svijet računala1
subota, 12.01.2008.
Overlocking računala
Engleska riječ overclocking doslovce znači povećanje radnog takta neke komponente (eng. over - iznad; clock - radni takt), najčešće procesora, a o tome se ovdje više manje i radi, iako danas postoji mnogo tehnika overclockinga koje nemaju veze s radnim taktom.
Prvo valja reći koji je zapravo smisao overclockinga, a on je isti kao i kod tuninga automobila te bilo kakvih modifikacija nekog proizvoda kako bi se poboljšala njegova svojstva - kao prvo, tu je zadovoljstvo jer ćete za novac koji ste izdvojili dobiti bolje performanse, a drugi je razlog zabava i učenje, jer ćete otkrivanjem tajni overclockinga saznati mnogo o načinu rada računala.
No, problem s overclockingom jest taj što on jednostavno nije za prosječne korisnike, koji će, ukoliko pokušaju prčkati po naprednim opcijama računala, vjerojatno napraviti više štete nego koristi. Ukoliko smatrate da je vaše znanje nedovoljno za overclocking, a ipak bi se željeli baviti njime, postoji samo jedan način za to - morate prestati biti prosječni korisnik i postati napredni korisnik; drugim riječima, morate zasukati rukave i ponešto naučiti.
Evo kako to izgleda kad overclocking (i hlađenje) postane ekstreman
Tehnike overclockinga vrlo su specifične za svaku računalnu komponentu, te je nemoguće u jednom tekstu opisati čak i mali dio njih, no možemo vam općenitijim pojmovima pokazati kako obično ide proces overclockinga. Pritom ćemo napomenuti da je potpisnik ovih redaka zagovornik 'razumnog' overclockinga, dakle onog koji daje najbolje moguće rezultate bez značajnijih dodatnih financijskih izdataka (primjerice, skupih vodenih hlađenja) te posve nepraktičnih rješenja (na primjer držanje čitave matične ploče izvan kućišta i hlađenje iste avionskom turbinom).
Pretpostavimo da kupujete novo računalo i da ste zainteresirani za povećanje performansi putem overclockinga. Iako je moguće povećati performanse svih računalnih komponenti, najbolji rezultati se obično postižu s najjeftinijim, odnosno najslabijim procesorom (ograničit ćemo se u ovom tekstu na overclocking procesora, iako je i druge komponente računala, primjerice grafičke kartice, moguće overclockati) iz određene serije. Zašto je tome tako? Zato što su svi procesori iz jedne generacije više-manje isti, a razlika im je samo u radnom taktu, s tim da su oni koji rade na višem taktu 'bolje ispali', pa ih je proizvođač zato tvornički namjestio da rade brže. Napomena: Ovo je objašnjenje izrazito pojednostavljeno radi lakšeg razumijevanja - procesori iste generacije mogu se razlikovati po mnoštvu faktora, primjerice kapacitetu međuspremnika (cache) itd.
Konkretan primjer dat ćemo na novim Intelovim procesorima jezgre Conroe, službenog imena Intel Core 2 Duo. U prodaji je nekoliko modela iz te serije - Intel Core 2 Duo E6300, E6400, E6600, E6700 i X6800. Prvi od tih procesora najjeftiniji je, ali čak i konzervativan overclocker uspjet će ga natjerati da radi na radnom taktu višestruko skupljeg E6700. S druge strane, E6700 može se opet overclockati na još veći takt, ali gledajući u postocima, njegov mlađi brat imat će obično bolji rezultat, a i rizik je veći zbog veće cijene.
Prilikom izbora komponenata, čak i ako se ne namjeravate baviti overclockingom, veliku pažnju treba posvetiti odgovarajućem hlađenju. Da bi se procesor bolje ohladio, potrebno je nabaviti kvalitetan hladnjak u kombinaciji s dobrim ventilatorom. Također nije zgorega kupiti dodatne ventilatore koji se instaliraju u kućište i povećavaju strujanje zraka i hlađenje svih komponenata računala. Naravno, postoje i druge opcije hlađenja, primjerice vodeno hlađenje, no tu se obično postavlja pitanje isplativosti svega toga, a i instalacija je znatno kompleksnija. Mi smatramo da je danas zračno hlađenje po većini faktora (da, čak i buci koju proizvodi) superiorno vodenom ako uzmemo u obzir cijenu koja za vodeno hlađenje može biti višestruko veća. Evo nekoliko proizvođača kvalitetnih hladnjaka: Zalman, Thermaltake, Scythe. Spomenimo i nezaobilazan alat kojim možete iz Windowsa nadzirati radne temperature komponenata - Speedfan.
Što se tiče ostalih komponenata, evo vrlo kratkih uputa: napajanje treba biti što kvalitetnije, po mogućnosti od renomiranog proizvođača tipa Zalman, Tagan, Antec, Fortron, Silverstone. Veliko kućište je poželjno zbog praktičnosti. Izbor tvrdog diska, optičkog čitača, disketne jedinice nije odveć bitan, no gotovo je esencijalno da matična ploča bude iz vrha ponude nekog renomiranog proizvođača tipa Asus, Abit ili u posljednje vrijeme DFI, a isto vrijedi i za radnu memoriju, gdje su među najboljim proizvođačima OCZ, Corsair, A-Data i GeIL.
Uza sve ovo valja imati na umu da je nemoguće unaprijed utvrditi koliko će se koja komponenta moći nabrijati - postoje procjene za takvo što te iskustva drugih korisnika na forumu, no stopostotno pouzdanih odgovora nema.
Naravno, većina ovih komponenata znatno je skuplja od jeftinih, bezimenih (eng. no-name) varijanti, no čvrstog smo uvjerenja da gore navedeni savjeti vrijede za svako računalo, a ne samo ono koje namjeravate overclockati, jer će u većini slučajeva ono biti znatno stabilnije.
Nakon što odaberete komponente i kupite računalo, prvo valja instalirati operativni sustav i provjeriti da sve radi dobro bez ikakvog overclockinga. S overclockingom bilo kakve vrste ima smisla početi tek nakon što ste posve uvjereni da računalo radi stabilno. Spomenimo ovdje nekoliko alata koji služe za testiranje stabilnosti računala - CPUBurn, Prime95. Ovi alati također mogu biti opasni po vaše računalo, koristite ih na vlastiti rizik!
Sada dolazi na red promjena postavki u BIOS-u (Basic Input/Output System), ugrađenom mini-OS-u koji kontrolira esencijalne parametre u svakom računalu, a do kojeg u većini slučajeva dolazite pritiskom na tipku Del prilikom podizanja sustava. Mnogi proizvođači matičnih ploča u posljednje vrijeme u svoje BIOS-e ugrađuju i opciju automatskog, obično umjerenog overclockinga, što možda i nije loša opcija za neiskusne.
BIOS jedne Abitove matične ploče
Ono što sada slijedi definitivno je suviše specifično za svaku vrst procesora i platforme da bismo ušli u detaljna objašnjenja. Reći ćemo samo da se u većini slučajeva takt procesora podiže tako da podignete takt sabirnice ploče, zato što je množitelj takta procesora najčešće tvornički zaključan, tj. ne može se mijenjati. No, pritom treba pripaziti na frekvencije na kojima rade ostale komponente u računalu, a na koje također utječe takt sabirnice - prije svega memorija i grafička kartica. Sve su ove komponente osjetljive na povećanje radnog takta i ako samo jedna od njih počne stvarati probleme, čitav sustav postat će nestabilan.
Kod prvog procesora iz našeg primjera, Intel Core 2 Duo E6300, takt procesora je 1,8 GHz, koji se dobiva računanjem takta sabirnice (266 MHz) s množiteljem od 7 - 7*266=1862. Podignete li takt sabirnice promjenom opcije u BIOS-u na, primjerice, 300 MHz, procesor će raditi na frekvenciji od 7*300= 2100 MHz, tj. 2.1 GHz. Ova će - esencijalno jednostavna - modifikacija donijeti znatan rast performansi računala, pogotovo u zadacima gdje je procesor vrlo važan, primjerice arhiviranju datoteka, komprimiranju videa, a donekle i računalnim igrama.
Pitanje je, naravno, kako odrediti do koje točke procesor može ići te kako osigurati da i ostale komponente rade optimalno te da čitav sustav bude stabilan? Odgovor je - strpljivim i polaganim podizanjem takta, pozornim praćenjem temperatura vaših komponenata i testiranjem stabilnosti računala te edukacijom na forumima (obično na službenoj stranici proizvođača) za vašu matičnu ploču, procesor i druge komponente.
Budući da je ovaj tekst ipak namijenjen početnicima, nećemo ulaziti u napredne tehnike. Već i opisane procedure mogu biti vrlo različite za različit hardver. Vaše znanje o računalima jednostavno mora biti veliko da biste uopće krenuli u overclocking, i to na mnogim poljima - morate znati kako radi vaš hardver, koje su optimalne i maksimalne temperature za rad pojedine komponente, kako provjeriti stabilnost računala, a i osnove fizike nisu loše kad se krenete baviti optimizacijom hlađenja.
Stoga, naš je općenit stav da - ukoliko niste overclocking entuzijast koji jako dobro zna što radi - u overclockingu valja biti vrlo umjeren. Već i manja povećanja radnog takta vaših komponenata od deset ili dvadeset posto rezultirat će solidnim povećanjem performansi. Čim morate posegnuti za vrlo skupim hlađenjem ili nepraktičnim rješenjima te opasnim tehnikama kao što je podizanje voltaža komponenata, a niste apsolutno sigurni u ono što radite, znači da ste pretjerali.
srijeda, 09.01.2008.
Što je to 'safe mode'?
Safe mode služi za otkrivanje i otklanjanje problema kad se operativni sustav ne može normalno učitati ili kada se nešto ne može popraviti u normalno pokrenutim Windowsima. Svi noviji Microsoftovi Windows operativni sustavi imaju safe mode.
Uzroci problema zbog kojih je Windowse potrebno pokrenuti u safe modeu ima mnogo, a neki od njih su: neispravni driveri, nasilno prekinuta instalacija programa, .DLL datoteka koja Windowse sprečava u normalnom radu... Nekada, zbog problema ove vrste, Windowse nije moguće pokrenuti 'normalno' već samo u safe modeu.
Windowsi pokrenuti u safe modeu koriste samo osnovne dijelove operativnog sustava neophodne za njegovo funkcioniranje. U ovom načinu rada učitavaju se generički driveri za neke hardverske komponente, tako da će npr. razlučivost ekrana biti 640x480 točaka i neće raditi zvuk. Ovo je normalno za safe mode i ne treba vas zabrinjavati. Sljedećim 'normalnim' pokretanjem operativnog sustava Windowsi će driver za zvučnu i pravi driver za grafičku karticu i stara razlučivost i zvuk će ponovo normalno raditi.
Kako se Windowsi pokreću u safe modeu?
Nakon što uključite računalo, pričekajte desetak sekundi da se odvrti POST (testiranje memorije, popis ugrađenih komponenti...). U trenutku kada se pojavi poruka 'Starting Windows,' pritisnite tipku F8 (budite spremni pritisnuti tipku odmah nakon što se pojavi poruka jer je vrijeme u kojem se Windowsi mogu 'skrenuti' u safe mode prilično kratko). Windowsi bi vam nakon toga trebali dati na izbor nekoliko načina pokretanja među kojima se nalazi i safe mode i safe mode s podrškom za mrežu (safe mode with networking). Ovo posljednje znači da će Windowsi, uz osnovne drivere potrebne za pokretanje, učitati i driver za mrežnu karticu, tako da ćete na računalu imati pristup mreži.
Iz Windowsa pokrenutim u safe modeu možete deinstalirati program ili driver nakon čije se instalacije pojavio problem ili, ako imate Windows ME ili XP, vratiti operativni sustav u prijašnje stanje pomoću system restorea.
ponedjeljak, 07.01.2008.
Instalacija Viste uz postojeći Windows XP
Instalacija Viste uz postojeći Windows XP
Novi operativni sustav donosi mnoge probleme s kompatibilnošću pa je možda najpametnije za početak napraviti dvostruki boot, tj. instalirati Vistu pored već postojeće instalacije Windowsa XP
Instalacijom Viste pored postojeće instalacije Windowsa XP, korisnik će si osigurati nesmetano funkcioniranje svog računala sa starim operativnim sustavom i svim programima i postavkama tog sustava. Instalacija Viste omogućit će proučavanje operativnog sustava, provjeru njegova rada na računalu i isprobavanje kompatibilnosti korisnikova softvera.
Ovaj je postupak u Visti prilično jednostavan, no kao i uvijek kod ovakvih većih zahtjeva savjetujemo vam da prije početka instalacije napravite sigurnosne kopije svih važnih podataka koje imate na tvrdom disku.
Na ovom ekranu valja izabrati opciju 'Install now'
Za početak valja imati disk podijeljen na najmanje dvije particije ili imati spojen drugi disk u računalu. Za testni rad s Vistom bit će dovoljna particija od 20 GB, preporučamo 40 GB. Disk možete podijeliti softverom poput Partition Magica bez da brišete podatke s njega, samo valja imati na umu da particija na koju će biti instalirana Vista mora biti formatirana u format NTFS. Instalaciju Viste moguće je započeti umetanjem DVD-a u optički čitač ili restartom računala i bootanjem s instalacijskog DVD-a Vista. Što god izaberete, pred vama će se pojaviti Vistini instalacijski meniji.
Unos broja za aktivaciju može se napraviti i kasnije
Izaberite instalaciju Viste, unesite serijski broj kada vas instalacija to traži. Ako želite samo isprobati Vistu, možete odabrati opciju da ne unesete aktivacijski broj odmah. Microsoft vam daje 30 dana korištenja Viste bez aktivacije. Ako ste izabrali ne unijeti broj, prilikom instalacije na sljedećem meniju morat ćete izabrati koju verziju Viste želite instalirati. Odaberite onu za koju imate licencu, u slučaju da se kasnije odlučite ipak zadržati Windowse nakon 30 dana.
Izbor diska na koji će se instalirati Vista
Kad prihvatite uvjete licence, pokazat će vam se ekran koji vas pita kakvu instalaciju želite, nadogradnju ili instalaciju čiste kopije. Ako ste bootali instalaciju s DVD-a, onda će vam instalacija čiste kopije biti jedina opcija. U oba slučaja izaberite tu instalaciju. Nakon toga će Vista pitati na koju particiju da se instalira. Valja odabrati onu pripremljenu za instalaciju - dakle onu na kojoj nisu instalirani Windowsi XP.
Prilikom pokretanja računala s dvama Windowsima, prikazat će se ovaj ekran
Nakon ovog koraka dovoljno je dopustiti završetak instalacije i nakon prvog restarta pojavit će se na ekranu Windows Vista Boot Manager koji će ponuditi pokretanje jedan od dva postojeća operativna sustava.
www.microsoft.com
nedjelja, 06.01.2008.
Registracija i verifikacija Pay Pal računa.
Otkako je servis PayPal postao dostupan u Hrvatskoj mnogi su se krenuli registrirati, no javili su se problemi i nedoumice. Ovdje smo naveli s čime ćete se sve susresti pri registraciji i kako riješiti naoko zamršene situacije
Najpoznatiji servis za online plaćanje je od kraja prošle godine postao dostupan i u Hrvatskoj. Njegova funkcionalnost nije potpuna, hrvatski građani mogu preko PayPala kupovati, ali ne mogu primati novac. Planirate li prodavati stvari na eBayu, to se može pokazati problematično, jer je to preferirani sustav za razmjenu novca na tom najvećem aukcijskom web odredištu. Popularnost na tom servisu PayPal duguje svom vlasniku, eBayu. Želite li samo kupovati sigurno, PayPal je vjerojatno najbolji izbor zbog njegove popularnosti. Točnije, vrlo velik broj online trgovina podržava plaćanje putem PayPal servisa.
Sam postupak registracije računa na PayPalu nema potrebe da posebno pojašnjavamo, jer je vrlo jednostavan, no svakako bismo preporučili malo detaljnije čitanje uputa radi boljeg upoznavanja sa samim servisom. Moramo naglasiti da se u potpunosti pridržavate PayPalovih sigurnosnih savjeta jer vaša e-mail adresa u kombinaciji s lozinkom omogućuje kupnju preko vašeg računa, dakle, svatko tko se dokopa vaše lozinke moći će trošiti novac s vašeg računa.
Nakon kreiranja računa valja mu pridodati sredstvo plaćanja jer je bez toga potpuno beskoristan. PayPal podržava kreditne i debitne kartice. Registracija kreditne kartice se uglavnom pokazala bezbolnom i brzom te korisnici nisu imali nikakvih dodatnih provjera. Nakon registracije kreditne kartice PayPal će upozoriti korisnika da je njegov račun ograničen u transferima na sumu do 100 dolara ili eura.
Za Hrvatsku to znači da se ne može kupiti stvar vrednija od te svote. Tog ograničenja se lako riješiti, na korisničkom računu valja izabrati nadogradnju koja podrazumijeva skidanje 1,95 američkih dolara s vašeg računa. PayPal će skinuti taj novac i poslati vašoj banci u opisu plaćanja četveroznamenkasti broj nazvan Expanded Use Number. Opis plaćanja s tim brojem će biti zabilježen na ispisu vaših novčanih transfera koji dobivate mjesečno poštom. Ne morate čekati toliko dugo, ako imate uvid u svoje transfere putem interneta kroz nekoliko dana možete očitati EUN i time maknuti ograničenje sa svog PayPal računa. Treba spomenuti da tu uslugu niste platili 1,95 dolara i da će vam PayPal vratiti taj novac pri vašoj prvoj kupnji, bit će vam zaračunat popust u istom iznosu.
Lokacija CVV broja na kreditnoj ili debitnoj kartici
Situacija se ponešto mijenja kada pokušavate registrirati debitnu karticu na PayPal servisu. Debitnu karticu daleko je lakše dobiti nego kreditnu, što će uvjetovati njeno češće korištenje od strane mlađih korisnika, ali će isto tako povući za sobom i dodatne provjere od strane PayPal servisa. Nažalost, s PayPalom ne rade sve debitne kartice. Da bi se uopće moglo registrirati debitnu karticu na tom servisu, potrebno je da kartica posjeduje CVV kod. CVV kod je Card Verification Value ili mali broj otisnut na poleđini debitne kartice u prostoru za potpis.
U Hrvatskoj mali broj debitnih kartica ima taj broj, konkretno, posjeduju ga devizne debitne VISA kartice Privredne banke i debitne kartice Erste banke. Za Erste banku nismo bili u mogućnosti provjeriti (neki čitatelji javljaju da registracije Erste kunske debitne kartice prolazi na PayPalu), ali PayPal sigurno funkcionira s debitnom VISA karticom koja se izdaje uz devizni račun u Privrednoj banci. Nemojte se zbuniti, ako taj broj neki službenik nazove CVV2 brojem, to je njegovo službeno ime kod VISA kartica, kao što ga American Express naziva CID, a Mastercard CVC2. Radi se o istoj stvari, koju svaka kreditna kartica mora imati.
Nakon registracije devizne debitne kartice naoko će vaš PayPal račun izgledati normalno i u funkciji, no prilikom prve transakcije velika je vjerojatnost da ćete dobiti dodatnu sigurnosnu provjeru, što će zamrznuti vašu transakciju. Zbog toga bi bilo preporučljivo da za prvu transakciju ne odaberete plaćanje koje je hitno (poput aukcije na eBayu). Neki korisnici s registriranim debitnim karticama nisu iskusili ovu provjeru, ali velika većina jest. Dobijete li sigurnosnu provjeru PayPal će vam pojasniti da zahtijeva od vas dodatnu provjeru bankovnog računa i adrese. Unutar te provjere bit ćete primorani obaviti korak pribavljanja Expanded Use Number koda. Postupak je isti kao što smo ga opisali kod korisnika koji su registrirali kreditne kartice. S time da će vam u slučaju debitne kartice vaših 1,95 dolara biti vraćeno nakon tjedan dana na račun jer ih PayPal neće uzeti, već samo rezervirati za uzimanje i onda nakon vašeg upisivanja EUN broja u PayPalov formular poništiti rezervaciju.
Drugi korak je dokazivanje vaše adrese, PayPal predlaže slanje mjesečnog izvještaja za vaš račun koji je registriran preko debitne kartice na PayPalu. Račun mora biti novijeg datuma i s jasno vidljivom vašom adresom i imenom. Kako takvi računi dolaze krajem mjeseca, a mnogi ih ni ne dobivaju u pisanom obliku, PayPal neće prihvatiti ispis ekrana iz online bankarske usluge, pa se u zamjenu predlaže slanje nekog računa za komunalije. Opet jasno mora biti istaknuti ime osobe koja je vlasnik PayPal računa, kao i njegova adresa (ista ona koja je upisana prilikom registracije PayPal računa).
Oprez, u račune koje PayPal priznaje ne ubraja se račun za mobilni telefon. Ukoliko ništa u vašem domaćinstvu nije na vaše ime (ne vrijedi ime oca, majke, bake, sestre, brata), predlažemo prilaganje uplate za životno osiguranje, stambenu štednju ili sken dokumenta koji posjeduje vaše ime, sliku i adresu. To bi u Hrvatskoj bila vozačka dozvola koja to jedina posjeduje na istoj stranici. Neki od ovdje spomenutih dokaza adrese morat ćete poslati faksom na broj koji će vam PayPal dati. Nije nužno da faks bude poslan s vaše adrese, možete to učiniti s posla, od prijatelja ili iz pošte.
PayPal će prvo poslati e-mail poruku o primitku vašeg faksa (ukoliko ga je doista primio, ako ne dobivate poruku pokušajte ponovo poslati faks). Nakon toga će si uzeti nekoliko radnih dana (obično dva) da izvrši provjeru. Rezultat će biti dojavljen e-mailom, a zamrznuta transakcija (ako se dogodila) bit će dovršena. Nakon završetka provjere vaš PayPal račun će biti potpuno funkcionalan. Imajte na umu da ne možete spremati novac na PayPal račun, već da će svaka transakcija biti skidana s vaše kartice tj. s vašeg računa, jer se radi o debitnim karticama. Dakle, budite sigurni da imate dosta novaca na računu za transakciju.
www.paypal.com
