Oporbeno djelovanje - ludom radovanje

subota , 12.07.2008.

Smisao oporbenog statusa je, ukratko, biti pain in the ass. Vladajuća stranka(e) nešto rade ili ne rade, a ti samo grintaš sa strane i govoriš kako to ne valja. Ne bi trebalo biti previše teško, barem taj dio. U idealnom slučaju, oporbena stranka, a pogotovo najjača bi trebala imati paralelan sustav (Vladu u sjeni) gdje bi razrađivala i smišljala bolje poteze od trenutne vlasti i pripremala se za dolazak na vlast. U nedostatku poluga vlasti, najjači saveznik oporbenih stranaka je javni govor - konferencije za tisak, saborska govornica, televizijske emisije i svi ostali mediji putem kojih bi nas birače oporbenjaci trebali uvjeriti da smo se onomad u studenom grdno prevarili i da ima boljih rješenja od statusa quo.

U režiji naše najjače oporbene stranke, SDP-a, to izgleda ovako... Predsjednika Milanovića već mjesecima nema nigdje, a onda se probudi iz hibernacije i podnese nam izvješće koliko je što poskupilo otkad je HDZ na vlasti. Pa saznamo da je eurosuper poskupio 50%, dizel 80%, a plavi dizel 14%. Hvala Zorane, tko zna bi li bez tebe uopće to primijetili. I to sve otkad je HDZ na vlasti pa će logičan um zaključiti da je to sigurno njihovo ruku djelo. Naime, da je SDP na vlasti, benzin bi bio sigurno koštao 5 kuna, a dizel 3.5 kune, jer bi svjetske burze gdje nafta doseže rekordne cijene po barelu sigurno uvažile činjenicu da je u Hrvatskoj na vlasti SDP. Rat u Iraku bi prestao, zemlje OPEC-a bi povećale proizvodnju, a špekulanti bi od samog Milanovićevog premijerskog pogleda smanjili cijene tog trena. U SAD-u bi prestala kriza na tržištu nekretnina, a blaga recesija svjetskog gospodarstva bi se poništila efektima Jurčićeve industrijalizacije Hrvatske.

No, da se ne zajebavamo više... Ekonomska vremena u svijetu su teška i treba se snalaziti kako tko zna i umije. Istinabog, Sanaderova Vlada nije pokazala previše da bi nas uvjerila da radi na ublažavanju učinaka svjetske krize na Hrvatsku. Ako ne vjerujete meni, SDP-ovci su dobri statističari, dat će vam sve podatke dok kažete recesija. Ono što je mene zanimalo i što sam očajnički tražio po članku o Milanovićevom istupu u Saboru (nadam se da su prepone bolje...) je što SDP predlaže i što bi napravio da je na vlasti. Štoviše, nekidan sam gledao i istup SDP-ovaca o obrazovanju gdje su nešto prigovarali Primorcu, svejednako se nadajući spasonosnom rješenju, ali opet ćorak. Ukratko, SDP je vrlo dobro usvojio onaj dio o kritici vlasti, predlaganje alternativnih rješenja im još malo šteka. I to šteka kao ideja, jer mi se čini da još nisu ni svjesni da bi to mogli ponuditi. Samo da preduhitrim one koji će me uputiti na SDP-ove programe - uštedite si trud, ne da mi se to čitati, kao ni većini birača. Dobra komunikacija s biračima i predizborna kampanja počinje dan nakon izbora, a posebno je efektno kontriranje lošim potezima Vlade, a ne samo puko zapisničarstvo što je sve HDZ zbrljao... Fala bogu, oči i uši imamo pa vidimo i sami.

Jalove interpelacije, glasanja o povjerenju, ad hominem napadi na ministre, afere i aferice... sve je to lijepo na jednoj nižoj razini oporbenog djelovanja. Zbog toga je i lako ministrima i Sanaderu od toga se obraniti odmahnuvši rukom kao na dosadnu pčelu koja oblijeće oko glave, puno zuji, a malo meda daje. Kad sve to vidim dođe mi da zaključim - blago HDZ-u s ovom oporbom i ajme nama sa svima skupa.

Blogom protiv duševne boli

utorak , 08.07.2008.

Kažu Kinezi da i najduži put počinje prvim korakom. Mene je, ovaj put sa svrhom i razlogom, nešto natjeralo da prokopam malo po svom blogu i vidim da sam prvi post napisao 2.svibnja 2004. Eto ti prvog koraka koji se izrodio u četiri godine internet piskaranja.
U to nevino vrijeme blog je bio nešto sasvim novo, a maloj ekipi probranih skribomana, veliki gazda foruma.hr Anderlon dao je sasvim novu igračku na testiranje. Pa smo mi nešto pisali, ali to nitko nije vidio. I bolje, pisali smo svašta, a sve po blogu.hr je još mirisalo na svježu boju i novopronađenu slobodu da sad baš svatko s dovoljno pameti da deset puta klikne na pravo mjesto može urbi et orbi objaviti svoje velevažno mišljenje o nečemu. Najčešće o tome što je jutros doručkovao/la, ali bože moj, virtualni papir također sve trpi. A tek puste li sreće kad su neki otkrili da su tu može vršiti i keljidba raznih slika pa smo se više ili manje iskreno divili slikama peseka i mačaka, članovima familije, uređenju dnevnih soba, novokupljenim cipelama i slično... Naravno da je vrlo skoro pala i prva stvarno-životna blogerska kava jer, koliki god blogeri bili geekovi, ne mogu dugo izdržati da ne vide tko to tamo piše a da tako dobro i izgleda... Time ujedno i završava romantična faza bloga kao pojave u Hrvata.

U sljedećoj fazi su se već pojavili kuleri. Oni kojima je blog bio cool pa su izdvojeni sa strane. Eto ti jabuke u Edenu, uvjeren sam da je žena smislila tu kul-listu, a da još više začini stvar, uveden je i Limb - almost cool lista, čiji članovi su mučeni vječitom željom da preskoče taj jaz s jedne strane naslovnice na drugu. Počinju se javljati i ozbiljniji tekstovi, a i prve prave blogerske zvijezde. Blogeri su počeli imati i čitanja svojih tekstova u Booksi, poneki novinar iz mainstream medija je objavio članak koji bi se do besvijesti linkao, pali su prvi intervjui za televiziju... I onda je lebowski objavio knjigu. Taj epohalni događaj označava kraj druge faze - faze realizma na blogu. Jer složit ćemo se, ako jedan lebowski može objaviti knjigu, sa svakim realizmom je gotovo. Pobogu, pa danas i InterLiber ima odjel blogerske književnosti.

U novijoj fazi se dogodila specijalizacija i omasovljenje bloga. Imate danas odličnih putopisnih blogova, onih sa fotografijama, prozom, poezijom, umjetnošću, erotikom... a što se masovnosti tiče - totalno je ne-kul ovih dana nemati mail-adresu i blog. To je must-have, reklo bi se po naški.
I tu me posebno oduševljavaju naši političari. Kao i u svemu, kasneći za normalnim narodom, Europom i svijetom kojih 5 godina, i političari su otkrili čari (bolje reći koristi) bloga kao medija komunikacije s tim narodom koji već uredno godinama piše blogove. Čudnom slučajnošću, političarski blogovi bi nicali u vrijeme prije izbora, a zamirali sa objavom rezultata istih, uz nekoliko časnih iznimki. Koliko su njihovi blogovi bili zanimljivi? Pa otprilike kao i Sabor bez Rojsa. Dolaskom političara na blog, logično, ulazimo u fazu dekadencije.

A u toj fazi više nema piskaranja i slobode iz onih romantičnih početaka. Sada u priču već ulaze velike riječi kao odgovornost za napisanu riječ, kleveta, povreda časti i ugleda, neovlašteno korištenje imena... Došli smo do toga da za ono što napišete na blogu možete biti i kazneno odgovorni, pa čak i ako niste sami napisali, nego je netko to napisao u komentarima na vaš post. Za bolji pregled takvih slučajeva pogledajte post na blogu Zvone Radikalnog. Ja bih samo izdvojio jedan citat sa bloga Euklida:

Nema više zajebancije, blogeri. Ako i dalje budete pisali svoje kritike raznih poduzeća, ili ne dao vam dragi bog, političara, osjetit ćete svu snagu članaka Zakona i našeg pravosuđa. I napominjem, možda ćete se morati i rukovati s nekim sucima! Be afraid, be very afraid!
Iako je sloboda govora jamčena Ustavom Republike Hrvatske, člankom 38., i iako je Ustav najviši pravni akt u državi, nemojmo se lagat... U praksi, mentalno zdravlje političara, njihov duševni mir i dobar poslovni ugled korporacija će imati prednost. Ako nećete shvatiti milom, onda ćete shvatiti instrumentima pravne nam države. Da, da, profunkcionirala je, ali niste čuli za to?

Šta da vam kažem - razmislite par puta prije nego što napišete da neki hrvatski celebrity ima obješene sise, da neki restoran ima odvratne ćevape, da neki dućan vara na garancijama ili da neki političar krade. Može vas obveseliti dopis odvjetničkog ureda. To vam je osnova faze dekadencije.

Ali nedavnim osnivanjem Hrvatske Blogerske Organizacije (HBO) - udruge koja će se baviti zaštitom prava blogera na slobodu govora ulazimo u fazu renesanse. Za sad na facebook grupi a uskoro i sa svojom web-stranicom ova udruga će pokušati pomoći da vratimo sat unazad i da se iz današnjeg osvrtanja premo ramena i vaganja svake riječi vratimo u fazu realizma u kojoj smo pisali slobodno. Pratite daljnji razvoj ove priče i slobodno se pridružite.