dobro jutro

17.10.2005., ponedjeljak

Slusaj kako zemlja dise

Evo iz prekrasne knjige nekoliko citata:

"Svaki bi covjek trebao imati nekoga ili nesto sto voli, a zemlju bi trebali voljeti svi jer zemlju ne mozes prevariti, njoj treba tocno dati ono sto trazi. Ako ne znas razumjeti i voljeti zemlju, nijedan cvijet, nijedna biljka ti nece izrasti.
Zemlja voli milovanje, ona voli da je se njeguje, ali ne pricajuci nego okopavajuci je."

"Nasi su nas roditelji vodili na polje rano, u pet ujutro, jos su zvijezde bile na nebu. I Mjesec. Djed nam je pokazivao koja je koja zvijezda, jos je bila magla na polju, a kroz maglu dolazili su oraci...
Nasi su nas roditelji ucili - Zemlja je ono sto covjeku daje sve, daje ljepotu, snagu i plemenitost. Sve to dolazi iz zemlje."

"Nekad smi mi rekli ovako: -Kak disi mi zemlja! Sto znaci "disi" - mirisi. Zemlja disi poslije svake kise. Onaj tko zivi na zemlji, taj to zna."

"Ja na primjer, kad me najjace boli glava, onda mislim: - Ne bus me bogme bolela. Idem na vrt i bum kopala! - I odem na vrt. I tak dugo kopam i glava me prestane boleti. Sve me prestane boleti. I onda se naslonim na motiku i popijem si pivicu."

"Nebo Zemljom - tijelo zivota pise.
Slusaj kako Zemlja dise.
Putujuci duz zagrljaja neba,
Zemlja ruku zivota,
a ruka zivota Zemlju treba.
Pod suncevim bilom
Nebo Rijec zivota pise,
Slusaj kako Zemlja dise."

Pa zar treba jos nesto dodati?

- 22:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.10.2005., petak

Suma je blizu moga vrta. Vec nekoliko dana zelim krenuti brati kestenje i sipak za fine cajeve tijekom zime, ali dosadna kisa nikako da prestane. I konacno, danas prije podne sunceko se stidljivo pojavilo iz oblaka. Odoh ja. Kosaricu u ruke, cizme na noge i put pod noge.
Kako sam se priblizavala sumi, tako mi se sve vise cinilo da na ulazu u sumu postoje vrata. I doista. Jedna velika grana preprijecila se i kao da brani svoj posjed. Zastadoh. Da li da je maknem? Smijem li uci? U istom trenutku jedan leptiric uleti u sumu. Mozda mi je dao znak. Sagnuh se ispod grane i udjoh. Evo me u drugom svijetu. Tisina. Miris opalog lisca, sumrak. Sveti prostor. Polako i gotovo bez daha krenuh stazom. Nasumice, bez odredjenog cilja. Slusam tisinu, udisem mirise. Sjedoh na stari panj, zatvorih oci. Osjetih dah na ramenu. Mozda je to onaj leptiric koji me pozvao. Mozda je to dah stare sume koja me pozdravlja. Otvorih oci. Oko mene na tlu more kestenja. Malocas ga nije bilo. Sto se dogadja? Otkuda? Poklon? S postovanjem ubrah nesto kestenja u kosaricu, a druge ostavih nekim drugim beracima ili zivotinjicama koje se njima hrane. Zahvalih se sumi. Prosetah puteljekom i isto tako tiho izidjoh ispod grane - zatvorih vrata.
Na putu kuci nabrah i nesto sipka.
Vrativsi se u svoj vrt, stavih jedan kesten u zemlju. Neka sveta mjesta budu blize.



- 21:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.10.2005., srijeda

Sve je isto

Evo, vratih se iz bijelog svijeta. Isla sam malo vidjeti kako zive Englezi i Skoti. Prvo me iznenadilo suncano i toplo vrijeme. Pa, doista se sve izmijenilo: kod nas kisa, vjetar, hladnoca, a tamo - krasno. Idem natrag! Ipak ne idem. Ovdje me sve treba i ja sve trebam. A i zakljucih da je sve isto. U cemu je jedina razlika izmedju sela i velegrada? U selu ima malo ljudi, a u velegradu puno. I to je sve. A sto je sa zivotinjama? Ima ih i u selu i u gradu, posvuda. Usred Londona trckaraju sive vjeverice, na engleskim pasnjacima pasu crnobijele krave, prekrasni pastusi i malo neobicne crnoglave i crnonoge ovce, ali ipak - ovce. Ponasaju se kao da ih se ljudi uopce ne ticu. Rade svoj posao. No, to je samo privid. Znaju one da smo mi ljudi tu i znaju da se medjusobno trebamo. Kako inace objasniti ovaj detalj: upravo kad je nas avion poletio, nedaleko je poletjela i jedna ptica! Vinuli se ljudi u zrak, vinula se i ona. Uzivaj, pticice, u svom slobodnom letu, ti nisi trebala putovnicu i nisi morala chekirati stvari pazeci da nemas nesto ostro u torbi. Nitko ne sumnja da si mozda terorist. Koliko li je tebi lakse! Nisam zavidna, sretna sam zbog tebe. Sretna sam sto jos ima slobodnih ptica koje samo - rade svoj posao. Zeljela bih samo da i ljudi rade svatko svoj posao jer bi tako i ljudi bili slobodni. Imaj nade, prijatelju, doci ce i to vrijeme. Treba samo opaziti pticu kako uzlijece uz avion.
- 22:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi