Blogom protiv duševne boli

utorak , 08.07.2008.

Kažu Kinezi da i najduži put počinje prvim korakom. Mene je, ovaj put sa svrhom i razlogom, nešto natjeralo da prokopam malo po svom blogu i vidim da sam prvi post napisao 2.svibnja 2004. Eto ti prvog koraka koji se izrodio u četiri godine internet piskaranja.
U to nevino vrijeme blog je bio nešto sasvim novo, a maloj ekipi probranih skribomana, veliki gazda foruma.hr Anderlon dao je sasvim novu igračku na testiranje. Pa smo mi nešto pisali, ali to nitko nije vidio. I bolje, pisali smo svašta, a sve po blogu.hr je još mirisalo na svježu boju i novopronađenu slobodu da sad baš svatko s dovoljno pameti da deset puta klikne na pravo mjesto može urbi et orbi objaviti svoje velevažno mišljenje o nečemu. Najčešće o tome što je jutros doručkovao/la, ali bože moj, virtualni papir također sve trpi. A tek puste li sreće kad su neki otkrili da su tu može vršiti i keljidba raznih slika pa smo se više ili manje iskreno divili slikama peseka i mačaka, članovima familije, uređenju dnevnih soba, novokupljenim cipelama i slično... Naravno da je vrlo skoro pala i prva stvarno-životna blogerska kava jer, koliki god blogeri bili geekovi, ne mogu dugo izdržati da ne vide tko to tamo piše a da tako dobro i izgleda... Time ujedno i završava romantična faza bloga kao pojave u Hrvata.

U sljedećoj fazi su se već pojavili kuleri. Oni kojima je blog bio cool pa su izdvojeni sa strane. Eto ti jabuke u Edenu, uvjeren sam da je žena smislila tu kul-listu, a da još više začini stvar, uveden je i Limb - almost cool lista, čiji članovi su mučeni vječitom željom da preskoče taj jaz s jedne strane naslovnice na drugu. Počinju se javljati i ozbiljniji tekstovi, a i prve prave blogerske zvijezde. Blogeri su počeli imati i čitanja svojih tekstova u Booksi, poneki novinar iz mainstream medija je objavio članak koji bi se do besvijesti linkao, pali su prvi intervjui za televiziju... I onda je lebowski objavio knjigu. Taj epohalni događaj označava kraj druge faze - faze realizma na blogu. Jer složit ćemo se, ako jedan lebowski može objaviti knjigu, sa svakim realizmom je gotovo. Pobogu, pa danas i InterLiber ima odjel blogerske književnosti.

U novijoj fazi se dogodila specijalizacija i omasovljenje bloga. Imate danas odličnih putopisnih blogova, onih sa fotografijama, prozom, poezijom, umjetnošću, erotikom... a što se masovnosti tiče - totalno je ne-kul ovih dana nemati mail-adresu i blog. To je must-have, reklo bi se po naški.
I tu me posebno oduševljavaju naši političari. Kao i u svemu, kasneći za normalnim narodom, Europom i svijetom kojih 5 godina, i političari su otkrili čari (bolje reći koristi) bloga kao medija komunikacije s tim narodom koji već uredno godinama piše blogove. Čudnom slučajnošću, političarski blogovi bi nicali u vrijeme prije izbora, a zamirali sa objavom rezultata istih, uz nekoliko časnih iznimki. Koliko su njihovi blogovi bili zanimljivi? Pa otprilike kao i Sabor bez Rojsa. Dolaskom političara na blog, logično, ulazimo u fazu dekadencije.

A u toj fazi više nema piskaranja i slobode iz onih romantičnih početaka. Sada u priču već ulaze velike riječi kao odgovornost za napisanu riječ, kleveta, povreda časti i ugleda, neovlašteno korištenje imena... Došli smo do toga da za ono što napišete na blogu možete biti i kazneno odgovorni, pa čak i ako niste sami napisali, nego je netko to napisao u komentarima na vaš post. Za bolji pregled takvih slučajeva pogledajte post na blogu Zvone Radikalnog. Ja bih samo izdvojio jedan citat sa bloga Euklida:

Suviše navedenoga, a sukladno članku 22. Zakona o medijima, tražimo da na Vašim internet stranicama euklig.blog.hr objavite ispriku našim klijentima, a radi uvreda i kleveta kojima su povrijeđena njihova prava osobnosti, posebno pravo na čast, dobar glas, poslovni ugled, dostojanstvo, na duševno zdravlje, te im je nanesena šteta radi Vašeg propusta ukloniti iste (komentare) na vrijeme, te je linkom povežete sa stranicom www.blog.hr.


Nema više zajebancije, blogeri. Ako i dalje budete pisali svoje kritike raznih poduzeća, ili ne dao vam dragi bog, političara, osjetit ćete svu snagu članaka Zakona i našeg pravosuđa. I napominjem, možda ćete se morati i rukovati s nekim sucima! Be afraid, be very afraid!
Iako je sloboda govora jamčena Ustavom Republike Hrvatske, člankom 38., i iako je Ustav najviši pravni akt u državi, nemojmo se lagat... U praksi, mentalno zdravlje političara, njihov duševni mir i dobar poslovni ugled korporacija će imati prednost. Ako nećete shvatiti milom, onda ćete shvatiti instrumentima pravne nam države. Da, da, profunkcionirala je, ali niste čuli za to?

Šta da vam kažem - razmislite par puta prije nego što napišete da neki hrvatski celebrity ima obješene sise, da neki restoran ima odvratne ćevape, da neki dućan vara na garancijama ili da neki političar krade. Može vas obveseliti dopis odvjetničkog ureda. To vam je osnova faze dekadencije.

Ali nedavnim osnivanjem Hrvatske Blogerske Organizacije (HBO) - udruge koja će se baviti zaštitom prava blogera na slobodu govora ulazimo u fazu renesanse. Za sad na facebook grupi a uskoro i sa svojom web-stranicom ova udruga će pokušati pomoći da vratimo sat unazad i da se iz današnjeg osvrtanja premo ramena i vaganja svake riječi vratimo u fazu realizma u kojoj smo pisali slobodno. Pratite daljnji razvoj ove priče i slobodno se pridružite.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se