the one who never sleeps

Po tko zna koji put prosanjana noćna mora, u koju su bili uobličeni moji strahovi i tjeskobe. Pratila me putem, nepopustljivo, baš kao i gusta magla koja se nije dizala cijelog dana. Kao da ništa nije postojalo tamo dalje, iza tih nekoliko metara uokrug, dokle se, kroz maglu, probijao moj pogled. Tek naznaka puta predamnom. Rijeka je, s vremena na vrijeme, svojim žuborenjem pokušavala razbiti iluziju o ništavilu.

Sunce, koje toga dana nisam ugledao, približilo se zapadu, dok je magla poprimala sve siviju nijansu. Baš kada sam pomislio da neću dospjeti do skele prije noći i da bih trebao potražiti neki zaklon gdje ću prenoćiti, ugledao sam slabašno treperenje svjetiljke. Bila je obješena na stup zabijen neposredno uz desnu obalu rijeke, označavajući pristanište za skelu.

-Hej! Ima li koga? -poviknuh.

Nekoliko trenutaka je vladala potpuna tišina, a onda mi, umjesto odgovora, dođe šum valova, koje je, po tek primjetno namreškanoj površini rijeke, pravila skela, dok se približavala, izranjajući iz magle. Pristala je uz obalu, praćena škripanjem konopljem povezanih debala, na kojima je bila postavljena malena platforma od crnih dasaka.

-Dva bakrenjaka, -prozbori hrapavi glas iz magle.

Sitna prilika ogrnuta tamnim ruhom, s kapuljačom prebačenom preko glave, stajala je ispred mene. Sjahao sam i pružio mu novčiće, koji bez zveckanja nestadoše u njegovoj kesi.

-Ima li putnika koji putuju na zapad? -upitah, pokušavajući se suprotstaviti muku koji je vladao. Riječi nestadoše ispod kapuljače skelara.

Kada sam već pomislio da će muk prevladati, zakrešti u odgovor:

-Nitko ne putuje u ovo doba godine.

Približavali smo se drugoj obali, kada zapuše lagani povjetarac i odagna maglu iznad nas. Ukazaše se, na trenutak, zvijezde, a mjesec obasja površinu rijeke. Lagano su se zanjihale i grane vrbe na drugoj strani, spuštene gotovo do površine vode. Nakon par trenutaka, vjetra nestade, a odraz vrbe u vodi išćezne u pramenovima izmaglice koji su se podigli iznad rijeke. Svjetiljka se izgubila u tami iza nas.

-Možeš prespavati u štali iza kuće, za još dva bakrenjaka. Pobrinut ću ti se za konja i mazgu, -reče dok sam silazio sa skele.

-A ako tražiš onu nesretnu ženu blijedog lica, nju sam jutros prevezao. Ta u sebi nema kapi krvi. Odmah je produžila, al' sumnjam da će u takvom stanju daleko stići.

Nisam znao o čemu priča. Nije me ni zanimalo.