vodonosha

utorak, 07.07.2009.

Lutajuci bespucima i prostranstvima,
nestajuci iza zidina vlastite sutnje i skrivanja,
stvaram ovu pricu za tebe.

Okrecuci se za nekim trenucima koje sam propustio.

Zauvijek? - pitala bi
Pa sta neka idu, nek se nose, kad su bez tebe... - dodao bih.

Ne zalim i necu, sad sam vec veliki i znam da zivot nije i nikad nece biti fer,
jer na kraju krajeva to mu i nije smisao, zar ne?

Uzivati cu u svakom nadolazecem danu,
ma kako cudno (ne)vrijeme se provlacilo kroz taj dan

Uzivati cu u svakoj obvezi koja me naocigled razdrazuje,
jer svaki trenutak koji mi okupira misli...
...ucini da vrijeme brze prodje.

A to samo znaci, da ce trenutak,
kad cu opet da te imam, brze da dodje...

Eh, Mon Chéri.... jos kako falis!


V.