Kad oblak kihne...

utorak, 09.05.2006.

Moram da idem...put me vodi na drugu stranu.

Ima jedan zid...visoki, na koji se svi pokušavamo popeti...ispunjen rukohvatima i komadima uzidanih ljestava...bio sam oko zlatne sredine na dobrom putu prema gore...no dopustih da se spustim do dna kako bih se nanovo digao do samoga vrha iznad ostalih...no pao sam niže nego sam očekivao...jer...gotovo svaka šipka, svaki rukohvat na toj dubini je klimava...tražim pravi oslonac pazeći da se ne strmoglavim iza točke bez povratka...bilo mi je izuzetno zadovoljstvo družiti se sa svima vama...jednom ću se vratiti...kad na putu prema gore budem oko sredine...kada me oblak obaspe svojom kišom...kada mi duh opet naraste toliko da mogu da dijelim sreću...do tada...pazite šta radite i bez obzira na sve...glavu gore...prije svega...zabavljajte se svojim životom :)... (eh da...vrijeme je na poslijetku itekako dragocijeno)

Sa samog ruba pameti
stižu mi strašni saveti
al' ja bih da proživim
na svoj način.




Na podmetaču još crtam tvoj profil
suvišna pitanja izbjegnem fintom
ime ti ispišem u svakoj strofi
nevidljivom tintom...

Princezo javi se (;



IT'S AN OUTSIDE CHANCE...BUTT THEN...YOU NEVER KNOW

AND I LIVE FOR LATER....

- 12:58 - Komentari (42) - Isprintaj - #

utorak, 02.05.2006.

Kako vrijeme dalje teče sreća se polako okreće, moji najjači aduti kupe prazne štihove.
A bez nje cijela igra može pasti u mutnu vodu...ipak, ne igram sam.

Osjeća da dolazim...nezna iz kojeg smjera...niti kada...duboko u grudima osjeća dozu neizvjesnosti...
to je sve što znam...jedna boja u ovoj partiji šaha će biti matirana...
...izbjegavam ići glavom kroz zid, iako ga nema, sam ga zidam...vjerni ožiljak me prati. Pijuna gotovo da više i nemam...moram se razotkriti.smokin

Odbacujem optiku i prigušivač, luk i strijele bacam pod roštilj, skidam remen sa patronama i nožem, iz mina vadim detonatore, uklanjam sve zamke und stupice, rukavice spremam u tobolac, skidam boje sa lica i sve masti kojima sam premazan...svlačim sve...
ovo moram dobiti u svom jedinstvenom elementu...bez krinki...bez trikova.

Još magla do 2-3 i nepoznanica x i y otkrivaju svoj z. Kada prevrnem šahovsku ploču prije nego napravim mat, kada ne bude više šuljanja i kamufliranja, kada pogledom izvučem pravi osmijeh, kada počne prava igra za koju sam stvoren...uskoro...gdje god se okreneš.

'oh Lord please don't let me be missunderstood.namcor

- 00:56 - Komentari (24) - Isprintaj - #