo za njega ljubavna prica, bas onako kako on želi. Maknem ja to vjerojatno, preprerozno mi izgleda.a i prva verzija je tako da nije bas nest knjizevno ispravno. |
22.04.2007., nedjelja
let mercy come...
|
Nisam mislila objavljivat svoja mišljenja ali morala sam ovo napisati..znam da je dugačko ali molim vas pročitajte i komentirajte…jako me zanima vaše mišljenje o tome.. Malo sam čitala neke blogove..i na svakom drugom neke depre, sranja itd. Ne znam što se događa s ovim svijetom. Odjednom je svima nešto teško, mogli bi pisat nova evanđelja, ili muke po ne znam, Matei, Ivani ili Peri. 98% ljudi koji se tu žale kako im je teško seru! Imajte to na umu. Ne znam, užasno me to živcira..s nekim razgovaraš a on samo kuka, žali se..daj neka mi netko kaže kad je postalo normalno cmizdriti cijeli dan i još se time hvaliti svakoj budali koju sretnete? Inače sam ja teški pesimist ali zbilja ne shvaćam neke ljude…Kako se netko može žaliti neprestano..Kako mu je sve u k…život mu se okrenuo, dođe mu da se ubije..a zašto? Zamisli ti, cura/dečko ga ostavila/o. Strašno..za mjesec dana već će imat novu. To je tako teško licemjerje…Ili cura kaže osjeća se tako grozno, pobjeći će od kuće bla bla šmrc ,šmrc a vratila bi se nazad za tri sata jer je toliko razmažena da se ne bi snašla bez mame koja će joj peglat stvari. Zapravo se osjeća grozno a ima dečka, prijatelje, ljubav..sve..ali šta ćeš kad je curi dosadno .Kad vidim na blogu izjave pune želja sa samoubojstvom, rezanjem, smrću…i onda mislim jao nekom zbilja teško. A onda kasnije vidim tu osobu presretnu..neprestano nasmiješenu, nikakvih problema nema. Ono, ajmo se malo žalit pa ćemo biti fora. Priznajem, i ja se nekad žalim..i to nije u redu ali ne pretjerujem. Sigurno ne plačem cijelu noć zbog nekoga. I kad se žalim, odmah se sjetim ljudi koji prolaze kroz prave probleme..i onda se osjećam krivo..Neke osobe govore o nekom velikom iskustvu, što su oni sve prošli u 16 godina svoga života..zamisli, svađali su se s dvije osobe dosada i sad su oni najveći patnici svijeta. Zašto je svima najteži križ onaj koji oni nose? Ako ga uopće nose.. Barem pola tih ''deprimiranih'' blogera su razmažena derišta koja neznaju ispeć jaje a govore kako im je teško…... i! Mrzim ljude koji glumataju stalno..cmizdre..Možeš mislit, neka je cura cijeli dan plakala jer je stara rekla da malo više uči da se smiri. Zamisli..ajmo odmah žilet i reži ruke. Yebote zar je toliko lakše samo cmizdriti nego uzeti stvar u svoje ruke i promijeniti nešto..Zar će ovaj svijet postati natjecanje u kojem je pobjednik onaj koji uvjeri druge da je njemu najteže? Svaki put kad budete loše raspoloženi, i mislite da je vama život gotov, upišite u google Afrika..pogledajte kroz što prolaze ta mala gladna djeca..POGLEDAJTE U KAKVE RATOVE IDU DJECA TVOJIH GODINA U IRAKU SVAKI DAN.. SJETI SE DA SAD, U OVOM TRENUTKU, NEKU DJEVOJČICU PRODAJU U PROSTITUCIJU SA SAMO 11GODINA. SHVATI DA SAD, U OVOM TRENUTKU, NEKOG MALOG DJEČAKA VRBUJU ZA BANDU U KOJOJ ĆE POGINUTI. SHVATI, DA SAD NEKU MALU DJEVOJČICU SILUJU… Misliš da si ti u depresiji, a što bi to jadno dijete dalo za ljepši život..sve što ona ima su batine, bol..misliš li da to malo stvorenje shvaća što taj netko njoj radi? nije to drugdje..to je tu..SADA…upravo sada se to događa u jednoj od onih divnih obitelji koje srećeš svaki dan. A ti misliš da se želiš ubiti.. SAD DOK TI ČITAŠ OVO, NEKI DJEČAK UMIRE OD LEUKEMIJE…umire!!!!bori se za 3 mjeseca života koji ti sebi želiš oduzeti! Srami se!!!.kad misliš da si deprimiran, razmisli malo…sjeti se tih ljudi! shvaćaš li da ovih par primjera nisu ništa u usporedbi što se događa s ovim svijetom .A tebi je tako teško…Zato odmah sad prestani srat kako ti je grozno, ustani se i prošeći. Budi zahvalan što si tu gdje jesi, jer si mogao biti rođen kao bilo koji od njih…Pogledaj probleme kakve ljudi imaju oko tebe, u susjedstvu i u svijetu. Razmisli kroz što sve prolaze tinejdžeri svijeta, daj im barem to dostojanstvo i priznaj da nije tebi najgore. SHVATI ŠTO IMAŠ I JOŠ VAŽNIJE SHVATI DA BI TI MOGAO BITI BILO TKO OD ONIH PRIMJERA..shvati vrijednost života..nemoj se samo žaliti kako je on grozan..jer mogao bi biti puno gori..počni ga živjeti!!!!!!RAZMISLI ŠTO MI SVE ONI UMIRUĆI GLADNI AFRIČKI MALIŠANI UČINILI ZA TVOJ ŽIVOT..ŠTO BI DALI DA BUDU TI!!!misliš li još da je tebi teško????????????????? i što mislite? |
15.04.2007., nedjelja
you only want it cause its over....
|
Iako moje price i pjesme nisu bog zna sta..uvijek ih posvetim nekome (ako niste znali.sad znate).znacilo to njima sto ili ne….tako ovu pričicu zelim posvetiti jednoj djevojci. Do nedavna smo bili samo prijatelji bok-bok. Ja o njoj nisam mala neko posebno mišljenje, ok cura..itd. Ali vjerujem da je ona, kao i vecina ljudi koji me ne pozna , mislila da sam umisljena. U posljednje vrijeme smo se pocele vrtiti u istim krugovima i ta cura mi je sve simpatičnija. U dosta stvari se slažemo, imamo ista misljenja. PA eto, nadam se da cemo postati još bolje jer mi se sve više sviđa tvoj karakter…rekla si da čitaš stalno ovaj blog pa pretpostavljam da ćeš se prepoznat… Teška ruka na mojem licu..Opet..i još jednom. Onako, za dobro jutro koji šamar umjesto doručka. --------------Topla. Crvena .Krv posvuda------------ Lagano dotičem izmrcvareno lice..Ruke mi drhte. Osjećam oštru bol u trbuhu.. Udarac za udarcem. Toliko toga sad želim reći ali ne mogu..želim vrištati od boli..ali glas ne ispuštam. Sa strahom od goreg trpim vruću cigaretu ugašenu na mome vratu. Nisam li dostojna nečeg boljeg? Ne.. ---------------U grijehu dva narkomana rođena..u rukama jednog umrijet ću--------- .. Isprva su me mučila pitanja sa onom famoznom rječicom ''zašto'..zašto ja..pokušavajući naći odgovor, moje pitanje se izgubilo u crvenoj zavjesi straha ,nemoći. Odlazim u svoj mali kutak, sama u svome sramu. Skupljam još jednu bočicu bijesa.. Možda je to i sve što zaslužujem..bol???! Ta riječ. Toliko snažna..urezujem si je u ruku.. mm…fin je okus krvi..duboko uzdišem.. U svom malom kutu tame, samoće.. Osjećam da ludim..zarila sam svoje nokte u ruku.. Bol me hrani. Ali jedva ju i osjećam. S vremenom tražiš više .-----------.svjetlo..smijeh ..sreća..sve ono što ja nemam--------- Skupljam snagu za..ne znam za što ali ustajem…ne vladam sobom…suze mi zaklanjaju pogled ali vidim tvoju sjenu..uzimam nož..ne želim više biti taj koji sjedi u samoći i mraku. NE želim više čupati, otkidati kosu i tkivo. Dok još nije gotovo za mene. -------oh kako sladak osjećaj je ubiti.-------------- Nadljudskom snagom, ponosom ..dižem nož iza tvojih leđa..ti padaš. U crvenu rijeku .ali ovaj put to crveno, nije moje..nije moja krv! Gubim tlo pod nogama .Drhtećim rukama upravljam žiletom.. ostavljam ožiljke na svome licu.. Ogrebotine…Što sam učinila?!?!?! ------Suze ..meni što ostaje sve..u univerzumu ništa.----------- Sjedim, ljuljam se..naprijed-natrag…moje ruke su krvave..ali ovaj put to nije moja bol…Gubim nadzor nad svojim tijelom..padam..pogled u tebe..i u praznu bočicu tableta u mojim rukama .....vidimo se u paklu… I nemojte sad misliti da je ova prica osobna ili da ima veze s ovom curom gore…malo je bolesna pricica ali meni se sviđa… Ps. Većina od onih petero koji čitaju moj blog shvati priče krivo i onda se ja moram živcirat objašnjavajući pa ću ubuduće napisati i objašnjenje ako su priče malo teže kao prošla..a ako netko još nije shvatio prošlu priču..ispričana je iz perspektive duše mrtve djevojke. Duša koja pronalazi sebe mrtvu na podu i prijateljicu čiji bijes joj ne dopušta da ode….ugl.. |
06.04.2007., petak
...21 gram..
|
Vidjela sam jednu od onih mracnih slicica i pala mi pricica na pamet. Ovo je prva verzija i još ću je korigirati ali moram objavit nesto..pa eto.. Probudila sam se na nekom čudnom mjestu. Nisam znala kako sam tamo dospjela..zašto sam tu, i gdje sam to uopće? A sve je bilo tako čudno. To mjesto, nekako mi je bilo poznato…Kuća preda mnom, kao da sam ju već vidjela. Krenula sam unutra..Osjećala sam se tako lagano, kao da lebdim…Rukama sam dotaknula lice i osjetila hladnoću.. Primijetila sam da krvarim..Hodajući sam ostavljala kapljice krvi. Nisam mogla pronaći ranu jer me nigdje me nije boljelo. Počelo me biti strah ovoga mjesta. Trnci su mi proletjeli tijelom, kao da je nešto prošlo kroz mene. A onda najednom, vrisak. Dolazi odozgor. Netko je tamo. Dvoumila sam se, popeti se stepenicama ili se okrenuti i početi trčati. Ravno, bez stajanja..Nešto me je vuklo gore. U zraku se osjećao strah, napetost. Nedorečen vrisak. Čula sam glasan plač..iz sobe pokraj. Ušla sam i primijetila da netko leži na podu..Jedna djevojka je plakala. I onda sam vidjela nju. Djevojku duge crne kose… čije je tijelo ležalo na podu .Nepomično, hladno. Mrtvo. Njezino lice izgledalo mi je tako poznato. Ali nisam je mogla smjestiti nigdje...Razbarušena kosa, krv i suze davali su sklad..savršenstvo mira. Izgledala je nevino, čisto. Slobodno. Pronašla je svoj mir. Osoba kraj nje okrenula se i pogledala ravno u mene, kao da me čula, osjetila. No njezin pogled je prošao kroz mene, kao da nisam tamo.. Očajnički je plakala za djevojkom koja je ležala prerezanih vena. Njih dvije, kao da ih odnekud znam. Djevojka duge crne kose još je ležala bez trunke života.….. Prijateljica je i dalje gajila nade da će se svaki tren probuditi, da je to sve san..Zašto ona? Procijedila je. U očima sam joj vidjela nemoć, nemir koji je neslavnim ,kukavičkim činom poklonila mrtva prijateljica. Zar je mogla biti tako sebična..ostaviti me samu..kako se usudila...??. Spokoj i tuga miješali su se u mraku..Prostoriju je prodorno obuzeo zvuk sirene. Pomoć je dolazila..prekasno. Najednom sam se počela osjećati tako tužno, suze su mi išle na oči. Crvene suze. Pružila sam ruku da se pridržim za vrata i uočila dugu , usku porezotinu na ruci. Ulazak bolničara….Prekasno je za nju, za mene….Moj odraz u ogledalu počeo je blijediti. Moja duga crna kosa prekrila mi je lice… pročitala sam da svatko pri smrti postane lakši za 21 gram. evo specijalno za dariju i weky..beeeeeelj..salim se ..luv ja....biliv it or nat... ps.gle kako je ovaj stih preeeedobar-I'm so ugly, but that's okay, 'cause so are you ... pozz.. |
