dobro jutro

Netko je rekao da ne postoji lijepo ili ruzno vrijeme. Postoji samo VRIJEME. I to je istina. To sto je nama jedan dan lijep kad sunce grije i nebo se plavi, a drugi nam je ruzan jer pada kisa i hladno nam je - e, to je vec nas problem.
I u mom vrtu je - vrijeme. Jucer i danas kisa neprekidno pada. Ali ako se usudis izaci i stati na travu, vidjet ces da mokre noge samo tebi smetaju. Bubice bez ikakvih problema setaju vlaznim vlatima i rade svoj posao. Sagni se i pomirisi travu! Mirise jos opojnije, a mozes ugledati i prave male slapove ako je vlat dugacka. Ruzini cvjetovi kao da spremaju vlagu u svojim stisnutim laticama za neka susna vremena...
Susjedovom konju Sokolu kisa ne smeta. Veselo rze i sece, igra se, zabacuje zadnjim nogama. Kako i ne bi bio sretan jer danas muhe ne navaljuju. Njima ocito ipak kisa smeta. A da vidis Sokolovu dlaku! Kao da ga je netko posipao srebrom. Vise nije zagasito smedj, blista poput bljestave kugle, rasprskava se, skuplja...
Uzivaj u kisi. Boje su intenzivnije, mirisi jaci, cijela ti je Priroda nekako bliza kao da te zeli ogrijati. Hladno ti je? Potrci po travi i u tren oka ces uzivati, obrazi ce ti se zarumenjeti i zagrlit ces svjezinu kao najdrazeg prijatelja. Pokusaj!

Evo teme za razmisljanje: Znas li, prijatelju, sto se u seoskom ducanu najcesce kupuje? Pasteta, parizer, bijeli kruh, trajno mlijeko, "prirodni" sokovi. U pocetku se nisam obazirala, ali nakon nekog vremena me nesto "zagreblo" i poceh promatrati i osluskivati. Zamislih se: selo je, po misljenju nas iz gradskih sredina, mjesto gdje se uzgajaju kokice, pajceki, telici, sade vrtovi. Dakle, ima svega: ima jaja, mesa (svjezeg i suhog), domaceg mlijeka, a sto se tice sokova - pa svuda su uokolo i u svako doba godine: bazga, malina, jagoda, kupina...
Kako onda? Sto je sa zdravim zivotom?
Usporedi, prijatelju, ova dva dorucka:
1) kajgana od dva domaca jaja s domacim spekom, salica toplog domaceg mlijeka, komad domaceg kukuruznog kruha, a za desert casa soka od bazge i zdjelica malina
2) komad bijelog kruha s pastetom i nekoliko snita parizera, salica trajnog "Dukat" mlijeka, a za desert casa "prirodnog" soka od, recimo, manga.
Biraj sto ti se vise svidja.
E sad, uzdise Gradjanin za doruckom br. 1, a Seljak (koji ima br. 1) uziva u dorucku br. 2 i uzdise jer mu dorucak br.2 ne daje snagu koju treba kao sto bi mu to dao dorucak br. 1!
Nesto se ocito pobrkalo. Negdje steka. Mozda Seljak misli da ce, jeduci dorucak br.2 postati slicniji Gradjaninu, pa ce tako, barem u svojoj glavi, postati vazniji, tj. "bjeliji".
Gradjanin pak, zvace svoj dorucak (isto br.2), a sanja o dorucku br.1, ali sto ce jadan kad mu nije dostupan jer ne zivi na selu.
I gdje je tu poanta? U pobrkanim loncicima. Svatko se pretvara da je netko drugi i uporno zivi u svojoj iluziji.
Budi ono sto jesi i ne srami se toga! Svaki loncic mora biti na svom pravom mjestu.

Rano jutros u 6 sati stigao je moj susjed iz grada na svoj grunt. Presvukao se, uzeo motiku i kopa svoj vinograd. Vec je 11 sati, a on jos uvijek radi. Promatram ga i razmisljam. Zasto on to radi kad bi mogao zamoliti nekoga mladjeg, snaznijeg? Mora on to sam. Samo on zna zasto.
Koja je korist od rada? Nije li rad obicna muka i tortura, nesto sto moramo iz tko zna kojih razloga? Razmislimo o pravom i zdravom fizickom radu! Kad si tuzan, nesretan, kad bi cijeli svijet poslao dodjavola, kad ti se place... uzmi sjekiru i cijepaj drva! Ako nemas drva, peri prozore, podove, dobro se umori i uznoji, pjevat ces za pola sata!
Mozda ce netko reci da je bolje trcati u parku. Ali to nije isto. Ako nacijepas metar drva, imat ces dvostruku korist: dobro raspolozenje i dosta drva! Ako operes svaki kutak u stanu, opet dvostruka korist.
No, ne smijes misliti samo na korist. Smisao rada je u samom radu. Rezultati ce doci sami po sebi. U svakom slucaju, nizaboga ne dopusti da te svlada dosada. Najbolja terapija za sve tzv. depre i bedove jest RAD!! Vjeruj mi, prijatelju, isprobah to na vlastitim ledjima. A da znas kako se dobro spava nakon motike, sjekire ili prljave krpe! Isprobaj recept!

Ima li i necega ljepseg od plavozelenog jutra u vrtu? Jutros je rosa blistala poput srebra na svakom listicu i na svakoj travki. Pospana se maglica lijeno protezala i kao da je zadrzavala dan: jos malo me pusti, polako Sunce, polako... Vrapcic je ozednio i pio rosu s ruze... Jedna je zrela kruska pala na travu i to je bio jedini zvuk. Pogledaj, prijatelju, ponekad jutro! Nije vazno jesi li u velegradu pa vidis samo komadic neba ili si u pustinji pa ne razlikujes nebo od zemlje. Samo pogledaj prema gore, duboko udahni i u mislima posalji pozdrav svima, ma gdje se nalazili, zahvali Suncu sto je opet tu s nama i - budi sretan!