svijet računala1

subota, 12.01.2008.

Overlocking računala

Engleska riječ overclocking doslovce znači povećanje radnog takta neke komponente (eng. over - iznad; clock - radni takt), najčešće procesora, a o tome se ovdje više manje i radi, iako danas postoji mnogo tehnika overclockinga koje nemaju veze s radnim taktom.

Prvo valja reći koji je zapravo smisao overclockinga, a on je isti kao i kod tuninga automobila te bilo kakvih modifikacija nekog proizvoda kako bi se poboljšala njegova svojstva - kao prvo, tu je zadovoljstvo jer ćete za novac koji ste izdvojili dobiti bolje performanse, a drugi je razlog zabava i učenje, jer ćete otkrivanjem tajni overclockinga saznati mnogo o načinu rada računala.

No, problem s overclockingom jest taj što on jednostavno nije za prosječne korisnike, koji će, ukoliko pokušaju prčkati po naprednim opcijama računala, vjerojatno napraviti više štete nego koristi. Ukoliko smatrate da je vaše znanje nedovoljno za overclocking, a ipak bi se željeli baviti njime, postoji samo jedan način za to - morate prestati biti prosječni korisnik i postati napredni korisnik; drugim riječima, morate zasukati rukave i ponešto naučiti.

Evo kako to izgleda kad overclocking (i hlađenje) postane ekstreman

Tehnike overclockinga vrlo su specifične za svaku računalnu komponentu, te je nemoguće u jednom tekstu opisati čak i mali dio njih, no možemo vam općenitijim pojmovima pokazati kako obično ide proces overclockinga. Pritom ćemo napomenuti da je potpisnik ovih redaka zagovornik 'razumnog' overclockinga, dakle onog koji daje najbolje moguće rezultate bez značajnijih dodatnih financijskih izdataka (primjerice, skupih vodenih hlađenja) te posve nepraktičnih rješenja (na primjer držanje čitave matične ploče izvan kućišta i hlađenje iste avionskom turbinom).


Pretpostavimo da kupujete novo računalo i da ste zainteresirani za povećanje performansi putem overclockinga. Iako je moguće povećati performanse svih računalnih komponenti, najbolji rezultati se obično postižu s najjeftinijim, odnosno najslabijim procesorom (ograničit ćemo se u ovom tekstu na overclocking procesora, iako je i druge komponente računala, primjerice grafičke kartice, moguće overclockati) iz određene serije. Zašto je tome tako? Zato što su svi procesori iz jedne generacije više-manje isti, a razlika im je samo u radnom taktu, s tim da su oni koji rade na višem taktu 'bolje ispali', pa ih je proizvođač zato tvornički namjestio da rade brže. Napomena: Ovo je objašnjenje izrazito pojednostavljeno radi lakšeg razumijevanja - procesori iste generacije mogu se razlikovati po mnoštvu faktora, primjerice kapacitetu međuspremnika (cache) itd.


Konkretan primjer dat ćemo na novim Intelovim procesorima jezgre Conroe, službenog imena Intel Core 2 Duo. U prodaji je nekoliko modela iz te serije - Intel Core 2 Duo E6300, E6400, E6600, E6700 i X6800. Prvi od tih procesora najjeftiniji je, ali čak i konzervativan overclocker uspjet će ga natjerati da radi na radnom taktu višestruko skupljeg E6700. S druge strane, E6700 može se opet overclockati na još veći takt, ali gledajući u postocima, njegov mlađi brat imat će obično bolji rezultat, a i rizik je veći zbog veće cijene.

Prilikom izbora komponenata, čak i ako se ne namjeravate baviti overclockingom, veliku pažnju treba posvetiti odgovarajućem hlađenju. Da bi se procesor bolje ohladio, potrebno je nabaviti kvalitetan hladnjak u kombinaciji s dobrim ventilatorom. Također nije zgorega kupiti dodatne ventilatore koji se instaliraju u kućište i povećavaju strujanje zraka i hlađenje svih komponenata računala. Naravno, postoje i druge opcije hlađenja, primjerice vodeno hlađenje, no tu se obično postavlja pitanje isplativosti svega toga, a i instalacija je znatno kompleksnija. Mi smatramo da je danas zračno hlađenje po većini faktora (da, čak i buci koju proizvodi) superiorno vodenom ako uzmemo u obzir cijenu koja za vodeno hlađenje može biti višestruko veća. Evo nekoliko proizvođača kvalitetnih hladnjaka: Zalman, Thermaltake, Scythe. Spomenimo i nezaobilazan alat kojim možete iz Windowsa nadzirati radne temperature komponenata - Speedfan.

Što se tiče ostalih komponenata, evo vrlo kratkih uputa: napajanje treba biti što kvalitetnije, po mogućnosti od renomiranog proizvođača tipa Zalman, Tagan, Antec, Fortron, Silverstone. Veliko kućište je poželjno zbog praktičnosti. Izbor tvrdog diska, optičkog čitača, disketne jedinice nije odveć bitan, no gotovo je esencijalno da matična ploča bude iz vrha ponude nekog renomiranog proizvođača tipa Asus, Abit ili u posljednje vrijeme DFI, a isto vrijedi i za radnu memoriju, gdje su među najboljim proizvođačima OCZ, Corsair, A-Data i GeIL.

Uza sve ovo valja imati na umu da je nemoguće unaprijed utvrditi koliko će se koja komponenta moći nabrijati - postoje procjene za takvo što te iskustva drugih korisnika na forumu, no stopostotno pouzdanih odgovora nema.

Naravno, većina ovih komponenata znatno je skuplja od jeftinih, bezimenih (eng. no-name) varijanti, no čvrstog smo uvjerenja da gore navedeni savjeti vrijede za svako računalo, a ne samo ono koje namjeravate overclockati, jer će u većini slučajeva ono biti znatno stabilnije.

Nakon što odaberete komponente i kupite računalo, prvo valja instalirati operativni sustav i provjeriti da sve radi dobro bez ikakvog overclockinga. S overclockingom bilo kakve vrste ima smisla početi tek nakon što ste posve uvjereni da računalo radi stabilno. Spomenimo ovdje nekoliko alata koji služe za testiranje stabilnosti računala - CPUBurn, Prime95. Ovi alati također mogu biti opasni po vaše računalo, koristite ih na vlastiti rizik!

Sada dolazi na red promjena postavki u BIOS-u (Basic Input/Output System), ugrađenom mini-OS-u koji kontrolira esencijalne parametre u svakom računalu, a do kojeg u većini slučajeva dolazite pritiskom na tipku Del prilikom podizanja sustava. Mnogi proizvođači matičnih ploča u posljednje vrijeme u svoje BIOS-e ugrađuju i opciju automatskog, obično umjerenog overclockinga, što možda i nije loša opcija za neiskusne.

BIOS jedne Abitove matične ploče

Ono što sada slijedi definitivno je suviše specifično za svaku vrst procesora i platforme da bismo ušli u detaljna objašnjenja. Reći ćemo samo da se u većini slučajeva takt procesora podiže tako da podignete takt sabirnice ploče, zato što je množitelj takta procesora najčešće tvornički zaključan, tj. ne može se mijenjati. No, pritom treba pripaziti na frekvencije na kojima rade ostale komponente u računalu, a na koje također utječe takt sabirnice - prije svega memorija i grafička kartica. Sve su ove komponente osjetljive na povećanje radnog takta i ako samo jedna od njih počne stvarati probleme, čitav sustav postat će nestabilan.

Kod prvog procesora iz našeg primjera, Intel Core 2 Duo E6300, takt procesora je 1,8 GHz, koji se dobiva računanjem takta sabirnice (266 MHz) s množiteljem od 7 - 7*266=1862. Podignete li takt sabirnice promjenom opcije u BIOS-u na, primjerice, 300 MHz, procesor će raditi na frekvenciji od 7*300= 2100 MHz, tj. 2.1 GHz. Ova će - esencijalno jednostavna - modifikacija donijeti znatan rast performansi računala, pogotovo u zadacima gdje je procesor vrlo važan, primjerice arhiviranju datoteka, komprimiranju videa, a donekle i računalnim igrama.

Pitanje je, naravno, kako odrediti do koje točke procesor može ići te kako osigurati da i ostale komponente rade optimalno te da čitav sustav bude stabilan? Odgovor je - strpljivim i polaganim podizanjem takta, pozornim praćenjem temperatura vaših komponenata i testiranjem stabilnosti računala te edukacijom na forumima (obično na službenoj stranici proizvođača) za vašu matičnu ploču, procesor i druge komponente.

Budući da je ovaj tekst ipak namijenjen početnicima, nećemo ulaziti u napredne tehnike. Već i opisane procedure mogu biti vrlo različite za različit hardver. Vaše znanje o računalima jednostavno mora biti veliko da biste uopće krenuli u overclocking, i to na mnogim poljima - morate znati kako radi vaš hardver, koje su optimalne i maksimalne temperature za rad pojedine komponente, kako provjeriti stabilnost računala, a i osnove fizike nisu loše kad se krenete baviti optimizacijom hlađenja.

Stoga, naš je općenit stav da - ukoliko niste overclocking entuzijast koji jako dobro zna što radi - u overclockingu valja biti vrlo umjeren. Već i manja povećanja radnog takta vaših komponenata od deset ili dvadeset posto rezultirat će solidnim povećanjem performansi. Čim morate posegnuti za vrlo skupim hlađenjem ili nepraktičnim rješenjima te opasnim tehnikama kao što je podizanje voltaža komponenata, a niste apsolutno sigurni u ono što radite, znači da ste pretjerali.

12.01.2008. u 13:58 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne? web counter
web counter

Opis bloga

Upute i pomoć za korištenje računala i interneta

Linkovi

Tportal.hrthumbup


Što je brzo? a što puno formatiranje diska?

Kako vratiti izgubljene datoteke?

Kako particionirati hard disk?

Registracija i verifikacija pay pal računa.

Instalacija viste uz postojeći Windows XP

Što je to safe mode?

Overlocking računala.

Kako spojiti laptop i pc računalo.

Informatički riječnik.

Video upute za Instalaciju Windows XP

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se